Egidije Bulešić

Egidije Bulešić (Pula, 24. kolovoza 1905. - Pula, 25. travnja 1929. ), kandidat za sveca, časni sluga Božji, humanitarni djelatnik, mornar, brodski tehnički crtač, tesar i bravar.

Rođen je u Puli u obitelji devetero djece. Kršten je u katedrali u Puli, započeo je školovanje u pulskoj osnovnoj školiTone Peruško”, (prije se zvala “Sveti Martin”). Srednju školu pohađao je u Grazu i Puli. Slučajna ga je svibanjska pobožnost vratila vjeri. Postao je vrlo aktivan član franjevačkoga trećeg reda, vođa Katoličke akcije i Kluba sv. Franje.

Za vrijeme I.svjetskog rata, obitelj je iseljena iz Pule s više od 60 000 drugih ljudi. Morali su otići u iseljeničke logore u Mađarskoj i Austriji. U Grazu je Egidije prosio sa sestrom da bi preživjeli.

Nakon rata, vratio se u Pulu i postao tesar u brodogradilištuUljanik”, a kasnije brodski tehnički crtač, nakon što je završio večernju školu. Svako jutro išao je na svetu misu, a nakon toga na posao. Osnovao je u Puli Katoličku akciju, upisao se u treći red sv. Franje. Pohodio je starce i bolesne, pomagao je napuštenoj djeci. Često je hodočastio u svetište Majke Božje od milosti u Šijani.

Na odsluženju vojnog roka na brodu s 2000 mornara, postao je apostol među mornarima. Na brodu je osnovao brodsku knjižnicu i podigao oltar. Okupljao je mornare i časnike te promicao vjeru i moral.

Nakon vojske ostao je bez posla, jer nije htio biti fašist. Otišao je u Monfalcone u Italiju, stanovao je kod župnika i djelovao humanitarno. Obolio je od tuberkuloze i vratio se u Pulu. Liječio se bez uspjeha. Umro je u 24. godini života na glasu svetosti kao trećoredac sv. Franje obučen u redovničke haljine. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u Franjevačkom samostanu Majke Božje na otočiću Barbanu kraj Venecije, gdje ih je njegov brat Eugen, svećenik prenio 4. svibnja 1973.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. časnim slugom Božjim- lat. venerabilis. U Italiji se vodi postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tamo postoji “Odbor franjevačkog reda za promicanje života i djela sluge Božjeg Egidija Bulešića”. Poznat je i pod imenom Egidio Bullesi. Objavljeno je više njegovih životopisa u preko 150.000 primjeraka na hrvatskom i na više drugih jezika.