Elefenor (starogrčki: Ἐλεφήνωρ) bio je, u grčkoj mitologiji, sin Halkodonta[1][2][3] i Alkione[2] ili Imenarete, kralj Abantijaca sa Eubeje tokom trojanskog rata, koji je sa sobom doveo četrdeset brodova.[2][4]

Mitologija uredi

Elefenorov deda bio je Abant,[5] sin Neptuna i Aretuse,[6] i prvi vladar ostrva Eubeje.[5] Elefenor je pružio utočište Tezejevim sinovima Akamantu i Demofontu, kad su ovi pobegli iz Atine jer je vlast nasilno preuzeo Menestej.[7][8] Neki kažu da je Elefenor nehotice ubio svog dedu, Abanta, i da je zato bio proteran s Eubeje; zbog toga je, po izbijanju trojanskog rata, svoju vojsku morao da okupi na jednoj hridi u Euriposovom kanalu, preko puta Eubeje.[5] Elefenor se spominje kao jedan od Penelopinih prosaca.[9] Kad je u trojanskom ratu Pandar prekršio primirje, Agenor je ubio Elefenora doj je ovaj pokušavao da odvuče Ehepolovo telo.[10][11] Na povratku kući Elefenorovi ljudi su skrenuli s kursa i doživeli brodolom kod epirske obale, gde su onda osnovali grad Apoloniju. Prema drugoj verziji, Elefenor je dožio svršetak trojanskog rata i potom se nastanio na ostrvu Otronu kod Sicilije, ali ga je s ostrva uskoro proterala neka zmija, pa j otišao u Iliriju.[5][12]

Reference uredi

Literatura uredi