Otvori glavni meni
Eugen Kvaternik, Jure Francetić, i Mladen Lorković na mostu na Drini.
Za istoimenog političara vidi Eugen Kvaternik

Eugen Dido Kvaternik (Zagreb, Austro-Ugarska, 1910. - Rio Cuarto, Argentina, 1962.) je bio političar i ustaški dužnosnik. Nalazio se na čelu Ustaške nadzorne službe i bio nadležan za rad svih koncentracionih logora u NDH.

Sadržaj/Садржај

Rana biografijaUredi

Rođen je u Zagrebu 1910. Sin je ustaškog vođe Slavka Kvaternika. Nakon završene gimnazije počeo je studirati pravo koje nije završio. Baveći se politikom postao je blizak Hrvatskoj stranci prava. Često je odlazio u inozemstvo, gdje se upoznao s Antom Pavelićem i ostalim članovima emigrantskog vodstva ustaške organizacije.[1]

Atentat na kralja AleksandraUredi

Glavni članak: Marsejski atentat

Emigrirao je 1933., nakon neuspjelog atentata na kralja Aleksandra u Zagrebu. Postao je jedan od glavnih Pavelićevih suradnika. Djelujući pod lažnim imenima (Eugen Rakovečki, Egon Kramer) radio je na ponovnoj organizaciji atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića. Bio je zapovjednik i vođa skupine atentatora, sve do njihovog dolaska u Marseilles (Francuska), kada se povukao i preko Švicarske vratio u Italiju.[1]

Zbog toga je dvije godine proveo u zatvoru, ali su ga talijanske vlasti odbile izručiti Francuskoj.

Po izlasku iz zatvora u proljeće 1936. talijanske ga vlasti pridružuju ostalim ustašama u internaciji na otoku Lipari. Početkom 1937. postao je zapovjednik ustaškog logora na tom otoku do njegova raspuštanja početkom travnja iste godine.[1]

Drugi svjetski rat i NDHUredi

Glavni članci: NDH i Genocid u NDH
 
Ustaški stražari ubijaju zatvorenike u logoru Jasenovac.
 
Poverljivi izveštaj pukovnika Alemanna zapovedniku Ustaške nadzorne službe Eugenu Kvaterniku o masovnim ubistvima srpskih rudara krampom od 11. veljače 1942. godine.

U Hrvatsku se vratio tri dana nakon proglašenja NDH i postao povjerenik, a 18. travnja 1941. ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH te 4. svibnja 1941. državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova.[1]

Nalazio se na čelu Ustaške nadzorne službe od njenog osnutka 16. kolovoza 1941., a bio je i član Poglavnikove tjelesne bojne. U njegovoj je nadležnosti bio rad svih ustaških logora u NDH i provođenje represivnih i genocidnih mjera ustaške vlasti.[1]

Zbog neslaganja s Pavelićem, sredinom rujna 1942. bio je razriješen svih dužnosti. Godine 1943. otišao je živjeti u Slovačku, a zatim u Austriju i Italiju.

Emigracija i smrtUredi

1947. je emigrirao u Argentinu. Pisao je i objavljivao u emigrantskim krugovima.

Smrtno je stradao 1962. u prometnoj nesreći.

IzvoriUredi

LiteraturaUredi