Emil Fackenheim

Emil Ludwig Fackenheim (Halle, 22. 6. 1916. – Jeruzalem, 18. 9. 2003), njemačko-kanadsko-izraelski filozof, teolog, rabin, judaist i autor.

Emil Fackenheim
Filozofija 20. vijeka
Zapadna filozofija
Biografske informacije
RođenjeEmil Ludwig Fackenheim
(1916-06-22)22. 6. 1916.
Halle, Saksonija, Njemačka
Smrt18. 9. 2003. (dob: 87)
Jeruzalem, Izrael
Državljanstvonjemačko, kanadsko, izraelsko
SupružnikRose Fackenheim
DjecaMichael, Suzy, David, Yossi
Obrazovanje
Alma materUniverzitet u Halleu
Univerzitet u Aberdeenu
Univerzitet u Torontu
Zanimanjefilozof, teolog, rabin, judaist, autor
Filozofija
Škola/Tradicijakontinentalna filozofija
Glavni interesijudaizam, teologija holokausta
Znamenite ideje
614. micvot
Glavna djela
Potraga za prošlosti i budućnosti (1968)
Božja prisutnost u historiji (1970)
Popraviti svijet (1982)
Inspiracija

Biografija uredi

Fackenheim je rođen 1916. (neki izvori navode 1917) u Halleu, gradu u tadašnjoj pokrajini Saksoniji u centralnom Njemačkom Carstvu. Godine 1935. završio je lokalnu gimnaziju i pod utjecajem masovnog antisemitskog raspoloženja u Hitlerovom Reichu upisuje se na Visoki institut za judaistiku u Berlinu gdje se zaredio za rabina. Dvije godine kasnije vratio se u rodni grad i upisao studij filozofije i teologije na Univerzitetu u Halleu. Za vrijeme studiranja na Fackenheimovu misao najviše su utjecali Martin Buber, Franz Rosenzweig, Leo Strauss i Søren Kierkegaard, osobito njihova neo-ortodoksna sumnja oko zahtjeva modernog "prosvijetljenog" svijeta, naglasak na važnosti Božanske objave, te odnos s radikalnim drugačijim.

Usprkos tome što je nacistički režim forsirao vlastitu ideologiju i filozofiju na univerzitetu, Fackenheimovi profesori Paul Menzer i Otto Eissfeldt uspješno su se odupirali takvim nastojanjima – prvi na osnovi ideala moralnosti iz Kantove etike, a drugi se pozivao na socijalnu pravdu kod starozavjetnih proroka. Fackenheim je u konačnici ostao kao jedini jevrejski student na univerzitetu, prije negoli je deportiran u konc-logor Sachsenhausen. U koncentracijskom logoru boravio je tokom 1938. i 1939. godine i svjedočio je mržnji, klevetanju i destrukciji tokom Holokausta. Nakon što je pušten otišao je u Ujedinjeno Kraljevstvo i pohađao škotski Univerzitet u Aberdeenu, a potom je emigrirao u Kanadu i 1945. na Univerzitetu u Torontu stekao doktorat na temu srednjovjekovne islamske filozofije. Od 1943. služio je kao rabin u Hamiltonu punih pet godina, poslije čega se zaposlio kao profesor filozofije u Torontu (19481984).

Fackenheimov rani filozofski rad fokusirao se na modernu filozofiju, prvenstveno Hegela, Spinozu, Kanta i Rosenzweiga. Za njega ključno pitanje nije bilo je li određeni filozofski sistem istinit već postoji li Istina uopće u filozofiji i je li povezana s historijom. Budući da je zaključio da jest, postalo je neophodno da počne ispitivati historijski kontekst, što je neminovno impliciralo i suočavanje s Holokaustom. S ovom temom počeo se aktivnije baviti 1960-ih, prateći opći trend među jevrejskim filozofima i teolozima, izazvan izdavanjem Levijeve knjige Zar je to čovjek (1958) i Wieselove Noći (1960). Drugi faktor koji ga je potakao bio je Šestodnevni rat (1967) kojeg je vidio kao potencijalnu prijetnju novog uništenja.

Njegove prve dvije knjige o Holokaustu bile su Potraga za prošlosti i budućnosti (engl. Quest for Past and Future, 1968) i Božja prisutnost u historiji (engl. God's Presence in History, 1970), u kojima ispituje je li vjera u Boga ili čovječanstvo moguća, ili čak poželjna nakon Holokausta. U potonjoj knjizi razvio je koncept 614. micvota (zapovijedi) kao moralnog imperativa da Jevreji ne smiju koristiti činjenice o Holokaustu za napuštanje ideje Boga, judaizma i opstanka njihovog naroda, jer u protivnom Hitleru priznaju "posthumnu pobjedu". Godine 1982. izdao je knjigu Popraviti svijet (engl. To Mend the World) koja se smatra jednim od najopežnijih jevrejskih teološko-filozofskih osvrta na Holokaust. U kasnoj fazi svog života postao je cionist i 1983. emigrirao je u Izrael. Predavao je na Hebrejskom univerzitetu i umro u Jeruzalemu 2003. godine.

Opus uredi

Literatura uredi

Vanjske veze uredi