Dido Kvaternik
Eugen "Dido" Kvaternik (Zagreb, 29. marta 1910 – Rio Cuarto, 10. marta 1962) je bio političar i ustaški dužnosnik. Nalazio se na čelu Ustaške nadzorne službe i bio nadležan za rad svih koncentracionih logora u NDH.
| Eugen Kvaternik | |
|---|---|
 Eugen Kvaternik 1934.
| |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 29. ožujka 1910. Zagreb, Hrvatska |
| Smrt | 10. ožujka 1962. Rio Cuarto, Argentina |
| Državljanstvo | Hrvat |
| Nadimak | Dido |
| Supruga | Marija (r. Cvitković) |
Karijera
| |
| Služba | 1941 – 1943 |
| Čin | Pukovnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska |  Ustaška vojnica (1941-1943)
|
| Zapovijedao | Ustaška nadzorna služba |
Rana biografija uredi
Rođen je u Zagrebu 1910. Sin je ustaškog vođe Slavka Kvaternika. Nakon završene gimnazije počeo je studirati pravo koje nije završio. Baveći se politikom postao je blizak Hrvatskoj stranci prava. Često je odlazio u inozemstvo, gdje se upoznao s Antom Pavelićem i ostalim članovima emigrantskog vodstva ustaške organizacije.[1]
Atentat na kralja Aleksandra uredi
Emigrirao je 1933., nakon neuspjelog atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu. Postao je jedan od glavnih Pavelićevih suradnika. Djelujući pod lažnim imenima (Eugen Rakovečki, Egon Kramer) radio je na ponovnoj organizaciji atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića. Bio je zapovjednik i vođa skupine atentatora, sve do njihovog dolaska u Marseilles (Francuska), kada se povukao i preko Švicarske vratio u Italiju.[1]
Zbog toga je dvije godine proveo u zatvoru, ali su ga talijanske vlasti odbile izručiti Francuskoj.
Po izlasku iz zatvora u proljeće 1936. talijanske ga vlasti pridružuju ostalim ustašama u internaciji na otoku Lipari. Početkom 1937. postao je zapovjednik ustaškog logora na tom otoku do njegova raspuštanja početkom travnja iste godine.[1]
Drugi svjetski rat i NDH uredi
U Hrvatsku se vratio tri dana nakon proglašenja NDH i postao povjerenik, a 18. travnja 1941. ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH te 4. svibnja 1941. državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.[1]
Nalazio se na čelu Ustaške nadzorne službe od njenog osnutka 16. kolovoza 1941., a bio je i član Poglavnikove tjelesne bojne. U njegovoj je nadležnosti bio rad svih ustaških logora u NDH i provođenje represivnih i genocidnih mjera ustaške vlasti.[1]
U izvještaju njemačkog opunomoćenog generala u NDH Edmunda Glaisea von Horstenaua od 19. maja 1942. godine upućenom vrhovnom komandantu Wehrmachta, u kom se dotiče vojno-političke i privredne situacije na teritoriji kvislinške države, kao i organizacije ustaško-domobranskih jedinica, o Eugenu Kvaterniku navodi se sljedeća opaska:
Najomrznutiji čovek u celoj zemlji je komandant policije, Eugen Kvaternik, maršalov sin. On važi gotovo svuda za sadistu. Osim toga, u nemačkim krugovima se sumnja u njegovu bezuslovnu pouzdanost i prijateljstvo prema Nemcima — da li s pravom, ne može se dokazati.[2]
Zbog neslaganja s Pavelićem, sredinom rujna 1942. bio je razriješen svih dužnosti. Godine 1943. otišao je živjeti u Slovačku, a zatim u Austriju i Italiju.
Emigracija i smrt uredi
1947. je emigrirao u Argentinu. Pisao je i objavljivao u emigrantskim krugovima.
Smrtno je stradao 1962. u prometnoj nesreći.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „EUGEN DIDO KVATERNIK (Spomen područje Jasenovac)”. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-09. Pristupljeno 2013-11-05.
- ↑ Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 2, Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Nemačkog rajha: 1. januar — 31. decembar 1942, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1976, dok. 75, str. 406.
Literatura uredi
- Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2