Erik XII od Švedske
Erik rođen kao Erik Magnusson (?, 1339.- ?, 20. jun 1359.), bio je kratkotrajni švedski kralj od 1356. do 1359. koji je umro mlad sa svega dvadeset godina najvjerojatnije od kuge.[1]
| Erik | |
|---|---|
_seal_1905.jpg)
| |
| Erikov pečat | |
| Švedski kralj | |
| Vladavina | 1290. - 1318. |
| Prethodnik | Magnus IV |
| Nasljednik | Magnus IV |
| Supruga | Beatrix od Wittelsbach-Brandenburga |
| Puno ime | |
| Erik Magnusson | |
| Dinastija | Bjelbo |
| Otac | Magnus IV |
| Majka | Blanche od Namura |
| Rođenje | 1339. ? |
| Smrt | 20. jun 1359. ? |
| Vjera | katolik |
Biografija uredi
Erik je rođen kao najstariji sin kralja Magnusa IV (Magnus Eriksson), otac ga je 1344.[2] kad je jedva navršio četiri godine proglasio - švedskim prijestolonasljednikom, najvjerojatnije da zaobiđe i tako izigra kasniji obavezni izbor na Dijeti.[1]
Njegov otac navukao je na sebe bijes švedskog plemstva povećanjem poreza i novim zakonodavstvom 1350. kojim je smanjio ekonomsku moć crkve i zemljišne aristokracije.
Erik se tad pojavio kao lider opozicije, pomagane od danskog kralja Valdemara IV i pape Inocenta VI.[2] U to vrijeme se 1356. oženio sa Beatrix od Wittelsbach-Brandenburga[1] kćerkom cara Svetog Rimskog Carstva Ludwiga IV.
Erik se otvoreno pobunio protiv oca i proglasio sebe kraljem 1356., nakon izmirenja s ocem, ovaj mu je dao pola kraljevstva da upravlja njime.[2] Erik je iznenada umro 1359., nedugo nakon njega umrla je i njegova žena u visokom strupnju trudnoće, dok su liječnici uzalud pokušali spasiti dijete carskim rezom.[1]
Po onodobnim glasinama oboje se ubijeni po nalogu Erikove majke - Blanche, ali je najvjerojatnije da su pomrli obolivši od kuge.[1]
Izvori uredi
Vanjske veze uredi
- Erik Magnusson na portalu Historiska Personer Arhivirano 2016-09-09 na Wayback Machine-u (sv)
| Prethodnik: | Švedski kralj | Nasljednik: |
| Magnus IV | Magnus IV |