Euzebije iz Vercellija
Sveti Euzebije od Vercellija (Sardinija, 293. - Vercelli, Pijemont, 1. kolovoza 371.) je bio kršćanski svetac. Rođen u progonstvu na Sardiniji.
Sveti Euzebije od Vercellija | |
---|---|
Djevica Marija zajedno sa Arhanđelom Gabrijelom i svecima Euzebijem iz Vercellija (na stolici), Svetim Sebastijanom i Svetim Rokom, Sebastiano Ricci. | |
Biskup i ispovjednik | |
Rođen/a | cca. 2. mart 283. [1], Sardinija |
Umro/la | 1. august 371. (dob: 88), Vercelli, Pijemont |
Štuje se u | Rimokatolička crkva |
Kalendar svetaca | 2. august; 15. decembar (Katolički kalendar svetaca 1602-1728); 16. decembar (Katolički kalendar svetaca 1729-1969) |
Zaštitništvo | Vercelli |
Za biskupa ga je postavio papa Julije I..
Najvažniji vid njegovog djelovanja je bila žestoka borba protiv tada vrlo širećeg arijanstva. Zbog svojeg gorljiva branjenja pravovjernog kršćanstva, sveti Euzebije je i sam postao metom proganjanja od strane rimskog cara Konstancija II, poklonika arijanstva. Bio je prognan u Egipat, ali se vratio iz progonstva nakon što je carem postao Julijan Apostata.
Na području svoje biskupije je združivao svećenike u zajedničkom životu, što je bilo zapravo jedan vid redovništva. Lokalne legende navode da je umro mučeničkom smrću, iako za to ne postoje povijesni dokazi.
Spomendan mu je 16. prosinca.
IzvoriUredi
- ↑ "Book of Martyrs," New York: Catholic Book Publishing Co., 1948