Postojanje Boga

(Preusmjereno sa stranice Egzistencija boga)

Dokaze za i protiv postojanja Boga su vekovima razvijali filozofi, teolozi i drugi mislioci. Najčešći dokazi za postojanje Boga su metafizički, empirijski, induktivni i subjektivni, dok su dokazi protiv postojanja Boga obično empirijski, deduktivni i induktivni.

Gledišta zastupljena u raspravi su ateizam (kao neverovanje u Boga i kao poricanje Božijeg postojanja), teizam (verovanje da Bog postoji) i agnosticizam (gledište da je nemoguće saznati postoji li Bog ili ne).

Rasprava o postojanju Boga povlači i mnoga druga filozofska pitanja. Osnovni problem je što ne postoji univerzalno prihvaćena definicija Boga.

Argumenti za postojanje Boga uredi

 
Suština teleološkog argumenta jeste da kosmos svojom uređenošću nužno otkriva umnog tvorca.
  • Kosmološki argument na osnovu uzročno-posledičnih veza u kosmosu dokazuje da postoji "prvi uzrok" kosmosa, a to je Bog.
  • Dokaz iz kretanja ističe da je svaka stvar koja se kreće pokrenuta od nečega drugog. Ako je to drugo i samo pokrenuto, onda ono mora biti pokrenuto nekim trećim pokretačem. Budući da beskonačan niz uzroka nije moguć, na kraju dolazimo do nepokrenutog pokretača.[1]
  • Teleološki argument (grč. τέλος télos - cilj, svrha) se zasniva na tome da u prirodi postoji svrhovitost. Svrhovitost nužno pretpostavlja inteligenciju koja postavlja svrhe, a to je Bog.
  • Nomološki argument (grč. νόμος nómos - zakon) navodi da je svet harmonijski uređena celina u kojoj sve stvari stoje u međusobnim odnosima, koji su normirani zakonima. Ta zakonitost nužno pretpostavlja um, koji je Bog.
  • Ontološki argument se temelji na tome da pojam Boga kao najsavršenijeg bića nužno uključuje i njegovo postojanje (božija esencija nužno uključuje i božiju egzistenciju). Ontološki dokaz ima više različitih formulacija: Anselmovu, Bonaventurinu, Dekartovu, Lajbnicovu, itd.
  • Argument nužnog bića je formulisao islamski filozof Ibn Sina. Ovaj dokaz polazi od činjenice da neka bića nastaju i propadaju, što pokazuje da mogu i postojati i ne postojati, da su kontingentna a ne nužna.[2] Nizom argumenata, Ibn Sina je utvrdio da mora biti "nužno postojećeg" bića koje ne može ne postojati.[3]
  • Argument iz večnih istina glasi da večne istine mogu postojati samo u nekom umnom biću koje je večno, a to je bog. Ovo je omiljen Avgustinov argument za postojanje Boga, a i Bonaventura ga je takođe koristio. Po Bonaventuri, svaka afirmacija tvrdi nešto istinito. Čak i kada neko izjavi da ne postoji istina, on tvrdi da je ta negacija istinita, i implicira postojanje osnovne istine. Nijedna istina ne bi se mogla razabrati kada ne bi bilo prve istine; prema tome, prva istina je bog.[4] Bonaventura zaključuje da čovek koji tvrdi da ne postoji istina, protivreči sam sebi, jer tvrdi da je istina da ne postoji istina.[5]
  • Moralni argument navodi da postojanje objektivne moralnosti zavisi od postojanja najvišeg zakonodavca, a to je Bog.
  • Etnološki argument je dokaz opšteg uverenja ljudskog roda, koji navodi da su svi narodi imali pojam Boga.
  • Inteligentni dizajn je moderni oblik tradicionalnog teleološkog argumenta.

Argumenti protiv postojanja Boga uredi

  • Argument od slobodne volje tvrdi da su sveznanje i slobodna volja nespojivi i da je svaka koncepcija Boga koja obuhvata oba svojstva sama po sebi kontradiktorna.
  • Paradoks svemogućnosti, prema ovom paradoksu postoji bar jedna stvar koju svemoguće biće ne može da učini, što je suprotno pretpostavci da je to biće svemoćno.
  • Problem pakla je ideja da beskonačno prokletstvo za akcije počinjene u konačnom postojanju protivreči Božijoj pretpostavljenoj sveblagonaklonosti, svemogućnosti i sveprisutnosti.
  • Problem zla je pitanje kako da se objasni zlo ako postoji neko božanstvo koje je sveblagonaklono, svemoguće, sveprisutno i sveznajuće.
  • Argument protivrečnih otkrovenja osporava postojanje Boga identifikovanjem očiglednih kontradikcija između različitih „svetih spisa“, u okviru jednog spisa, ili između „svetih spisa“ i poznatih činjenica.
  • Prema Sudbini neukih lica koja nikada nisu ni čula za određeno otkrivenje mogu biti grubo kažnjena zbog toga što se nisu ponašala u skladu sa njegovim diktatima.
  • Argument neverovanja osporava postojanje svemoćnog Boga koji želi da ljudi veruju u njega, tvrdeći da bi takav Bog bio uspešniji u okupljanju vernika.
  • Argument lošeg stvaranja osporava ideju da je Bog stvorio život, na osnovu toga što su oblici života, uključujući i ljude, „loše dizajnirani“.
  • Analogija Raselovog čajnika tvrdi da teret dokazivanja postojanja Boga leži na onima koji tvrde da on postoji a ne na onima koji tvrde da Bog ne postoji.

Literatura uredi

Izvori uredi

  1. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 340), Beograd, 1989.
  2. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 341), Beograd, 1989.
  3. Adamson 2013: str. 170
  4. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 261), Beograd, 1989.
  5. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 262), Beograd, 1989.

Spoljnje veze uredi