Evgenij Onjegin

Evgenije Onjegin je delo Aleksandra Sergejeviča Puškina, napisano 1825, a izdato prvi put 1833. godine. Sam pisac je doživeo sudbinu svog lika Vladimira Lenskog (umro je u dvoboju).

Evgenije Onjegin
Autor(i)Alexander Pushkin
Originalni naslovЕвгений Онегин
Država Rusko Carstvo
Jezikruski
Žanr(ovi)roman u stihovima
Datum izdanja1825-1832 (u nastavcima) & 1833 (jednotomni)
Vrsta medijaštampa (Tvrdi i meki uvez)

Puškin se u Evgeniju Onjeginu najviše, mada ne sasvim, odvaja od svojih romantičarskih nazora. Sa formalne strane u romanu se zapaža uticaj Bajronovih dela Čajlda Harolda i Don Žuana. Karakteristike romantizma se ogledaju i u tome što je pesnik stalno prisutan u delu, iskazujući sud o svojim junacima i predviđajući njihovu budućnost. Evgenije Onjegin je napisan u stihovima, u tzv. onjeginovskoj strofi s karakterističnim četvorostopnim jambom da bi pisac svog junaka, uz sve njegove mane, prikazao, ipak, u jednom poetskom tonu. Naime, u vreme nastanka dela, prozni roman se smatrao nižom književnom vrstom. Tako stihovi omogućavaju harmoniju emocionalnih utisaka i estetskog efekta.

U romanu je oslikan čitav ruski život dvadesetih godina devetnaestog veka, zastupljeni su svi društveni slojevi, od plemića do mužika i čitava skala prizora, od balova u Moskvi do pejzaža ruskog sela, ali poentu romana čini realističan opis problema ruske vladajuće klase prikazan kroz likove dva tipična ruska mlada plemića pesnikovog doba, Lenskog i Onjegina. U tom smislu Puškinov roman se razlikuje od Bajronovog Don Žuana koji je po žanru avanturističko - ljubavni.

Pregled radnje uredi

Siže se vrti oko neostvarene ljubav velegradskog momka Evgenija Onjegina i devojke sa sela Tanje Larine. Ukratko: Onjegin se rodio pored Neve. Njegov otac je proćerdao porodični imetak. Evgenije je dobio osrednje obrazovanje, od svega je znao po malo, ali je u zavođenju bio virtuoz. On odlazi na seosko imanje, da sa stricem koji umire i ostavlja mu ogromno bogatstvo, provede poslednje dane. Tu se u njega zaljubljuje Tanja Larina koja mu svoja osećanja iznosi u pismu. Međutim, Onjegin je odbija. Na proslavi Tanjinog imendana njena sestra Olga očijuka sa Evgenijem. Evgenije prihvata flert iz dosade. Lenski, Olgin verenik poziva Onjegina na dvoboj i tom prilikom gine. Ubrzo potom, Olga se udaje za nekog ulana i odlazi sa njegovim pukom. Nešto kasnije, udaje se i Tanja za jednog moskovskog kneza. Za to vreme Onjegin besciljno luta svetom. Kad ponovo sretne Tanju, ona se mnogo promenila. Postala je dama koja ume da sakrije osećanja; pa pri prvom susretu ne pokazuje ni zbunjenost, ni iznenađenje. Sada Evgenije pati i piše pisma. Dolazi do razgovora između njih kojom prilikom Tanja postavlja svoje čuveno pitanje koje predstavlja najbolju kritiku Onjeginovog lika: zašto je sada progoni kad mu se nije dopadala pre, van taštine i dvorske svite.

Tatjana Larina je jedan od najlepših ženskih likova u istoriji svetske književnosti. Ona jedina u Puškinovom romanu prihvata svoju, ne baš srećnu sudbinu, ne gubeći ni ravnotežu ni dostojanstvo. Posle Tanjinih reči Onjegin shvata svoje licemerje kao i ulogu svoje klase u društvenom životu Rusije: takvi nemaju nikakvu budućnost. On je tip tzv. ’’suvišnog čoveka’’, koji će se kasnije javljati i u delima drugih ruskih pisaca npr. Ljermontova, Turgenjeva itd. ’’Suvišan čovek’’ je neprilagodljivi individualista koji nije u stanju da realizuje svoje relativno velike potencijale u svetu na koji gleda sa dozom kriticizma. Onjeginova nesreća leži, dakle, u raskoraku između želja i mogućnosti. Antipod njegovom liku je Lenski, koji je takođe tragični junak. Za razliku od Onjegina on je veoma obrazovan. Obožavalac je Kanta i Getea, ali na žalost ne poznaje pravi život. Uzrok njegove nesreće leži u idealizovanju stvarnsti. Tako ga prvi životni problem sa kojim se suočava vodi u smrt.

Literatura uredi

  • Ruska književnost, IP Nolit, 1976 Beograd
  • Evgenije Onjegin, IP Prosveta, 1975 Beograd

Eksterni linkovi uredi