Enciklopedija je pisani pregled ljudskog znanja. Izraz potiče od grčkog ἐγκύκλιος παιδεία (enkuklios paideia), bukvalno prevedeno kao "zaokruženo obrazovanje".

Nauka koja proučava enciklopedijske priručnike naziva se enciklopedistika. Ona se pre svega bavi istorijskim proučavanjem enciklopedija. Leksikografija se više bavi pisanjem rečnika nego pisanjem enciklopedijskih leksikona. Druge srodne nauke su kulturne nauke, medijske nauke i naučnoteoretske nauke.

Enciklopedija može biti opšta, kada sadrži članke o različitim temama (poznati primeri su engleska Britannica i nemački Brockhaus), ili mogu biti specijalizovane (npr. medicinska, filozofska ili pravna enciklopedija). Postoje i enciklopedije koje pokrivaju veliki spektar tema, ali iz određenog ugla, kao što je Velika Sovjetska Enciklopedija (Большая Советская Энциклопедия).

Razgraničavanje pojma

Enciklopedija ne mora da bude u obliku priručnika. Enciklopedije mogu da budu u različitim organizacionim formama. Njena specifična osobina, za razliku od drugih literarnih vrsta, je univerzalnost. Posebna forma enciklopedije su alfabetski sortirani priručnici kao što su leksikoni i rečnici koji ne predstavljaju celokupno i opširno znanje u jednoj struci. Posebno priručnici sa ograničenim stručnim obimom se češće označavaju kao stručni leksikoni ili stručni rečnici. Leksikoni se proučavaju uz pomoć leksikonske teorije u nauci leksikografiji. Ponekad se i rečnici označavaju kao leksikoni. Rečnik je spisak pojedinačnih leksikonskih jedinica sa objašnjenjima (na prihjjhmer, pojedinačnih reči jednoga jezika). Osim enciklopedije i rečnika postoje još i rečnici pojmova. Oni istražuju upotrebu reči iz ideološke i/ili socijalno istorijske perspektive i predstavljaju mnogo zahtevniji oblik nego stručni rečnici. Tipični primeri tog oblika su "Rečnik istorijskih osnovnih pojmova" i "istorijski rečnici filozofije".

Samokritično istraživanje same enciklopedije ili konkretnih aspekata enciklopedije se označava kao enciklopedijska kritika. Pojam enciklopedija nastaje početkom 16. veka od francuske reči encyclopédie koja od latinske reči encyclopaedia a ta opet od starogrčkih riječi εγκύκλιος i παιδεία, koje su pogrešno od reči egkios (okruglo, zaokruženo) i reči peía (nauka, obrazovanje) spojene u egkyklopaideia (osnovno znanje svih nauka i umetnosti).

Tipovi enciklopedija

Enciklopedijske forme:

  • Generalne ili univerzalne enciklopedije
  • Specijalne enciklopedije (npr. Matematička enciklopedija)
  • Nacionalne i kulturne enciklopedije

Specijalne forme:

  • Antienciklopedije

Međuforme:

  • Konverzacijski leksikoni i realne enciklopedije

Leksikonske forme:

  • Stručni i predmetni leksikoni
  • Kućni leksikoni

Nove forme enciklopedije

U prošlosti su pod pojmom enciklopedije spadale na papiru štampane skupine objašnjenja i tumačenja o mnogim predmetima ljudskog znanja koji su od uvaženih autoriteta i poznavaoca tih istih pisani. Danas je to drugačije. Moderne enciklopedije (npr. Vikipedija) se mnogo brže ažuriraju. Stara kao i nova saznanja su odmah svakome dostupna (npr. preko Interneta). Nove enciklopedije ne robuju tradiciji. Klasične štampane enciklopedije su uglavnom pisane da bi se ostvario materijalni dobitak dok nove više teže širenju znanja. Pronalazak novih medija (DVD i CD) doveo je do jednostavnije i jeftinije mogućnosti da se enciklopedije proizvode i publiciraju. Do velike senzacije došlo je 2002. godine kada je engleska Enciklopedija Britanika izjavila da je neće više štampati na hartiji veće će se izdavati samo u elektronskom obliku. Od ovog plana se nedugo kasnije odustalo, ali je ponovo najavljeno 2012. godine.