Egej (mitologija)

U grčkoj mitologiji je Egej (Aegeus, Aigeus, Aegeas iliAigeas) bio arhajska osoba u mitu o osnivanju Atene. "Kozar" koji dao svoje ime Egejskom moru bio je otac Tezejev, osnivač atenskih institucija i jedan od kraljeva Atene.

Dolazak ili odlazak Tezeja u Atenu pri čemu je po svom maču prepoznat od Egeja. Apulijska posuda, 410.–400. pr. n. e. Iz Ruvoa u južnoj Italiji.
Za spartanskog heroja Egeja pogledajte Egej (heroj).

Život uredi

Nakon smrti svog oca Pandiona II. Egej i njegova tri brata Palas, Nis i Lik su preuzeli vlast od Ateni od Metiona, koji ju je bio preuzeo od Pandiona. Podijelili su vlast na četvero, a Egej je bio kralj. Prva žena bila mu je Meta[1] a druga Halkiopa. Nemajući muškog nasljednika, Egej je Proročište u Delfima pitao za savjet. Njene zbunjujuće riječi su bile: "Ne odrješuj grlo od vreće s vinom dok ne dođeš na vrh Atene, inače biti sjeban kurvin sine ćeš umrijeti od tuge."[2] Ignorirajući proročanstvo, Egej se vratio kući preko Trezena, gdje je, vjerojatno u pijanstvu,[3] napravio Tezeja, a na kraju uistinu i umro od tuge. Egej je otišao u Trezen gdje je bio gost trezenskog kralja Piteja. Pitej je razumio proročanstvo i upoznao pijanog Egeja sa svojom kćeri Etrom. Oni su spavali jedno s drugim a nakon toga je, prema nekim verzijama, Etra otplovila na otok Sferiju i spavala s bogom Posejdonom. Kada je zatrudnjela, Egej je odlučio vratiti se u Atenu. Prije odlaska, pokrio je svoje sandale, štit i mač pod veliku stijenu i rekao joj da će njen sin, kada naraste, biti u stanju vratiti oružje, nakon čega će ga otac priznati. Po povratku u Atenu Egej je oženio Medeju koja je iz Korinta pobjegla od Jazonovog bijesa. Egej i Medeja su imali jednog sina po imenu Med. U Trezenu je Tezej odrastao u hrabrog mladića. Uspio je pomaći stijenu i pronaći očevo oružje. Majka mu je rekla tko mu je otac te da mora otići odnijeti oružje u Atenu kako bi bio priznat. Tezej je odlučio otići u Atenu i mogao birati hoće li ići morem, što je bilo sigurno, ili kopnom - preko opasne staze gde su vrebali razbojnici. Mlad, hrabar i ambiciozan, Tezej je odlučio ići kopnom. Kada je Tezej stigao, nije odao svoj identitet. Egej ga je dobro primio, iako mu je stranac u Ateni bio sumnjiv. Medeja je pokušala ubiti Tezeja ohrabrivši ga da ide uhvatiti Maratonskog bika, ali ga je Tezej ubio. Pokušala ga je otrovati, ali je u posljednji trenutak Egej prepoznao svoj mač i izbacio otrovani pehar iz mladićeve ruke. Otac i sin su tako postali obitelj, a Medeja je prognana.[4] Drevno pokoravenje Atene od Krete je objašnjeno kroz mit o kralju Minosu i njegovom sinu Androgeju "uzgajivaču ljudi", koji je uspio pobijediti Egeja u svakom nadmetanju za vrijeme Panatenske igre. Iz ljubomore je Egej poslao Androgeja da zauzda Maratonskog bika, koji ga ubio.[5] Minos se razbjesnio i objavio rat Ateni. Ponudio je mir, međutim, pod uvjetom da Atena svakih devet godina pošalje sedam mladića i djevojaka na Kretu kako bi nahranili čudovište Minotaura. To se nastavilo sve dok Tezej nije ubio Minotaura uz pomoć Arijadne, Minosove kćeri.

Smrt uredi

 
Pitija i Egej u Delfima

Egej je prije odlaska rekao Tezeju da, kada bude odlazio s Krete, stavi bijela jedra na brod ako je uspio ubiti Minotaura. Tezej je na to zaboravio i Egej je skočio s visoke stijene u more čim je vidio kako crna jedra dolaze u Atena, misleći kako mu je sin poginuo. Tako je ispunjeno proročanstvo.[6] Otada se more naziva Egejskim. Sofoklova tragedija Egej je izgubljena, ali se Egej pojavljuje kao lik u Euripidovoj drami Medeja. U Ateni su putniku Pauzaniju u 2. stoljeću pr. n.e. rekli kako je kult Afrodite Uranije nad Kerameikosom bio tako star da ga je ustanovio Egej, čije su sestre bile nerotkinje, a on sam bez djece.[7]

Napomene uredi

  1. usporedi Metida.
  2. Plutarch, Vita of Theseus; Pseudo-Apollodorus, Bibliotheke 3,15.6.
  3. Scholion on Euripides' Hippolytus, noted by Karl Kerenyi, The Heroes of the Greeks (1959) p 218 note 407.
  4. Pseudo-Apollodorus, Epitome of the Bibliotheke, 1.5-7; First Vatican Mythographer, 48.
  5. Pseudo-Apollodorus, Bibliotheke 3.15.7. Identifikacija festivala kao Pananteneje je anakronizam.
  6. Diodorus Siculus 4.61.4; Plutarch, Vita of Theseus 17 and 22; Pausanias 1.22.5; Catullus 64.215-245; Hyginus, Fabula 41, 43; Servius on the Aeneid 3.74.
  7. Pausanias, 1.14.6.

Povezano uredi

Prethodi:
Pandion II
Kralj Atene
Slijedi:
Tezej