Eurijal (starogrčki: Εὐρύαλος) ime je nekoliko ličnosti u grčkoj mitologiji i antičkoj književnosti:

  1. Eurijal je bio Argivac, sin Mekistejev. Učestvovao je u pohodu Argonauta, kao i u pohodu Epigona na Tebu, koji su uspeli osvojiti grad i tako osvetiti smrt svojih očeva, Sedmorice protiv Tebe. U Homerovoj Ilijadi Eurijal se borio u trojanskom ratu, u kome mu je glavni saborac bio Diomed, a bio je i jedan od Ahejeca sakrivenih u drvenom konju. U pogrebnim igrama priređenim u Patroklovu čast pobedio je Epeja u pesničanju.[1][2] Higin kaže da su Eurijalovi roditelji bili Palas i Diomeda.[3]
  2. Eurijal je bio sin Euipe i Odiseja i nesrećnim slučajem stradao je od očeve ruke.[4][5]
  3. Eurijal je bilo ime dvojice Penelopinih prosaca, od kojih je jedan poticao sa Zakinta, a drugi iz Dulihija.[6]
  4. Eurijal je bio jedan od Hipodamijinih prosaca, koga je, kao i sve Pelopove prosce, ubio Enomaj.[7]
  5. Eurijal je bio je jedan od osam sinova Melanta, koji su kovali raveru protiv svog ujaka Eneja i potom stradali od Tidejeve ruke.[8]
  6. Eurijal je bio sin Naubola i jedan od Feačana koje je Odisej sreo u Odiseji. Bio je najlepši od svih Feačana i vrlo vešt rvač. Za vreme Odisejevog boravka u Alkinojevom dvoru na ostrvu Sheriji Eurijal je izazvao došljaka da se bori s njim u rvanju, a kad je ovaj to odbio, pred svima ga je izvređao; kralj Alkinoj naredio je Eurijalu da se zbog tog ispada izvini Odiseju.[9]
  7. Eurijal (ili Agrolas) bio je brat Atinjanina Hiperbija; njima dvojici pripisivao se pronalazak tehnike zidanja s ciglama, kao i izgradnja prvih kuća od cigle u Atini.[10]
  8. U Vergilijevoj Eneidi Nis i Eurijal su veliki prijatelji i ljubavnici,[11] koji su izgubili život tokom sukoba s Rutulima.[12][1]
  9. Eurijal je bio i jedan od Apolonovih epiteta.[13]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 Dictionary of Classical Mythology. London: Penguin. 1990. str. 147. ISBN 978-0-14-051235-9. 
  2. Homer, Ilijada, XXIII, 704–719.
  3. Higin, Fabulae, 97.
  4. Sofokle, Eurijal (od koga su sačuvani samo fragmenti).
  5. Partenije iz Nikeje; S. Gaselee (trans.) (1916). Love Romances. Loeb, Harvard UP. 
  6. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, Epitome, IV, 7, 27.
  7. Pausanija, Opis Helade, VI, 21, 10.
  8. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 8, 5.
  9. Homer, Odiseja, VIII, 115–116.
  10. Plinije Stariji, Prirodoslovna pitanja, VII, 57.
  11. Vergilije, Eneida, V, 294–296.
  12. Vergilije. Eneida, IX, 176 sqq.
  13. Hesihije iz Aleksandrije, s v. Euryalos.