Eho (mitologija)
- Vidi takođe: Eho (razvrstavanje)
Nimfa Eho (grč. Ἠχώ) je u grčkoj mitologiji bila Oreada, gorska nimfa, i personifikacija odjeka ili jeke.
Mit
urediEho je bila brbljava planinska nimfa lijepa glasa koji je ona jako voljela. Postoji nekoliko verzija ovog starogrčkog mita.
Prema aleksandrijskim mitografima i Ovidiju, Eho je Zeusovu ženu Heru zagovarala odvraćanjući joj pažnju i onemogućavajući joj da uhvati muža u preljubi. Kada je Božica otkrila prevaru, proklela je Ehu i odlučila da ju kazni oduzimajući joj ono što joj je bilo najdragocjenije – njen govor – tako da Eho nije više mogla progovoriti prva i bila je prisiljena ponavljati posljednje zvukove glasa na koji je pomislila. Zbog toga je se nimfa povukla u šume, gdje je srela Narcisa u koga je se nesretno zaljubila i uvenula od tuge. Od nje su ostali samo glas i okamenjene kosti.
Druga verzija je da je u Eho bio zaljubljen bog Pan, ali je ona svoju ljubav poklonila jednom satiru. Postoji i verzija o srećnoj ljubavi Eho i Pana, iz koje su se izrodile njihove kćeri Jamba (Ἰάμβη) i Jinks (Ἴϋγξ).
Prema kasnijem predanju Eho je kći smrtnika i nimfe, koju su othranile nimfe, a muze su je naučile pjevati i svirati. Živjela je sa nimfama i muzama i klonila se muškaraca. Bog Pan je bio zaljubljen u Eho i ljut što mu ona nije uzvratila, osvetio joj se i probudio je ludilo u pastirima, koji su ju rastrgali. Njeno raskomadano tijelo je sakrila Majka Zemlja, a po volji muza, glas Eho je ostao na zemlji da oponaša druge glasove, pa čak i Panovu svirku.
Bibliografija
urediPrimarna literatura
uredi- Publije Ovidije Nazon: Metamorphosĕon libri XV, knj. III.
- Pauzanija: Opis Grčke (Ελλάδος περιήγησις).
- Nonos iz Panopolisa, Dionysiaca, knj. IV.
- Apulej, Zlatni magarac.
- Fotije, Bibliotheca
- Roman de la Rose (13. v.)
Sekundarna literatura
uredi- Graves, Robert: Grčki mitovi, Penguin Books, 1955.
- Srejović, Dragoslav; Cermanović, Aleksandrina (1979). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga.
