Elvis J. Kurtović & his Meteors

Elvis J. Kurtović & His Meteors je kultna sarajevska grupa iz 1980.-ih godina, osnovana pod okriljem pokreta New Primitivs.

Istorija uredi

 
Promo fotografija Elvisovog benda (1984.)

Grupu su, više iz zezancije i želje za druženjem nego iz želje za uspjehom, 1981. godine osnivali Elvis J. Kurtović (Mirko Srdić), Sejo Sexon (Davor Sučić) i Seid Karajlić (Dražen Janković), u pauzi koju je Sejina matična grupa Zabranjeno pušenje imala zbog odlaska u vojsku većine članova. Uskoro im se pridružuju gitarista Zijo (Dražen Ričl) , bubnjar Hare (Radomir Gavrilović), te pjevač Rizo (Goran Petranović) i grupa kreće sa bjesomučnim koncertima, a potom i snimanjem materijala za prvi album, koji je polučio veliki uspjeh i dao im status kultne bosanskohercegovačke i jugoslovenske grupe. Iako je, kao muzički antitalenat, Elvis u grupi imao samo ulogu tekstopisca i idejnog vođe, on je na tim, a kasnije i svim budućim koncertima aktivno učestvovao stojeći na bini i drndajući po neozvučenoj gitari, te povremenim uzimanjem mikrofona u ruke. Uskoro nakon povratka članova Zabranjenog pušenja iz vojske, Sejo Sexon napušta grupu, ali će se saradnja između Seje, Elvisa i ostalih članova Meteora nastaviti i dalje kroz zajednička pisanja tekstova, gostovanja na koncertima i albumima, te kroz projekat “Top lista Nadrealista

Prvi album pod nazivom “Mitovi i legende o kralju Elvisu” snimljen je u studiju “Akvarijus”, produciran od strane Elvisa, Rake Marića i Gorana Vejvode i objavljen 1984., za RTV Ljubljana. Album je napravljen u montipajtonovskom/novoprimitivnom duhu- kao “tematska radijska emisija” posvećena “najvećoj zvijezdi R’n’R-a, g. Elvisu J. Kurtoviću”, čije pjesme (uglavnom obrade pjesama kultnih svjetskih rock sastava i imaju više satiričnu nego muzičku vrijednost), ispresjecane čitanjem Elvisove “biografije” prate navodni muzički razvoj “rock legende”, a što je uglavnom vrcava parodija na rock operu "Tommy" grupe The Who, u punk stilu. Najznačajnije pjesme sa ovog albuma su obrada “Honky Tonk Woman” (The Rolling Stones) pod nazivom “Baščaršy Hanumen”, pjesma “Kad se babo vrati kući pijan”, obrada pjesme “Pinball Wizard“ grupe The Who pod nazivom “Ćiza-vizard”, te “Folk Raping”, disko pjesma u kojoj Elvis predstavlja članove svoje grupe. Tekstopisci svih pjesama na albumu bili su Sejo Sexon i Elvis J. Kurtović. Interesantan i malo poznat podatak vezan za “Mitove i legende o kralju Elvisu” je gostovanje Margite Stefanović (EKV) za klavijaturama.

Postavu prvog albuma činili su:

U istom sastavu i pod istom izdavačkom kućom, 1985. godine, a u produkciji Borisa Belea, grupa objavljuje i svoj drugi LP "Da bog da crk'o rok'n'rol". Gosti na albumu bili su klavijaturista Boris Činč (Buldožer), te pjevačica Anja Rupel (Videosex).

Naslovna pesma, ujedno i najveći hit albuma također je obrada Stonesa ("It's Only Rock'n'Roll"). Ostali hitovi sa albuma bili su: "Ljubav je jaka", “Surfing at Bembasha", te "Ćerka jedinica", koja se kasnije našla i na albumu posljednje bebe New Primitivsa, Bombaj štampe.

Nakon odlaska Zije, koji sa Zlatkom Arslanagićem - Zlajom osniva grupu Crvena jabuka, grupa pravi trogodišnju pauzu.

U novoj postavi, ali opet pod istom izdavačkom kućom, grupa 1988. izdaje svoj treći album -“Čudesan svijet privatluka / The Wonderful World of Private Business”. Album su producirali Zoran Redžić (Bijelo dugme) i Mustafa Čengić (Zabranjeno pušenje). Kao gost na ovom albumu, u pjesmi “E.J.K. Raping”, pojavljuje se dr. Nele Karajlić (Nenad Janković, Zabranjeno pušenje). Nastao na prelasku iz jednog društvenog sistema u drugi, cijeli album, a posebno naslov i omot, predstavlja parodiju na pojavu nove društvene kategorije- privatnih poduzetnika. Ovaj album, kao najzrelije ostvarenje Elvisa i njegovih Meteora, donosi i najviše originalne muzike, kao i fenomenalne tekstove koji se, opet, sad sa već prepoznatljivom dozom humora, dotiču ljubavnih, kulturnih i socijalnih tema i problema tadašnjeg (a i sadašnjeg) društva. Tu su pjesme “Šta da radi insan”, “Zašto ljubav boli”, “Hajle Selasije”, “Vrati mi ljubav”, “Onaj sa ekrana”, te “Njene divne oči”. Autori većine tekstova su Elvis i Zoran Degan Poka .

Album je urađen u postavi:

Ratna zbivanja na prostoru BiH dovela su do prekida rada grupe, a nažalost i do pogibije klavijaturiste i tekstopisca Zorana Degana Poke.

Elvis J. Kurtović u ratnom Sarajevu, a kasnije i u Zagrebu učestvuje u projektima Top liste Nadrealista, te pomaže Seji Sexonu da obnovi također ratom rastureno Zabranjeno pušenje. Zajedno sa Zabranjenim pušenjem 1997. objavljuje CD “Fildžan viška”, te gostuje na turnejama ove grupe.

Početkom 21 vijeka Elvis reaktivira grupu i sa novim pjevačem Zabranjenog pušenja Marinom Gradcem 2003. godine objavljuje album “To sam ja ili Die Neue Bosnische Kunst”. Zbog lošeg marketinga, album je prošao nezapažen. Iako jako dobre produkcije, album je, od strane ono malo publike koja ga je preslušala pobrao kritike na račun prevelike sličnosti sa prva dva poslijeratna albuma sarajevskog Zabranjenog pušenja, koja je ustalom, i logična, obzirom na Elvisovu saradnju sa Zabranjenim pušenjem u tom periodu, te izbor vokala. Najzanimljivije pjesme sa ovoga albuma su “U modi je biti šupak”, te “Samo za raju”.

Diskografija uredi

Albumi uredi

Kompilacije uredi

Literatura uredi

  • "Ilustrovana YU rock enciklopedija, 1960-1997", Petar Janjatović, Geopoetika, Beograd, 1997.

Vanjske veze uredi