Edward Heath

(Preusmjereno sa stranice Edvard Hit)

Sir Edward Richard George Heath, KG MBE (9. jul 1916 – 17. jul 2005) bio je britanski političar i državnik, najpoznatiji po tome što je služio kao premijer Ujedinjenog Kraljevstva od juna 1970. do februara 1974. godine, odnosno bio vođa Konzervativne stranke od 1965. do 1975.

The Right Honourable Sir Edward Heath KG MBE
Edward Heath


Na dužnosti
19. jun 1970 – 4. mart 1974
Monarh Elizabeth II
Prethodnik Harold Wilson
Nasljednik Harold Wilson

Na dužnosti
4. mart 1974 – 11. februar 1975
Monarh Elizabeth II
Predsjednik vlade Harold Wilson
Prethodnik Harold Wilson
Nasljednik Margaret Thatcher
Na dužnosti
28. jul 1965 – 19. jun 1970
Monarh Elizabeth II
Predsjednik vlade Harold Wilson
Prethodnik Sir Alec Douglas-Home
Nasljednik Harold Wilson

Na dužnosti
28. jul 1965 – 11. februar 1975
Prethodnik Sir Alec Douglas-Home
Nasljednik Margaret Thatcher

Na dužnosti
27. jul 1965 – 11. novembar 1965
Vođa Sir Alec Douglas-Home
Prethodnik Reginald Maudling
Nasljednik Iain Macleod

Na dužnosti
20. oktobar 1963 – 16. oktobar 1964
Predsjednik vlade Sir Alec Douglas-Home
Prethodnik Fred Erroll
Nasljednik Douglas Jay

Na dužnosti
14. februar 1960 – 18. oktobar 1963
Predsjednik vlade Harold Macmillan
Prethodnik Quintin Hogg
Nasljednik Selwyn Lloyd

Na dužnosti
14. oktobar 1959 – 27. jul 1960
Predsjednik vlade Harold Macmillan
Prethodnik Iain MacLeod
Nasljednik John Hare

Na dužnosti
7. april 1955 – 14. jun 1959
Predsjednik vlade Anthony Eden
Harold Macmillan
Prethodnik Patrick Buchan-Hepburn
Nasljednik Martin Redmayne

Na dužnosti
9. april 1992 – 7. jun 2001
Predsjednik vlade John Major
Tony Blair
Prethodnik Bernard Braine
Nasljednik Tam Dalyell

Rođen/a (1916-07-09)9. 7. 1916.
Broadstairs, Kent
Ujedinjeno Kraljevstvo
Umro/la 17. 7. 2005. (dob: 89)
Salisbury, Wiltshire
Ujedinjeno Kraljevstvo
Ime po rođenju Edward Richard George Heath
Državljanstvo britanska
Politička stranka Konzervativna
Suprug/a samac; nikad se nije ženio
Djeca nema
Alma mater Balliol College, Oxford
Zanimanje političar/državnik
Profesija novinar/ državni službenik/ pomorac/ orguljaš
Religija anglikanac
Vojna služba
Rod/služba Britanska vojska
Kraljevska artiljerija
Čin potpukovnik
Bitke/ratovi Drugi svjetski rat
Nagrade/odlikovanja Orden Britanskog Imperija
1939–45 Star
Ratna medalja 1939–1945
France and Germany Star

Rodio se u Kent, studirao na Oxfordu i služio u Drugom svjetskom ratu. U Parliament je prvi put izabran 1950. godine kao zastupnik Bexleya, a kao glavni bič je služio od 1955 do 1959. U kabinet je ušao kao ministar rada 1959. godine, a kasnije je unaprijeđen u lorda Tajnog pečata i kasnije postao predsjednik Trgovačke komore. Godine 1965. je Heath izabran za vođu Konzervativne stranke porazivši Reginalda Maudlinga i Enocha Powella. Na izborima sljedeće godine je veliku pobjedu odnijelka Laburistička stranka Harolda Wilsona koji je postao novi premijer, ali je usprkos toga Heath ostao vođa, sada opozicijske stranke.

Heath je premijerom postao nakon što su konzervativci, na iznenađenje mnogih, uspjeli pobijediti izborima 1970. godine. Slejdeće godine je Heath rukovodio s projektom decimalizacije britanskih kovanica, a 1972. proveo veliku reformu britanskog sistrema lokalne uprave i samouprave; on je uključio smanjenje broja lokalnih upravnih jedinica i stvaranje novih metropolitanskih groovija. Najvažniji potez Heathove vlade je, pak, ulazak UK u Evropsku ekonomsku zajednicu 1973. S druge strane je Heathov premijerski mandat obilježio vrhunac sukoba u Sjevernoj Irskoj, koji je doveo do suspenzije Stormontskog parlamenta i uvođenja neposredne britanske uprave. Heath nije uspio u svojim nastojanjima da sukob okonča neformalnim pregovorima sa IRA-om, a Sunningdaleski sporazum iz 1973. godine je propao zbog otpora Ulsterske unionističke partije koja se povukla iz dotadašnjeg parlamentarnog saveza sa konzervativcima.

Heath je na unutrašnjem planu pokušavao suzbiti sve veću moć sindikata donijevši Zakon o industrijskim odnosima, a pokušao je i deregulirati ekonomiju te zamijeniti direktne s indirektnim porezima. Porast nezaposlenosti godine 1972. je natjerala Heatha da pokrene ekonomiju po cijenu visoke inflacije, nakon čega je pokušao kontrolirati cijene. Godine 1972. i početkom 1974. su protiv Heathove vlade organizirani veliki rudarski štrajkovi, a što je dovelo do politike tzv. Trodnevnog tjedna, odnosno masovnih redukcija električne struje u svrhu štednje energije. Heath je na kraju raspisao izbore u februaru 1974. godine pokušavajući zadobiti javni mandat za suprotstavljanje rudarskim zahtjevima, ali su izbori doveli do zamrznutog parlamenta, odnosno situacije u kojoj su konzervativci, usprkos većeg broja glasova, dobili manje mjesta od laburista. Nakon bezuspješnih pokušaja da se stvori koalicijska vlada sa Liberalnom strankom, Heath je bio prisiljen podnijeti ostavku i prepustiti mjesto premijera Haroldu Wilsou, čija je manjinska vlada osvojila malu većinu na novim izborima nekoliko mjeseci kasnije.

Usprkos dva uzastupna gubizka izbora, Heath je pokušavao nastaviti voditi svoju stranku. U februaru 1975. ga je njegova bivša ministrica obrazovanja Margaret Thatcher izazvala i porazila na izborima za vođu stranke. Heath je ostao u Parlamentu, postavši vođa unutarstranačke opozicije, a kasnije i jedan od velikih kritičara Thatcherine politike. U Parlamentu je ostao sve do 2001, služeći kao doajen Doma komuna tokom posljednjih devet godina. Izvan politke je Heath bio poznat kao izuzetno sposoban pomorac i muzičar. Također je bio jedan od samo četiri britanska premijera koji se nikada nisu oženili.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi