Émile ou De l'éducation

(Preusmjereno sa stranice Emile ili O obrazovanju)

Emil ili o vaspitanju (fr. Émile, ou De l’éducation) delo je francuskog filozofa i pisca Žana Žaka Rusoa, napisano 1762. godine, koje čini pet idejno i tematski čvrsto spojenih knjiga u kome je autor opširno izložio svoje misli o problemima vaspitanja.[1]

Emil ili o vaspitanju

Glavni lik u ovom delu je Emil, dečak čije se vaspitanje prati kroz odrastanje na selu, u prirodnoj okolini, daleko od gradskog sveta.[2]

Istorija uredi

Ruso je svoje delo Émile, ou De l’éducation pisao mnogo godina, a bilo je izdato 27. maja a već 7. juna 1762. godine Sorbona ga je javno osudila.[2]

Rusoova napredna i radikalna shvatanja u Emilu su potpuno otkrila zablude i laži verskog i tadašnjeg društvenog vaspitanja što je izazvalo progone Rusoa od tadašnjih državnih i crkvenih vlasti. Sorbona je zabranila Emila. Parlament je doneo odluku o njegovom spanjivanju i naredio progon pisca. Ruso je umakao, ali za njega nije bilo više mira. Emil je svuda bio osuđen, a njegov pisac svuda progonjen, u Bernu, Holandiji, pa čak u Rusoovoj rodnoj Ženevi, koja se pre toga izvesno vreme ponosila svojim građaninom. [2]

Ruso u Emilu kritikuje feudalni sistem i zastarele koncepcije vaspitanja i, s novim pogledom, daje celovitu sliku složenog vaspitnog procesa. I pored razumljive ograničenosti, Emil u celini obiluje dragocenim pedagoškim idejama. Stoga nije pogrešno smatrati ga bogatim izvorom vrednog kulturnog blaga, snažnim vrelom iz kojeg je kasnija pedagogija, i kao teorija, i kao praksa, crpela korisne inspiracije za svoj stvaralački razvoj.[3]

Emil je prvobitno bio napisan kao kratka rasprava, ali je ovaj predmet povukao pisca protiv svoje volje, i rasprava je malo po malo postala neka vrsta dela koje je nesumnjivo, preveliko s obzirom na sadržaj ali premalo s obzirom na predmet o kome se ovde raspravlja.[2]

Struktura knjige uredi

Emil ima četiri knjige a peta knjiga je nakndadno štampana.[2]

Ovo delo je prepuno mislima i citatima koji se često mogu čuti kada se govori o vaspitanju. [1]

Sadržaj ovog velikog dela ogleda se u metodama i zadacima idealnog vaspitanja prirodnog čoveka. U samo delo Ruso se mnogo uneo i posvetio, vrlo subjektivno pisao, pa mnogi smatraju da je Emil prikaz samog Rusoa, tj. njegove suprotnosti.[1]

Roman nema posebnu akciju, sve vreme se govori o vaspitanju dečaka pod specifičnim i posebnim uslovima u cilju da se dečak vaspita prirodno kao slobodan čovek. Ruso želi da stvori savršenog učenika, otvara svoju maštu i stvara Emila kao jednog takvog. Emil bi odudarao od normalnog čoveka tog doba, a i današnjeg, ali Ruso je želeo da, nasuprot svojim neidealima, stvori nekog bez mana koliko god to bilo nerealno za stvarnost. [1]

Međutim, Ruso je ovo delo pisao s ciljem da norme koje su u to vreme bile zastupljene sruši i nađe optimalno rešenje. U delu Ruso veoma konkretizovano piše svoje metode vaspitanja. [1]

Rusoova inspiracija za delo uredi

U svome Emilu Žan Žak se otvorio vekovima koji dolaze, jer je strasno i žestoko postavljao pitanje modernog društva i modernog čoveka. U toj svetlosti treba gledati Rusoovo celokupno delo, ne samo Emila jer taj prirodni čovek koga on traži u nekim iskonskim vremenima, jeste u stvari novi čovek koga rađa Renesansa i buduće vreme. Takav Emil se rađao i preporađao u Rusoovo vreme, a u moderno vreme to je ideal i model novog vaspitanika i novog čoveka u potpuno drugačijim uslovima.[2]

Rusoovo delo Emil izvršilo je konkretan i praktičan uticaj na samog čoveka i na promenu tadašnjeg društva. Njegov značaj, daleko je iznad prosvetiteljstva prevazilazi granice filozofije, on nije samo kraj prosvetiteljstva, nego je početak jedne nove epohe u istoriji kulture. U tom smislu je i Emil novi vaspitanik, koji mora da razvije na svoj način sve vrste moći, svojih moći od osećanja do uma. Moći Emilove su od srca do uma i sve se to mora obrazovati, vaspitati i postati celina ljudskog bića. U tom srcu osećajnosti, inspiraciji jeste slučajnost i nužnost ostvarivanja ljudskog uma, i jedno i drugo su prirodne moći ljudi koji ih trebaju razviti i oživeti. Emil donosi jedno novo pitanje, pitanje o novom vaspitaniku, o novom čoveku, koje rešavaju više od osamnaestog veka, devetnaesti i dvadeseti vek, jer se ono postavlja u oštrijem svetlu, pošto su se rešila mnoga društvena pitanja,a čovek kao individualno, slobodno biće i dalje ostaje velika zagonetka ljudske civilizacije i ljudskog saznanja.[2]

Zašto Emil danas, pored tolikih novih učenja i teorija, koje na moderniji, naučniji način tretiraju vaspitanika i ostvarivanje čoveka. Pitanje koje je misli se bitno, samo dotle, dok ne pročitamo pažljivo Emila i ne uočimo da su sve ideje današnjeg modernog čoveka date u tom delu: jednakost, individualnost, prilagođavanje vaspitanja i obrazovanja osobinama i sposobnostima vaspitanika, težnja ka slobodi, kritika društvenih normi i zakona, koji sprečavaju slobodan razvoj čoveka, ostvarivanje svih osobina i sposobnosti čoveka. Sve te ideje su u izvandrednom pisanju Žan Žak Rusoa koje je živo osećajno i umno.[2]

Sofija ili žena uredi

Glavni članak: Sofija ili žena

Žan Žak Ruso je mislilac koji polazi od prirodne, reproduktivno-funkcionalne razlike među polovima, da bi opravdao njihove različite uloge i karaktere. Za samo određenje žene, Rusou je potreban muškarac, Sofija je žena, kao što je Emil čovek i stvorena je da mu se svidi. Muškarac je samo prividno gospodar, u suštini je žena ta koja gospodari nad njime svojom blagošću, lepotom, vrlinom i lukavošću. Žene su na vlasti zato što priroda tako hoće, samo što one ne vladaju direktno ,već indirektno. Ruso zamišlja komplementaran odnos dopunjavanja između žene i muškarca, ali ne i ravnopravan, žena je inferiorno, zavisno biće, čak i u svojoj nadmoći nad muškarcem, koju ne stiče pravičnim načinom, već služeći se manipulacijom.[4]

U skladu sa njegovim uverenjem o ženskoj prirodi u delu Sofija ili žena daje predloge o ženskom vaspitanju. Sofija je predstavljena kao Emilova drugarica. Opisuje Sofiju kao model idealne žene kako bi trebalo da izgleda i u pogledu osobina koje bi trebalo da poseduje.[5]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „studenti, pedagogija, žan žak ruso”. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Ruso, Žan Žak (1989). Emil ili o vaspitanju. Estetika Valjevo-Beograd. 
  3. Zbirka tekstova pedagoških klasika. Savremena škola, Beograd. 1960. str. 198. 
  4. Naučni rad ,autora Saduše F. Redžića: Nekoliko suprotstavljenih primera razmišljanja o polnim razlikama
  5. Ruso, Žan Žak (1990). Emil Sofija ili Žena. Estetika Valjevo-Beograd. 

Literatura uredi

  • Zbirka tekstova pedagoških klasika. Savremena škola, Beograd. 1960. str. 198. 

Spoljašnje veze uredi

[1] Naučni rad autora Saduše F. Redžića