Andrew Johnson

(Preusmjereno sa stranice Endru Džonson)
Za ostala značenja, vidi Andrew Johnson (razvrstavanje).

Andrew Johnson (29.12. 1808. - 31.7. 1875.) je američki demokratski političar, najpoznatiji po tome što je bio 16. predsjednik SAD, odnosno prvi predsjednik nad kojim je izglasan postupak opoziva (impeachment).

Predsjednik SAD Andrew Johnson

Johnson se rodio u siromašnoj porodici u gradu Raleighu u državi Sjeverna Karolina. Djetinjstvo i mladost je proveo kao krojački šegrt, da bi pobjegao od gazde i postao krojač u susjednom Tennesseeju. Johnson nije imao nikakvog obrazovanja, a čitati i pisati ga je naučila tek supruga Eliza McCardle Johnson.

Usprkos toga, Johnson je pokazao prirodni politički talent, pa je 1828. izabran za vijećnika, a dvije godine kasnije i gradonačelnika tenesijskog grada Greenvillea. Kasnije je služio u oba doma tenesijske državne skupštine, a od 1843. do 1853. kao zastupnik u federalnom Kongresu. Tamo je uspio izboriti mjesto predsjednika odbora za javne troškove.

Godine 1853. Johnson je izabran za guvernera Tennesseeja. Godine 1857. je izabran za federalnog senatora.

Za vrijeme Johnsonovog senatskog mandata sve veća politička kriza je dovela do otcjepljenja južnjačkih država. Za razliku od radikalne jezgre na tzv. Dubokom Jugu, Tennesse je pripadao tzv. graničnim državama gdje je javnost bila podijeljena kako po pitanju ropstva, tako i po pitanju otcjepljenja od Unije. Johnson je pripadao frakciji koja je držala da će otcjepljenje Tennesseeju donijeti više štete nego koristi, te je odbio priznati odluku svoje države o otcjepljenju 1861. godine. Umjesto toga je nastavio sjediti u Washingtonu, kao jedini južnjački senator, čak i nakon izbijanja rata.

Predsjednik Abraham Lincoln ga je zbog toga u 1862. imenovao vojnim guvernerom Tennesseeja, te je Johnson imao vlast nad teritorijama svoje države koje je zauzela vojska Unije.

Dok je rat još trajao, na izbornoj konvenciji 1864. godine demokrati su kao svog izbornog kandidata istakli popularnog generala Georgea McClellana i sugerirali da će prekinuti krvoproliće. Lincoln je na to reagirao odabravši demokrata i južnjaka Johnsona kao svog potpredsjedničkog kandidata, te sugerirajući da će nakon pobjede prava južnjaka biti poštovana. Zahvaljujući seriji vojničkih pobjeda, Lincoln je glatko izabran, a Andrew Johsnon je preuzeo dužnost potpredsjednika.

15.4. 1865., nekoliko dana nakon uspješnog završetka rata, Lincoln je postao žrtvom atentata. Johnson je, u skladu s Ustavom, preuzeo dužnost predsjednika SAD.

Johnson je kao novi predsjednik odmah došao u sukob s Lincolnovim republikancima oko pitanja kako se odnositi prema poraženim južnjačkim državama. Dok su se republikanci zalagali za radikalni program vojne okupacije i socijalnih reformi poznat kao Rekonstrukcija, Johnson je smatrao kako se južnjačke države moraju tretirati ravnopravno s pobjedničkim Sjeverom. Također je koristio predsjednički veto kako bi pokušao spriječiti Kongres da zakonima da pravo glasa oslobođenim crnim robovima.

Ti pokušaji nisu uspjeli, jer su radikalni republikanci imali dvotrećinsku većinu nužnu za zaobilaženje predsjedničkog veta. Također su imali većinu nužnu za donošenje posebnog zakona kojim je 1867. godine određeno da se nijedan član kabineta ne smije smijeniti bez privole Kongresa. Cilj je bio zaštiti položaj Edwina Stantona, Lincolnovog ministra rata koji je bio nadležan za okupirana područja.

Johnson je u februaru 1868. taj zakon proglasio neustavnim i smijenio Stantona koji se na to zabarikadirao u zgradi Ministarstva rata. Kongres je na to Johnsona optužio za kršenje ustava te 5.3. 1868. izglasao impeachment - prvu fazu u postupku njegovog opoziva. Međutim, u Senatu, koji je trebao odobriti tu odluku, falio je jedan glas. Edmund G. Ross, inače radikalni republikanac, iz principijelnih je razloga odlučio podržati Stantona, smatrajući kako je kadrovska politika u domeni izvršne, a ne zakonodavne vlasti.

Najvažniji događaj u Stantonovom mandatu, iako ga takvim nisu smatrali suvremenici, bila je kupovina Aljaske od Rusije za 7,2 mil. US$. Taj je ugovor žestoko kritiziran kao besmisleno trošenje novca, jer se tada nije znalo da na Aljasci postoje nalazišta zlata i nafte.

Nakon odlaska iz Bijele kuće, Johnson se vratio u Tennessee gdje se bez uspjeha natjecao za mjesto u Kongresu i Senatu. Godine 1874. mu je konačno uspjelo biti izabran u Senat, te je ostao upamćen kao jedini bivši predsjednik među senatorima. Međutim, mandat mu je kratko trajao - samo nekoliko mjeseci. Umro je u svojoj kući u Elizabethtownu u dobi od 67 godina.

Prethodnik: Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
1865. - 1869.
Nasljednik:
Abraham Lincoln
1861. - 1865.
Ulysses S. Grant
1869. - 1877.