Emina (pjesma)

Emina je pjesma Alekse Šantića koja je vremenom postala popularna sevdalinka izvođena od mnogih bosanskih i jugoslavenskih pjevača i pjevačica. Pjesma je inicijalno objavljena u Naučnom i književnom listu Kolo u Beogradu 1902. godine, a šest godina kasnije pjesnik ju je u izmijenjenoj verziji uvrstio u knjigu Pjesme. Pjesma Emina govori o mladićkoj zaljubljenosti lirskog subjekta u djevojku koja nosi ime iz naslova pjesme. Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod snažnim uticajem muslimanske ljubavne poezije u kojoj se pojavljuju orijentalni motivi putenosti, probuđenih čula i tjelesnih i duhovnih čežnji koje ostaju nezadovoljene. Emina je najpoznatija Šantićeva pjesma toga tipa u kojoj lirski subjekt iz prikrajka sa čežnjom posmatra djevojku koja se na njega ne obazire pa njegova čežnja prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.

Aleksa Šantić

Tekst pjesme

Originalni tekst pjesme objavljen u časopisu Kolo 1902. godine

Emina

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama, prođoh pokraj bašče staroga imama. Kad tamo u bašči, u hladu jasmina s ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je pusta! Tako mi imana, stid je ne bi bilo da je kod sultana. Pa još kada šeće i plećima kreće, ni hodžin mi zapis više pomoć' neće! Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina, ne šće ni da čuje lijepa Emina, već u srebrn ibrik zahvatila vode, pa niz bašču đule zaljevati ode. S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste rasplete joj njene pletenice guste. Zamirisa kosa, k'o zumbuli plavi, a meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, al' meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, niti haje, alčak, što za njome crko'! Emina u popularnoj kulturi Pjesma Alekse Šantića izvođena je kao sevdalinka između ostalih i od strane Amire Medunjanin, Himze Polovine i Ibrice Jusića. Kod Lučkog mosta u Mostaru stoji spomenik Emine Sefić-Koluder, djevojke za koju se tvrdi da je bila stvarna inspiracija pjesnika pri pisanju pjesme. Emina Sefić-Koluder je rođena 1884. u bošnjačkoj porodici u Mostaru, a Aleksa Šantić je bio prvi komšija njezine porodice. Emina se udala za Avdagu Koludera sa kojim je imala 14-ero djece. Ona nije ostala živjeti u rodnom Mostaru, a preminula je 1967. godine. Njezia je unuka, Alma Ferović-Fazlić, jedna od brojnih izvođačica pjesme. Novi stihovi u interpretaciji Himze Polovine Od mnogih interpretacija ona zabilježena u izvedbi Himze Polovine jedna je od najpopularnijih. Kada je Emina Sefić umrla Himzo je o njezinoj smrti obavjestio usmenu narodnu kazivačicu Sevdu Katicu koja je tada pjesmi dodala stihove koje će naknadno Polovina pjevati u svojoj interpretaciji pjesme. Novi stihovi Umro stari pjesnik, umrla Emina ostala je pusta bašća od jasmina salomljen je ibrik uvelo je cvijeće pjesma o Emini, nikad umrijet neće. Izvori