Otvori glavni meni

Eutanazija (od grčke riječi ευθανασία što znači "dobra smrt": ευ-, eu- (dobro ili ugodno) + θάνατος, thanatos (smrt)) je naziv za praksu izazivanja nečije smrti na po tu osobu što ugodniji ili bezbolniji način, odnosno da bi joj se prekinuli nepodnošljivi bolovi ili patnje.

Vrste eutanazijeUredi

Postoje dvije osnovne klasifikacije eutanazije. Prva se temelji na tome da li eutanazirana osoba za nju daje pristanak:

  • dobrovoljna eutanazija, koja se provodi na izričit zahtjev osobe koja želi biti eutanazirana;
  • nedobrovoljna eutanazija, koja se provodi bez suglasnosti eutanazirane osobe, u pravilu uslijed toga što se nalazi u psihofizičkom stanju koje joj spriječava izjašnjavanje o tome želi li biti eutanazirana ili ne.

Druga važna podjela eutanazije je s obzirom na metode:

  • pasivnu eutanaziju, koja se svodi na nepružanje oblika medicinske pomoći koja bi pacijentu produžila život;
  • aktivnu eutanaziju, u kojoj se nad eutanaziranom osobom primjenjuju razne mehaničke metode ili kemijski agensi (otrovi) u svrhu što bržeg izazivanja smrti.

Pored eutanazije nad ljudima se također vrši i eutanazija životinja.

Pravni tretmanUredi

U svijetu postoji širok raspon odnosa pojedinih zakonodavstava prema eutanaziji. U pravilu je dozvoljena isključivo dobrovoljna, i to pasivna eutanazija. Aktivna eutanazija se obično tretira kao ubistvo, i to privilegirano, koje, s obzir na motiv počinjenja, obično sa sobom povlači blaže kazne. Krivična zakonodavstva, pak, eutanaziju, odnosno takve vrste ubistava, razlikuju od pomaganja u samoubistvu, odnosno eutanazijom smatraju samo slučajeve gdje eutanazirani nije sam poduzeo nikakve radnje.

Neke države su, međutim, ublažile te kriterije pa je tako 1990-ih eutanazija u aktivnim oblicima legalizirana u Nizozemskoj, Belgiji, australijskoj Sjevernoj Teritoriji i američkoj državi Oregon.

Odnos religija prema eutanazijiUredi

V. takođerUredi

Eksterni linkoviUredi