Otvori glavni meni

El Mudžahidin (arapski: mudžahedini - borci za slobodu) je bila jedinica u sastavu 3. korpusa Armije BiH, osnovana po naređenju Rasima Delića 13. augusta 1993. godine. Bila je sastavljena od islamskih dobrovoljaca afro-azijskog porijekla, koji su na teritoriju BiH pod kontrolom vladinih snaga došli nakon zločina nad bosanskim muslimanima s ciljem da pomognu svojoj "muslimanskoj braći".[1]

Iako ne postoji precizna evidencija o broju stranih dobrovoljaca zbog više različitih imena koje su koristili, evidentirano je oko 400 osoba koje su različitim kanalima komunicirale sa lokalnim vlastima, tražeći ovjeru dokumenata ili slične usluge. [2]

Srpski mediji su fabrikovali mnogo veći broj mudžahedina predstavljajući ih kao teroriste i veliku pretnju za čitavu Evropu[3], u cilju raspirivanja antimuslimanske mržnje među Srbima.[4][5]

PozadinaUredi

Za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji, BiH je primala humanitarnu pomoć kako iz islamskih tako i iz zapadnih zemalja, zbog intenzivnog i rasprostranjenog ubijanja, masovnih silovanja, kampova smrti i etničkog čišćenja koje su sprovodile srpske, i u manjoj mjeri hrvatske snage. Glavna meta su bili muslimanski civlili. Nakon slika masakra, u Bosnu preko Republike Hrvatske počinju stizati arapski dobrovoljci, krajem 1992. i posebno 1993. godine, kako bi pomogli bosanskoj armiji u zaštiti muslimanskih civila. 13. augusta 1993. godine je donesena odluka o formiranju dobrovoljačke jedinice El-Mudžahid kako bi se uveo red, i omogućilo lakše komandovanje stranim dobrovoljcima. O broju stranih dobrovoljaca se još uvijek vode rasprave, počevši od oko 300 [6][3] pa do 1.500 boraca.[6]

Njihova pojava je potakla izvjesnu kontroverzu: strani borci, sa stilom svetih ratnika, pojavljuju se u Bosni sa hrvatskim identifikacionim dokumentima, pasošima i ličnim kartama. Ubrzo su privukli teške kritike u krugovima koji su u njihovom prisustvu vidjeli dokaz islamskog fundamentalizma u srcu Evrope. Strani borci su ubrzo postali nepopularni i među bošnjačkom populacijom. Mnogi bosanski oficiri i intelektualci su posumnjali u iskrene namjere i okolnosti vezane za njihov dolazak u centralni dio Bosne, zbog činjenice da su krenuli iz Hrvatske, preko teritorija samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, prolazeći bez ikakvih problema, za razliku od vojnika Armije RBiH koji su redovno bili zaustavljani i hapšeni na punktovima hrvatskih snaga. Prema generalu Stjepanu Šiberu, najviše rangiranom etničkom Hrvatu u Bosanskoj armiji, ključnu ulogu u dolasku mudžahedina je imao Franjo Tuđman i hrvatsko obavještajno podzemlje, s ciljem opravdavanja učešća Republike Hrvatske u ratu protiv BiH i masovnim zločinima koje su počinile hrvatske snage. Iako ih je Izetbegović smatrao simboličnim gestom pomoći islamskog svijeta Bosni, u vojnom smislu nisu napravili značajnu razliku i postali su glavna politička prepreka. [3]

Sastav jediniceUredi

  Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori.
Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak.

Jedinica je bila sastavljena od nekoliko stotina dobrovoljaca iz arapskih zemalja. Po izjavama svjedoka prvi vođa 1992. godine bio je Abu Abdel Aziz. Porijeklom je bio sa Arapskog poluostrva. Njegovim odlaskom 1993. godine, komandu preuzima Egipćanin sa imenom Vahudin, a nakon njega Abu Haris. Većina mudžahedina bila je iz zemalja sjeverne Afrike i Azije odnosno Arapskog svijeta i Afganistana[7]. Broj i porijeklo dobrovoljaca iz evropskih zemalja nije poznat. Pripadnici jedinice bili su prepoznatljivi po tradicionalnoj, obično arapskoj odjeći, dugim bijelim haljama ili maskirnim vojnim odijelima, dugim bradama, turbanima ili nekim drugim pokrivalima za glavu. Bili su opremljeni automatskim puškama i ručnim bacačima. Neki od njih su nosili sablje ili duge noževe. Većina ih nije govorila bosanski jezik i sporazumjevali su se arapskim jezikom. [8]

Istraga o ratnim zločinimaUredi

Iako su srpski i hrvatski mediji kreirali mnogo špekulacija o ratnim zločinima koje je odred navodno sprovodio, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju nije direktno osudio ni jednog islamskog dobrovoljca.

Trenutno se u Hagu sudi generalu Deliću po komandnoj odgovornosti za nekažnjavanje pripadnika odreda koji su prekršili Ženevske konvencije prema zarobljenim srpskim i hrvatskim vojnicima, te nekoliko civila, posebno nakon bitke na Vozući protiv VRS, za koju optužnica navodi da je ubijeno oko 60 zarobljenih srpskih vojnika.

Prema Predragu Matvejeviću, istaknutom italijanskom i hrvatskom modernom prozaisti koji je analizirao situaciju, broj arapskih dobrovoljaca koji su došli u BiH je bio "mnogo manji nego broj kojeg su prezentirale srpska i hrvatska propaganda". [3]

IzvoriUredi

  1. According to the conclusion in Amir Kubura case
  2. Radio Slobodna Evropa (Vlado Azinović): Al-Kaida u BiH - Mit ili stvarna opasnost? [1]
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 "Predrag Matvejević analysis". http://www.islam.co.ba/razmisljanja/index.php?subaction=ostalo&id=1070747643. 
  4. "ICTY: Milomir Stakić judgement - The media". http://www.un.org/icty/stakic/trialc/judgement/sta-tj030731e.htm#ID2di. 
  5. "ICTY: Duško Tadić judgement - Greater Serbia". http://www.un.org/icty/tadic/trialc2/judgement/tad-tj970507e.htm#_Toc387417236. 
  6. 6,0 6,1 SENSE Tribunal:ICTY - WE FOUGHT WITH THE BH ARMY, BUT NOT UNDER ITS COMMAND [2]
  7. Juan Carlos Antúnez (16. 9. 2008.): Wahhabism in Bosnia-Herzegovina
  8. MKSJ: Sažetak presude u Predmetu Hadžihasanović i Kubura [3]

Vanjske vezeUredi