Otvori glavni meni

Eugen Kvaternik (Zagreb, 31. listopada 1825. - Ljubča klanac kod Rakovice, 11. listopada 1871.), hrvatski političar, pravnik, pisac i revolucionar.

Eugen Kvaternik


Rođenje 31. listopada 1825.
Zagreb, Hrvatska.
Smrt 11. listopada 1871.
Ljubča klanac kod Rakovice, Hrvatska.
Politička stranka Stranka prava
Supruga Rozalija (Ružica) Kvaternik (rođ. Homotarić) (? - 13. siječnja 1902.)
Zanimanje političar, pravnik, pisac

Sadržaj/Садржај

ŽivotopisUredi

Eugen Kvaternik rodio se u Zagrebu 1825. godine u obitelji Romualda Josipa Kvaternika, profesora povijesti na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji[1] i Marije Antonije Kvaternik, učiteljice u zagrebačkoj ženskoj pučkoj školi. Gimanziju je pohađao u Zagrebu i Rijeci, 1840.-1842. Bio je školski kolega Anti Starčeviću. Dugogodišnju suradnju i prijateljstvo s njim započeo u gimnazijskim danima kada mu je 'Stari' povremeno držao kućne poduke jer je Kvaternik bio boležljive naravi. Studirao je teologiju u Senju, Zagrebu i Pešti, ali je nije završio te je prešao na pravo (u Pešti) a u isto vrijeme slušao je i višu pedagogiju.[2] U Hrvatsku se vratio 1847. godine i završio studij prava te je položio i učiteljski ispit.[2] 1848. godine bio je, po naredbi bana Josipa Jelačića, sa skupinom od 22 mladića upućen u Požešku i Virovitičku županiju vježbati u oružju dragovoljce i suzbijati rad madžarskih emisara.[2] Po povratku u Zagreb položio je odvjetnički ispit te radio kao koncipijent i registrator Banskoga vijeća a kad je isto ukinuto prešao je u financijsku službu. Od rujna 1851. godine bavio se odvjetništvom u Brodu na Kupi.[2] Uz dr. Antu Starčevića, svojim je državnopravnim spisima i saborskim govorima položio ideološke i borbeno-političke temelje Stranke prava i pravaškog svjetonazora. Po njihovim zamislima, Stranka prava je od 1861. godine bila na čelu hrvatskog narodnog pokreta protiv Austrije i Ugarske.

Znao je ili poznavao mnoge strane jezike: francuski, talijanski, njemački, ruski, mađarski, slovački, slovenski te latinski jezik.[2]

Zalagao se za samostalnu Hrvatsku, ali je smatrao da je za ostvarenje tog sna neophodna pomoć nekih stranih zemalja. Tako je bio povezan s revolucionarima Italije, Francuske i Rusije, a slovio je kao istaknuti član međunarodnog revolucionarnog bratstva tog doba. Vratio se u Hrvatsku 1860. godine, a prognan je još dva puta, dok se 1867. godine nije vratio s ciljem ostanka u Hrvatskoj.

Rakovički ustanakUredi

 
Spomenik Eugenu Kvaterniku u Rakovici.

Ne vidjevši drugog rješenja za oslobođenje Hrvatske od tuđinske vlasti, on 8. listopada 1871. godine staje na čelo narodnog ustanka u Rakovici, poznatog kao Rakovička buna. U želji da ne kompromitira Stranku prava, kao i dr. Antu Starčevića, Eugen Kvaternik preuzima potpunu odgovornost za taj ustanak, premda mu je cilj bio dovođenje stranke na vlast u nezavisnoj Hrvatskoj. Pri tom su mu aktivno pomogli Ante Rakijaš, Vjekoslav Bach, Petar Vrdoljak, Ante Turkalj, braća Čuić... Ustanku su pristupili i pravoslavci iz zahvaćenog područja, a proglašeni politički ciljevi ustanka bili su:

  • oslobođenje hrvatskog naroda od austrijsko-mađarskog jarma
  • proglašenje nezavisne Hrvatske
  • jednakost pred zakonom
  • općinska samouprava
  • ukidanje vojničke uprave u Granici i uvođenje slobodnih županija
  • poštovanje obaju vjeroispovijedi u ljubavi i slozi

Buna nije uspjela i većina je ustanika poginula, kao i sam Eugen Kvaternik.

"Krajina je bila - ističe Milutin Nehajev - zaista ona točka s koje je bilo moguće pokrenuti pitanje o samom opstanku Austrije. U njoj je postojala spremna vojska, skladišta robe za višemjesečno ratovanje, a isto tako i silno nezadovoljstvo koje je i zadnjega kolebljivca moglo uvjeriti da je puška jedino sredstvo koje Austrija razumije. Ali, Kvaternik nije bio Jelačić, nije bio u stanju pokrenuti vojsku u Krajini kao što je to ban s lakoćom učinio god. 1848. U tome je tragedija Rakovice."

[3]

Godine 1921., o pedesetogodišnjici ustanka, kosti Eugena Kvaternika i njegovih suboraca Rakijaša i Bacha prenesene su u zagrebačku katedralu i pokopane uz Petra Zrinskoga i Franu Krstu Frankopana.[3]

DjelaUredi

  • La Croatie et la confédération italienne. Avec une introduction par L. Leouzon Le Duc, Pariz, 1859.
  • Das historisch-diplomatische Verhältniss des Königreichs Kroatien zu der ungarischen St. Stephans-Krone, Zagreb, 1860.
  • Govor na Saboru trojedne kraljevine dne 18. lipnja 1861, Zagreb, 1861.
  • Was ist die Wahrheit? Eine Erwiederung auf das Szálaysche Pamphlet betitelt 'Zur Kroatischen Frage'., Zagreb, 1861.
  • Odgovor 'Pozoru' na članak 'Odziv' u 108. broju sadržan, Zagreb 1862.
  • Politička razmatranja. Na raskrižju hrvatskog naroda, sv. 1 i 2. Zagreb, 1862.
  • Nekoliko riječi mojim nazlobnikom i ozloglasiteljem, Zagreb, 1862.
  • Hrvatski glavničar ili putokaz k narodnoj obrtnosti a kroz ovu k narodnjem blagostanju, Zagreb, 1863.
  • Istočno pitanje i Hrvati. Historično-pravna rasprava, Zagreb, 1868.
  • Rieč u sgodno vrieme, Zagreb, 1870.
  • Izvještaj o dopuštanju izlaženja lista 'Hervatska'. Napisali -, V. Bach, Zagreb, 1870.
  • Otvoreno pismo od 25. studenoga 1870. u vezi s izdavanjem političkog časopisa 'Hervatska'., Zagreb, (Bez oznake godine).

PosmrtnoUredi

  • Historičko-diplomatski odnošaj Kraljevine Hrvatske napram ugarskoj kruni sv. Stjepana., Zadar, 1894.
  • Prvo progonstvo Eugena Kvaternika. Godine 1858-1860. Prilog za noviju hrvatsku povijest., Zagreb, 1907. Po Kvaternikovom dnevniku priredio Kerubin Šegvić.
  • Drugo progonstvo Eugena Kvaternika. Godine 1861-1865. Prilog za povijest konspiracije naroda proti Austriji. Ozažeo iz njegova dnevnika [i priredio za tisak Kerubin Šegvić]., Zagreb, 1907.
  • Promemorija princu Jérômeu Napoléonu. Preveo i predgovor napisao Franjo Bučar., Matica hrvatska, Zagreb, 1936.
  • Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić)

Izvor za djela[4]

  • Eugen Kvaternik, Istočno pitanje i Hrvati, (pretisak izd. iz 1868.), Dom i svijet, Zagreb, 1997.
  • Izabrani politički spisi / Eugen Kvaternik, prir. Dubravko Jelčić, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.

IzvoriUredi

  1. Obljetnice hrvatskih velikana, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, (uredio i opremio Stanko Tenšek) 3. izd., Zagreb, 1971., str. 31.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić), str. 7.
  3. 3,0 3,1 Ivan Strižić, Hrvatski portreti, DoNeHa, Zagreb, 1993., ISBN 953-96050-0-8, str. 27.
  4. Eugen Kvaternik. Politički spisi: rasprave, govori, članci, memorandumi, pisma, Znanje, Zagreb, 1971., (prir. dr. Ljerka Kuntić), Bibliografija. Važnija izdanja djela Eugena Kvaternika., str. 591.-592.

Vanjske povezniceUredi