Električne raže

(Preusmjereno sa stranice Electric ray)

Električne raže (Torpediniformes) su red raža, pljostnatih rušljoriba sa izduženim prsnim perajama. Poznate su po tome što imaju sposobnost proizvođenja električnog pražnjenja u rasponu od 8 do 220 volti, zavisno od vrste, koja koriste za omamljivanje plena i za odbranu.[1] Postoji 69 vrsta u četiri porodice.

Električne raže
{{{slika_opis}}}
Naučna klasifikacija

Verovatno su najpoznatiji članovi iz roda Torpedo, koji se nazivaju riba grča i riba utrnuća. Torpedo je dobio ime po ovom rodu. Naziv potiče od latinske reči torpere, sa značenjem biti ukrućen ili paralisan, što se odnosi se na efekte koje raža ima na onog ko njome rukuje.

Opis uredi

Električne raže imaju zaobljeni grudni disk sa dva umereno velika zaobljeno-ugaona (nisu šiljasta ili kukasta) leđna peraja (koja su redukovana kod nekih pripadnika porodice Narcinidae) i snažan mišićav rep sa dobro razvijenom kaudalnim perajom. Telo im je debelo i mlintavo, sa mekom labavom kožom, bez krljušti i bodlji. Par električnih organa u obliku bubrega nalazi se u osnovi prsnih peraja. Nos je širok i velik kod Narcinidae, dok je kod drugih familija manji. Ispod diska su usta, nozdrve i pet pari škržnih proreza.[1][2]

Električne raže se nalaze od plitkih priobalnih voda do dubine od 1,000 m (3,300 ft). Oni su trome i usporene, pokreću se repovima, a ne koristeći svoja prsna peraja kao što to čine druge raže. Hrane se beskičmenjacima i malim ribama. One leže i čekaju plen ispod peska ili druge podloge, i koriste svoj elektricitet da bi ga omamile i uhvatile.[3]

Odnos sa ljudima uredi

Elektrogena svojstva električnih raža poznata su još od antike. Stari Grci su koristili električne raže da bi ublažili bol pri porođaju i operacija.[1] U svom dijalogu Meno, Platonov lik Meno optužuje Sokrata za „omamljivanje” ljudi svojim zagonetnim pitanjima, na način sličan maniru na koji torpedna riba omamljuje elektricitetom.[4] Skribonij Larg, rimski lekar, zabeležio je upotrebu torpedne ribe za lečenje glavobolje i gihta u svom radu Compositiones Medicae iz 46. godine.[5] Torpedna riba, ili električna raža, neprekidno se pojavljuje u predmodernim prirodnim istorijama kao magično stvorenje, a njena sposobnost da utrne ribare bez dodira bila je značajan izvor dokaza za verovanje u okultne kvalitete u prirodi tokom vekova pre otkrića elektriciteta kao objašnjenja.[6]

Sistematika uredi

Postoji oko 60 vrsta električnih raža koje su grupisane u 12 rodova i dve familije.[7] Podfamilija Narkinae se ponekad smatra familijom, Narkidae. Torpedinidi se hrane velikim plenom, koji oni omamljuju koristeći svoje električne organe i progutaju ga celog, dok se narcinidi specijalizuju za mali plen na ili u supstratu dna. Obe grupe koriste električnu energiju za obranu, mada nije jasno je da li narcidi koriste elektricitet za hranjenje.[8]

Vrste uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Martin, R. Aidan. Electric Rays. ReefQuest Centre for Shark Research. Retrieved on October 12, 2008.
  2. Hamlett, William C. (1999). Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. Baltimore and London: JHU Press. ISBN 0-8018-6048-2. 
  3. Stevens, J.; Last, P.K. (1998). Paxton, J.R.. ur. Encyclopedia of Fishes. San Diego: Academic Press. str. 66. ISBN 0-12-547665-5. 
  4. Wikisource:Meno
  5. Theodore Holmes Bullock; Carl D. Hopkins; Richard R. Fay (28. 9. 2006). Electroreception. Springer Science & Business Media. str. 6. ISBN 978-0-387-28275-6. 
  6. Copenhaver, Brian P. (septembar 1991). „A tale of two fishes: Magical objects in natural history from antiquity through the scientific revolution”. Journal of the History of Ideas 52 (3): 373–398. DOI:10.2307/2710043. 
  7. Nelson, J.S. (2006). Fishes of the World (fourth izd.). John Wiley. str. 69–82. ISBN 0-471-25031-7. 
  8. Compagno, Leonard J.V. and Heemstra, Phillip C. (May 2007) "Electrolux addisoni, a new genus and species of electric ray from the east coast of South Africa (Rajiformes: Torpedinoidei: Narkidae), with a review of torpedinoid taxonomy". Smithiana, Publications in Aquatic Biodiversity, Bulletin 7: 15-49. Retrieved on October 22, 2008.

Spoljašnje veze uredi