Egotizam (latinski: ego - ja), stanje prevelike samovažnosti, sebeljublje. Označava uzdizanje sebe, naročito u govorenju i pisanju. Izraz srodan reči egocentričnost - promatranje svega iz svoje perspektive. Obeležaju ga psihološki kompleksi: kompleks više vrednosti, mesijanski kompleks i kompleks Boga. Poznate osobe s božjim kompleksom su Napoleon Bonaparte i Micuo Matajoši.

Prvi veliki monarh-egoist, koji uvodi foru milošću Božjom, perzijski kralj Darije

Od svoga postanka, egotizam su u najvećoj meri izražavali Božji poslanici, monarsi:

Predajemo sećanju sadržajem ove isprave dajući na znanje svima kojih se tiče. Otkako neizrecivom milošću Svevišnjega BOGA uzdignuti na NAŠE NAJUZVIŠENIJE VISOČANSTVO upravljamo kormilom države, ništa nam nije preče niti draže nego da Naše brižne napore upravimo naročito na ono što bi moglo da pridonosi širenju i jačanju hrišćanstva te na svaki način biti probitačno svim posedima i narodima koji se pokoravaju vlasti NAŠE milosti i žezla. Stoga, budući da bijasmo čitavu opštinu Vlaha koja na temelju dopuštenja i milosti Naših pretšasnika blažene uspomene Rudolfa Drugog i Matije, rimskih careva i kraljeva Ugarske dosele već trideset godina imade prebivalište u krajevima Našega Kraljevstva Slavonije između Save i Drave, nedavno i Mi obdarili posebnom Našom i Naših ZAKONITIH (?!) NASLEDNIKA kraljeva Ugarske poveljom o zaštiti i upravi, usled daljnje skrbi Naše dobrostivosti za korist, spokojstvo, bezbednost i održanje kako samih Vlaha, tako i čitave hrišćanske otadžbine, želeći takođe da se doima korisno i ostalima koji su podložni Našoj dobrostivoj upravi, Mi smo milostivo smatrali da istoj opštini Vlaha koji borave između pomenutih Save i Drave, sukladno sadašnjem stanju stvari i prilikama, valja da se dodeli, odredi i propisa sledeće članke Zakona i Statuta, po propisu kojih neka odsada žive i ravnaju se, kako bi dakako Kraljevstva i naši posedi to više i snažnije bili utvrđeni i zaštićeni od Turaka, najljućih neprijatelja hrišćanskoga imena te drugih neprijatelja, jednako izvrsnom i vernom vojničkom službom i junaštvom ovoga naroda, kao i putem i snagom izvesnih zakona. Budu li se oni obdržavali među istim Vlasima kako u miru, tako i u ratu, ponajviše mogu, pored porasta pravde i stege, plodonosno pribaviti milost i blagoslov Svevišnjega i spasonosno očuvati ispravan način života prema valjanim (?!) hrišćanskim pravilima.