Emina (pjesma)
Emina je pjesma Alekse Šantića koja je vremenom postala popularna sevdalinka izvođena od mnogih bosanskih i jugoslavenskih pjevača i pjevačica. Pjesma je inicijalno objavljena u Naučnom i književnom listu Kolo u Beogradu 1902. godine, a šest godina kasnije pjesnik ju je u izmijenjenoj verziji uvrstio u knjigu Pjesme.[1] Pjesma Emina govori o mladićkoj zaljubljenosti lirskog subjekta u djevojku koja nosi ime iz naslova pjesme. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod snažnim uticajem muslimanske ljubavne poezije u kojoj se pojavljuju orijentalni motivi putenosti, probuđenih čula i tjelesnih i duhovnih čežnji koje ostaju nezadovoljene.[1][2] Emina je najpoznatija Šantićeva pjesma toga tipa u kojoj lirski subjekt iz prikrajka sa čežnjom posmatra djevojku koja se na njega ne obazire pa njegova čežnja prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.[3]
Tekst pjesme
urediEmina | ||
---|---|---|
Emina u popularnoj kulturiurediPjesma Alekse Šantića izvođena je kao sevdalinka između ostalih i od strane Amire Medunjanin, Himze Polovine i Ibrice Jusića. Kod Lučkog mosta u Mostaru stoji spomenik Emine Sefić-Koluder, djevojke za koju se tvrdi da je bila stvarna inspiracija pjesnika pri pisanju pjesme.[4] Emina Sefić-Koluder je rođena 1884. u bošnjačkoj porodici u Mostaru, a Aleksa Šantić je bio prvi komšija njezine porodice.[5] Emina se udala za Avdagu Koludera sa kojim je imala 14-ero djece.[5] Ona nije ostala živjeti u rodnom Mostaru, a umrla je 1967. godine.[5] Njezia je unuka, Alma Ferović-Fazlić, jedna od brojnih izvođačica pjesme.[5] Novi stihovi u interpretaciji Himze PolovineurediOd mnogih interpretacija ona zabilježena u izvedbi Himze Polovine jedna je od najpopularnijih. Kada je Emina Sefić umrla Himzo je o njezinoj smrti obavjestio usmenu narodnu kazivačicu Sevdu Katicu koja je tada pjesmi dodala stihove koje će naknadno Polovina pjevati u svojoj interpretaciji pjesme.[6]
Izvoriuredi
|