FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

(Preusmjereno sa stranice FIFA Svjetski kup 2018)

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018. bilo je 21. izdanje FIFA Svjetskog prvenstva, koje se od 14. lipnja do 15. srpnja 2018. godine održalo u Rusiji.[1] Rusija je domaćinstvo dobila 2. prosinca 2010. godine, postavši tako prva istočnoeuropska zemlja koja je organizirala ovo natjecanje.

FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.
Чемпионат мира по футболу 2018
FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.

Podaci o turniru
Domaćin(i)  Rusija
Vrijeme održavanja 14. lipnja15. srpnja 2018.
Broj reprezentacija 32
Stadioni 12 (u 11 gradova)
Plasman
Prvaci  Francuska Francuska
Drugoplasirani  Hrvatska
Trećeplasirani  Belgija
Četvrtoplasirani Engleska
Statistika
Broj utakmica 64
Broj golova 169  (2.64 po utakmici)
Ukupno gledatelja 3.031.768  (47.371 po utakmici)
Najbolji strijelac Engleska Harry Kane
(6 golova)
Najbolji igrač Hrvatska Luka Modrić

Infokutija ažurirana: 15. srpnja 2018.

Turnir se igrao na ukupno 12 stadiona u 11 gradova; dva stadiona nalazila se u Moskvi, gdje će se igrati i finalna utakmica. Svi gradovi domaćini nalazili se u europskom dijelu Ruske Federacije, kako bi se izbjegle vremenske razlike prilikom putovanja.

Ukupno 32 reprezentacije sudjelovale su na završnom turniru, 31 od kojih je pravo nastupa izborila kroz kvalifikacije te domaćin, Rusija. Od svih kvalificiranih ekipa, njih dvadeset je ostvarilo uzastopni nastup nakon prvenstva 2014. godine, dok su svoj debi na turniru imali Island i Panama. Pobjednik turnira, koji je odlučen 15. srpnja 2018. godine,[2][3][4] ostvaruje pravo na nastup na Kupu konfederacija 2021. godine. Prvak je, po drugi puta u povijesti, postala Francuska, koja je u finalu svladala Hrvatsku 4:2. Za Hrvatsku je to bio debitantski nastup u finalu Svjetskog prvenstva, dok je Francuska treći put igrala posljednju utakmicu turnira; šest golova postignutih u finalu je najveći broj golova u toj fazi još od 1966. godine (s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka), odnosno od 1958. godine i pobjede Brazila nad Švedskom 5:2 u regularnom vremenu. Treće mjesto je, po prvi puta u svojoj povijesti, osvojila Belgija, koja je pobijedila Englesku 2:0.

Hrvatski kapetan Luka Modrić dobio je Zlatnu loptu za igrača turnira, dok je najbolji strijelac sa šest golova bio engleski kapetan, Harry Kane. Golman Belgije, Thibaut Courtois, dobio je Zlatnu rukavicu, dok je Kylian Mbappé proglašen najboljim mladim igračem turnira. Mbappé je bio i najmlađi strijelac cijelog turnira sa samo 19 godina te drugi tinejdžer u povijesti natjecanja koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva, nakon Peléa, koji je 1958. godine imao 17 godina. Fair Play nagradu dobila je reprezentacija Španjolske, koja je dobila samo dva žuta kartona tokom cijelog turnira.

Izbor domaćina

uredi
 
Ruski tim, predvođen ambasadorom prvenstva Andrejem Aršavinom, drže karticu s imenom domaćina prvenstva.
 
Ruski predsjednik Vladimir Putin drži trofej FIFA Svjetskog prvenstva tokom ceremonije prije prvenstva u Moskvi, rujan 2017.

Proces za izbor domaćina prvenstava 2018. i 2022. godine započeo je u siječnju 2009. godine, a savezi su imali rok do 2. veljače da pošalju svoje ponude.[5] Inicijalno je devet zemalja poslalo svoje kandidature, ali Meksiko se kasnije povukao,[6] dok je kandidatura Indonezije odbijena u veljači 2010. godine jer indonezijska vlada nije FIFA-i dostavila pismo podrške kandidaturi.[7] Tokom samog procesa, tri preostale neeuropske zemlje (Australija, Japan i Sjedinjene Države) postepeno su odustajale, što je značilo da savezi članovi UEFA-e gube pravo organizacije prvenstva 2022. godine. Tako su, nakon cjelokupnog raspleta, četiri kandidature zadržale svoj status – Engleska, Rusija, Belgija/Nizozemska te Portugal/Španjolska.

FIFA-in izvršni odbor sastao se 2. prosinca 2010. godine u Zürichu kako bi odabrao domaćina. Rusija je dobila domaćinstvo nakon pobjede u drugom krugu glasovanja. Zajedničke kandidature Portugala i Španjolske, odnosno Belgije i Nizozemske, završile su na drugom, odnosno trećem mjestu, dok je engleska kandidatura eliminirana još u prvom krugu.[8] Glasovanje je izgledalo ovako:

Rezultati glasovanja[9]
Država Krug
1. krug
(glasovi)
2. krug
(glasovi)
  Rusija 9 13
  Portugal /   Španjolska 7 7
  Belgija /   Nizozemska 4 2
  Engleska 2
Ukupno 22 22

Kao i dobar dio ranijih, ni ovaj izbor nije prošao bez kontroverzi. Pojavile su se optužbe za rusko podmićivanje te korumpiranost članova izvršnog odbora, pri čemu je najglasniji bio engleski savez. Pojavile su se priče kako su četiri člana izvršnog odbora tražila mito za svoje glasova, a Sepp Blatter je kasnije izjavio kako je još prije glasovanja bilo dogovoreno da će Rusija dobiti domaćinstvo.[10] Iako je Garcijin izvještaj iz 2014. godine oslobodio Rusiju bilo kakve odgovornosti za optužbe, čelnici engleskog nogometnog saveza su odbili priznati izvještaj te su čak pozivali na bojkot prvenstva.[11][12]

Kvalifikacije

uredi

Po prvi puta u historiji turnira, sve države koje su na to imale pravo – dakle, 209 članica FIFA-e bez domaćina, Rusije – ušle su u kvalifikacijski proces.[13] Zimbabve i Indonezija su, doduše, kasnije diskvalificirani prije odigravanja svoje prve utakmice,[14][15] dok su najnovnije članice, Gibraltar i Kosovo, također uspjele ostvariti pravo nastupa.[16] Mjesta na završnom turniru raspodijeljena su među kontinentalnim federacijama, prema omjerima koji su ostali nepromijenjeni u odnosu na prethodno prvenstvo.[17][18] Prva kvalifikacijska utakmica odigrana je 12. ožujka 2015. godine u Diliju, Istočni Timor u sklopu azijskih kvalifikacija.[19]

Ždrijeb za glavni kvalifikacijski turnir održan je 25. srpnja 2015. godine u palači Konstantinovski u Sankt Petersburgu, u 18:00 po lokalnom vremenu.[20][21][22][1]

Kvalificirane momčadi

uredi

Na završnom turniru sudjeluju ukupno 32 reprezentacije; domaćin Rusija je imala direktan plasman, dok su ostale reprezentacije svoje mjesto izborile kroz kontinentalne kvalifikacije. Ukupno 20 reprezentacija koje su nastupile i na prethodnom turniru izborile su nastup i 2018. godine. Panama i Island su izborile svoj debitantski nastup, s tim da je Island postao i zemlja s najmanje stanovnika, koja je ostvarila nastup na Svjetskom prvenstvu.[23] Na turnir se kvalificiralo i nekoliko zemalja koje nisu nastupile na barem tri prethodna izdanja – Egipat, koji se kvalificirao po prvi put nakon 1990. godine; Maroko, koji se na turnir vratio po prvi put nakon 1998.; Peru, koji je posljednji put nastupio 1982. godine; i Senegal, koji je izborio svoj drugi nastup nakon četvrtfinala 2002. godine. Bio je ovo prvi put u historiji turnira da su čak tri nordijske zemlje (Danska, Island i Švedska) te četiri arapske zemlje (Egipat, Maroko, Saudijska Arabija i Tunis) izborile nastup na završnom turniru.[24]

Od velikih reprezentacija koje se nisu uspjele kvalificirati treba istaknuti četverostrukog prvaka Italiju (po prvi puta od 1958.) te trostrukog viceprvaka Nizozemsku. Također, četiri aktualna kontinentalna prvaka nisu se uspjeli kvalificirati – pobjednik Afričkog kupa nacija 2017. godine, Kamerun; dvostruki uzastopni osvajač Cope Américe, Čile; oceanijski prvak Novi Zeland; te osvajači Gold Cupa, Sjedinjene Države (po prvi puta od 1968.). Značajni su i izostanci reprezentacijā Gane te Obale Bjelokosti, koje su do ovog turnira imale tri uzastopna sudjelovanja.

Kvalificirane momčadi su sljedeće:

AFC (5)
CAF (5)

CONCACAF (3)
CONMEBOL (5)
OFC (0)

UEFA (14)

 
  Kvalificirani na Svjetsko prvenstvo
  Nisu se uspjeli kvalificirati
  Diskvalificirani prije odigravanja prve utakmice
  Nisu članice FIFA-e

Gradovi domaćini

uredi

Inicijalna ruska kandidatura sadžavala je 16 stadiona u 13 gradova, što je premašivalo minimum postavljen od strane FIFA-e. Tri od predloženih stadiona bili bi renovirani, dok bi ostali bili novoizgrađeni stadioni.[25] Inicijalno predloženi gradovi bili su: Jaroslavlj, Jekaterinburg, Kalinjingrad, Kazanj, Krasnodar, Moskva, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Sankt Petersburg, Samara, Saransk, Soči i Volgograd.[26] Nakon nekog vremena, Rusija je smanjila broj stadiona na 14, a konačni prijedlog, s 12 stadiona u 11 gradova, prezentiran je 29. rujna 2012. godine. Konačni odabir izgledao je ovako:

Moskva Sankt Petersburg Soči
Stadion Lužnjiki Arena Otkritie
(Stadion Spartak)
Stadion Krestovski
(Stadion Sankt Petersburg)
Olimpijski stadion Fišt
(Stadion Fišt)
Kapacitet: 81,000 Kapacitet: 45,360 Kapacitet: 68,134 Kapacitet: 47,659
       
Samara Kazanj
Kosmos Arena
(Samarska arena)
Kazanjska arena
Kapacitet: 44,918 Kapacitet: 45,379
   
Rostov na Donu Volgograd
Rostovska arena Volgogradska arena
Kapacitet: 45,000 Kapacitet: 45,568
   
Nižnji Novgorod Saransk Jekaterinburg Kalinjingrad
Stadion Nižnji Novgorod Mordovijska arena Centralni stadion
(Jekaterinburška arena)
Stadion Kalinjingrad
Kapacitet: 44,899 Kapacitet: 44,442 Kapacitet: 35,696 Kapacitet: 35,212
       

Finalni ždrijeb

uredi

Ždrijeb za završni turnir održan je 1. prosinca 2017. godine u 18:00 po lokalnom vremenu, u Palači državnog Kremlja u Moskvi.[27][28] Kvalificirane reprezentacije su ždrijebane u osam grupa po četiri ekipe. Prije samog ždrijeba, reprezentacije su raspoređene u četiri jakosne skupine, temeljem njihovih plasmana na FIFA-inoj ljestvici od 16. listopada 2017. godine.[29][30]

U prvoj jakosnoj skupini nalazio se domaćin, Rusija, te sedam najbolje plasiranih reprezentacija. Ostale jakosne skupine formirane su takošer po kriteriju plasmana na FIFA-inoj ljestvici,[31] što je bila razlika u odnosu na ranija izdanja, kada je samo prva jakosna skupina bila formiranja temeljem plasmana, dok su ostale tri bile formirane po geografskom ključu. Ipak, zadržano je pravilo da momčadi iz iste kontinentalne federacije ne smiju igrati u istoj grupi, uz izuzetak momčadi iz UEFA-e, kojih je u jednoj grupi moglo biti dvije.

Jakosne skupine izgledale su ovako:

Skupina 1
Momčad Koef. Rang
  Rusijaa 562.64 65
  Njemačka 1,631.05 1
  Brazil 1,618.63 2
  Portugal 1,446.38 3
  Argentina 1,444.69 4
  Belgija 1,332.55 5
  Poljska 1,322.83 6
  Francuska 1,226.29 7
Skupina 2
Momčad Koef. Rang
  Španija 1,217.94 8
  Peru 1,159.94 10
  Švicarska 1,134.50 11
  Engleska 1,115.69 12
  Kolumbija 1,094.89 13
  Meksiko 1,059.60 16
  Urugvaj 1,033.91 17
  Hrvatska 1,012.81 18
Skupina 3
Momčad Koef. Rang
  Danska 1,001.39 19
  Island 919.77 21
  Kostarika 913.70 22
  Švedska 872.08 25
  Tunis 834.29 28
  Egipat 818.43 30
  Senegal 814.57 32
  Iran 784.25 34
Skupina 4
Momčad Koef. Rang
  Srbija 748.13 38
  Nigerija 720.92 41
  Australija 714.13 43
  Japan 711.33 44
  Maroko 679.76 48
  Panama 669.56 49
  Južna Koreja 588.45 62
  Saudijska Arabija 576.45 63
a Domaćini, Rusija (koeficijent 562.64; rang 65.) automatski su ždrijebani na poziciju A1.

FIFA je 29. ožujka 2018. godine objavila konačni popis od 36 glavnih i 63 pomoćna suca za završni turnir.[32] Desetak dana ranije, 16. ožujka, FIFA-ino vijeće je odobrilo, po prvi puta u historiji turnira, korištenje pomoćnih sudaca za video nadzor, odnosno korištenje video tehnologije na utakmicama Svjetskog prvenstva.[33] Trinaest pomoćnih sudaca za video tehnologiju, kojima će to biti jedina sudačka uloga, javnosti je predstavljeno 30. travnja 2018. godine.[34]

Saudijski sudac Fahad Al-Mirdasi naknadno je, zajedno sa svojim pomoćnim sucima, izbačen s turnira zbog afere oko namještanja utakmica Kraljevog kupa;[35] zamjena za Al-Mirdasija nije pozvana, dok su umjesto njegovih pomoćnika pozvani Hasan Almahri (Ujedinjeni Arapski Emirati) i Hiroshi Yamauchi (Japan).[36]

Konačni popis svih sudaca izgleda ovako:

Spisak sudaca
Konfederacija Glavni sudac Pomoćni suci Suci za video tehnologiju
AFC   Fahad Al-Mirdasi (Saudijska Arabija) Yaser Tulefat (Bahrein) / Mohammed Al Abakry (Saudijska Arabija)
Taleb Al Maari (Katar) / Mohamed Alhammadi (UAE)
Abdulah Alshalwai (Saudijska Arabija) / Mohamad-Reza Mansuri (Iran)
Abduhamidulo Rasulov (Uzbekistan) / Toru Sagara (Japan)
Jahongir Saidov (Uzbekistan) / Reza Sohandan (Iran)
Hasan Almahri (UAE) / Hiroshi Yamauchi (Japan)
  Abdulrahman Al-Jassim (Katar)
  Ali-Reza Fagani (Iran)
  Ravšan Irmatov (Uzbekistan)
  Mohammed Mohamed (UAE)
  Ryūji Satō (Japan)
  Nawaf Shukralla (Bahrein)
CAF   Mehdi Abid Charef (Alžir) Redouane Achik (Maroko) / Waleed Ahmed (Sudan)
Jean Claude Birumushahu (Burundi) / Djibril Camara (Senegal)
Jerson Dos Santos (Angola) / Abdelhak Etchiali (Alžir)
Anouar Hmila (Tunis) / Marwa Range (Kenija)
El Hadji Samba (Senegal) / Zakhele Siwela (Južnoafrička Republika)
  Malang Diedhiou (Senegal)
  Bakary Gassama (Gambija)
  Gehad Grisha (Egipat)
  Janny Sikazwe (Zambija)
  Bamlak Tessema Weyesa (Etiopija)
CONCACAF   Joel Aguilar (Salvador) Frank Anderson (Sjedinjene Države) / Joe Fletcher (Kanada)
Miguel Hernandez (Meksiko) / Juan Carlos Mora (Kostarika)
Corey Rockwell (Sjedinjene Države) / Marvin Torrentera (Meksiko)
Gabriel Victoria (Panama) / Juan Zumba (Salvador)
  Mark Geiger (Sjedinjene Države)
  Jair Marrufo (Sjedinjene Države)
  Ricardo Montero (Kostarika)
  John Pitti (Panama)
  César Arturo Ramos (Meksiko)
CONMEBOL   Julio Bascuñán (Čile) Carlos Astroza (Čile) / Juan Pablo Bellati (Argentina)
Eduardo Cardozo (Paragvaj) / Emerson de Carvalho (Brazil)
Cristian de la Cruz (Kolumbija) / Mauricio Espinosa (Urugvaj)
Alexander Guzman (Kolumbija) / Hernán Maidana (Argentina)
Christian Schiemann (Čile) / Nicolas Taran (Urugvaj)
Marcelo Van Gasse (Brazil) / Juan Zorilla (Paragvaj)
  Wilton Sampaio (Brazil)
  Gery Vargas (Bolivija)
  Mauro Vigliano (Argentina)
  Enrique Cáceres (Paragvaj)
  Andrés Cunha (Urugvaj)
  Néstor Pitana (Argentina)
  Sandro Ricci (Brazil)
  Wilmar Roldán (Kolumbija)
OFC   Matthew Conger (Novi Zeland) Bertrand Brial (Nova Kaledonija)
Simon Lount (Novi Zeland)
Tevita Makasini (Tonga)
  Norbert Hauata (Tahiti)
UEFA   Felix Brych (Njemačka) Anton Averjanov (Rusija) / Mark Borsch (Njemačka)
Pau Cebrian Devis (Španjolska) / Nicolas Danos (Francuska)
Elenito Di Liberatore (Italija) / Roberto Dias Perez (Španjolska)
Dalibor Đurđević (Srbija) / Bahattin Duran (Turska)
Cyril Gringore (Francuska) / Tihon Kalugin (Rusija)
Tomasz Listkiewicz (Poljska) / Stefan Lupp (Njemačka)
Tarık Ongun (Turska) / Jure Praprotnik (Slovenija)
Milovan Ristić (Srbija) / Paweł Sokolnicki (Poljska)
Mauro Tonolini (Italija) / Sander van Roekel (Nizozemska)
Robert Vukan (Slovenija) / Erwin Zeinstra (Nizozemska)
  Bastian Dankert (Njemačka)
  Paweł Gil (Poljska)
  Massimiliano Irrati (Italija)
  Tiago Lopes (Portugal)
  Danny Makkelie (Nizozemska)
  Daniele Orsato (Italija)
  Artur Soares Dias (Portugal)
  Paolo Valeri (Italija)
  Felix Zwayer (Njemačka)
  Cüneyt Çakır (Turska)
  Sergej Karasev (Rusija)
  Björn Kuipers (Nizozemska)
  Szymon Marciniak (Poljska)
  Antonio Mateu Lahoz (Španjolska)
  Milorad Mažić (Srbija)
  Gianluca Rocchi (Italija)
  Damir Skomina (Slovenija)
  Clément Turpin (Francuska)

Natjecanje po grupama

uredi
Legenda:
     Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
     Momčad prolazi u osminu finala.
Napomena: Sva vremena utakmica su po lokalnom vremenu.

Grupa A

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Urugvaj 9 3 3 0 0 5 0 +5
2.   Rusija 6 3 2 0 1 8 4 +4
3.   Saudijska Arabija 3 3 1 0 2 2 7 -5
4.   Egipat 0 3 0 0 3 2 6 -4


Rusija   3:1   Egipat
Fathi   47' (ag.)
Čerišev   59'
Dzjuba   62'
Izvještaj Salah   73' (pen.)


Urugvaj   3:0   Rusija
Suárez   10'
Čerišev   23' (ag.)
Cavani   90'
Izvještaj
Gledatelja: 41,970

Grupa B

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Španija 5 3 1 2 0 6 5 +1
2.   Portugal 5 3 1 2 0 5 4 +1
3.   Iran 4 3 1 1 1 2 2 0
4.   Maroko 1 3 0 1 2 2 4 -2

Portugal   3:3   Španjolska
Ronaldo   4' (pen.),   44',   88' Izvještaj Costa   24',   55'
Nacho   58'



Iran   1:1   Portugal
Ansarifard   90+4' (pen.) Izvještaj Quaresma   45'
Gledatelja: 41,685

Grupa C

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Francuska 7 3 2 1 0 3 1 +2
2.   Danska 5 3 1 2 0 2 1 +1
3.   Peru 3 3 1 0 2 2 2 0
4.   Australija 1 3 0 1 2 2 5 -3
Francuska   2:1   Australija
Griezmann   58' (pen.)
Behich   81' (ag.)
Izvještaj Jedinak   62' (pen.)
Gledatelja: 41,279


Danska   1:1   Australija
Eriksen   7' Izvještaj Jedinak   38' (pen.)
Gledatelja: 40,727



Grupa D

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Hrvatska 9 3 3 0 0 7 1 +5
2.   Argentina 4 3 1 1 1 3 5 -2
3.   Nigerija 3 3 1 0 2 3 4 -1
4.   Island 1 3 0 1 2 2 5 -3

Hrvatska   2:0   Nigerija
Etebo   32' (ag.)
Modrić   71' (pen.)
Izvještaj




Grupa E

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Brazil 7 3 2 1 0 5 1 +4
2.   Švicarska 5 3 1 2 0 5 4 +1
3.   Srbija 3 3 1 0 2 2 4 -2
4.   Kostarika 1 3 0 1 2 2 5 -3





Grupa F

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Švedska 6 3 2 0 1 5 2 +3
2.   Meksiko 6 3 2 0 1 3 4 -1
3.   Južna Koreja 3 3 1 0 2 3 3 0
4.   Njemačka 3 3 1 0 2 2 4 -2





Grupa G

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Belgija 9 3 3 0 0 9 2 +7
2.   Engleska 6 3 2 0 1 8 3 +5
3.   Tunis 3 3 1 0 2 5 8 -3
4.   Panama 0 3 0 0 3 2 11 -9

Tunis   1:2   Engleska
Sassi   35' (pen.) Izvještaj Kane   11',   90+1'
Gledatelja: 41,064

Belgija   5:2   Tunis
E. Hazard   6' (pen.),   51'
Lukaku   16',   45+3'
Batshuayi   90'
Izvještaj Bronn   18'
Khazri   90+3'
Gledatelja: 44,190

Engleska   6:1   Panama
Stones   8',   40'
Kane   22' (pen.),   45+1' (pen.),   62'
Lingard   36'
Izvještaj Baloy   78'


Grupa H

uredi
Reprezentacija Bod. Ut. Pob. N. Por. Pos. Pri. RP
1.   Kolumbija 6 3 2 0 1 5 2 +3
2.   Japan 4 3 1 1 1 4 4 0
3.   Senegal 4 3 1 1 1 4 4 0
4.   Poljska 3 3 1 0 2 2 5 -3
Kolumbija   1:2   Japan
Quintero   39' Izvještaj Kagawa   6' (pen.)
Ōsako   73'
Gledatelja: 40,842

Poljska   1:2   Senegal
Krychowiak   86' Izvještaj Cionek   37' (ag.)
Niang   60'
Gledatelja: 44,190




Faza na izbacivanje

uredi
 
Osmina finalaČetvrtfinalePolufinaleFinale
 
              
 
30. lipnja – Soči
 
 
  Urugvaj 2
 
6. srpnja – Nižnji Novgorod
 
  Portugal 1
 
  Urugvaj 0
 
30. lipnja – Kazanj
 
  Francuska 2
 
  Francuska 4
 
10. srpnja – Sankt Petersburg
 
  Argentina 3
 
  Francuska 1
 
2. srpnja – Samara
 
  Belgija 0
 
  Brazil 2
 
6. srpnja – Kazanj
 
  Meksiko 0
 
  Brazil 1
 
2. srpnja – Rostov na Donu
 
  Belgija 2
 
  Belgija 3
 
15. srpnja – Moskva
 
  Japan 2
 
  Francuska 4
 
1. srpnja – Moskva
 
  Hrvatska 2
 
  Španjolska 1 (3)
 
7. srpnja – Soči
 
  Rusija (11m) 1 (4)
 
  Rusija 2 (3)
 
1. srpnja – Nižnji Novgorod
 
  Hrvatska (11m) 2 (4)
 
  Hrvatska (11m) 1 (3)
 
11. srpnja – Moskva
 
  Danska 1 (2)
 
  Hrvatska (pr.) 2
 
3. srpnja – Sankt Petersburg
 
  Engleska 1 Treće mjesto
 
  Švedska 1
 
7. srpnja – Samara 14. srpnja – Sankt Petersburg
 
  Švicarska 0
 
  Švedska 0   Belgija 2
 
3. srpnja – Moskva
 
  Engleska 2   Engleska 0
 
  Kolumbija 1 (3)
 
 
  Engleska (11m) 1 (4)
 

Osmina finala

uredi
Francuska   4:3   Argentina
Griezmann   13' (pen.)
Pavard   57'
Mbappé   64',   68'
Izvještaj Di María   41'
Mercado   48'
Agüero   90+3'
Gledatelja: 42,873







Četvrtfinale

uredi



Polufinale

uredi

Utakmica za treće mjesto

uredi

Finale

uredi

Statistike i nagrade

uredi

Statistike

uredi

Ažurirano: 14. srpnja 2018.

Prvi pogodak

Najbrži pogodak

Najkasniji pogodak

Prvi žuti karton

Prvi crveni karton

Najstariji igrač s nastupom

Najmlađi igrač s nastupom

Najstariji igrač s postignutim golom

Najmlađi igrač s postignutim golom

Prvi hat-trick

Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (3)

Najviše golova na utakmici

Najmanje golova na utakmici

Momčadi s najviše postignutih pogodaka (16)

Momčadi s najviše primljenih pogodaka (11)

Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2)

Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (2)

Strijelci

uredi

Ažurirano: 15. srpnja 2018.

6 golova
4 gola
3 gola
2 gola
1 gol
Autogolovi

Jedanaesterci

uredi

Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:

Realizirani

uredi