Eduard Mörike
Eduard Mörike (Ludwigsburg, 1804. – Stuttgart, 1875.), njemački književnik, među najznačajnijim predstavnicima bidermajerske književne estetike.
| Eduard Mörike | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. 9. 1804. Ludwigsburg |
| Smrt | 8. 6. 1875. (dob: 70) Stuttgart |
| Opus | |
| Književni pravac | Bidermajer |
| Jezik | njemački |
| Znamenita djela | |
| |
| Inspiracija | |
Od | |
Na | |
| Potpis | |
 | |
Život i djelo uredi
Eduard Friedrich Mörike rođen je 1804. godine u Ludwigsburgu. Godine 1817. smrt oca je primorala porodicu Mörike da se preseli u Štutgart gdje je mladi Eduard počeo posjećivati obilnu biblioteku svog strica Eberharda Fridriha Georgija.
Od 1818. do 1822. studirao je u Urachu i ljeta 1818. upoznao je Wilhelma Hartlauba s kojim je se vezao u vjernom prijateljstvu, te je kasnije upoznao Wilhelma Waiblingera, pjesnika buntovnika koji je poznavao Friedricha Hölderlina u godinama duševne bolesti, i koji će preminuti u Rimu još u mladim godinama. Pohađao je teološki studij u znamenitom Tübinger Stiftu u Tübingenu, gdje je uspostavio prve kontakte s Friedrichom Th. Vischerom i Davidom Friedrichom Straußom. Skupa sa Waiblingerom i Ludwigom Bauerom je se pridružio jednoj vjerskoj zajednici.
Godine 1827. umro je njegov voljeni brat August i ta će okolnost za Mörika ostati povezana sa muzikom Mozartovog Don Giovannija koju je nekoliko dana ranije čuo tijekom izvedbe u Hoftheatru u Štutgartu. Od tada će mučno izbjegavati sva Mozartova djela. Godine 1834. postao je luteranski sveštenik u selu Cleversulzbachu pokraj Neuenstadta na Kocheru, ali je umirovljen u dobi od 39 godina zbog strašno slabog zdravlja. Dugih godina selio je se s jednog mjesta na drugo u Švapskoj u potrazi za zaposlenjem.
Njegovo prvo književno djelo određene razine je roman Slikar Nolten (Maler Nolten, 1832), priča o duševnom razvoju nalik na Goetheovom Wilhelmom Meisterom, u kojem se u spletu pripovjedanih događaja, uronjenih u atmosferi romantične sudbinske neizbježnosti, umeću Pjesme o Peregrini (Peregrina-Lieder) i dirljiva bajka Posljednji kralj Orplid (Der letzte Konig von Orplid). Prva zbirka pjesama – Gedichte, objavljena 1838. – je više puta preuzeo i dopunio kroz godine do 1867., i također sadrži ciklus Peregrina, prerađen i prepisan. Iz poticaja švapskog krajolika je nastala pjesma u heksametrima Idila na Bodenskom jezeru (Idylle von Bodensee, 1846), u kojoj bajkoviti elementi supostoje sa preciznim realističkim bilješkama. Mörikovo vladanje metrikom učinilo ga je prekrasnim prevodiocem grčke i latinske lirike (Klassische Blumenlese, 1840). Tih godina drži česte epistolarne razmijene sa Hermannom Kurzom, sa kojim će se odnosi na koncu naglo zahladili za vrijeme političkih preokreta 1848. u kojima je Kurz aktivno sudjelovao. Udaljen od problema svoga vremena, Mörike je pokušao uskladiti svoj nejasan, ali gorući egzistencijalni nemir sa intimnom potrebom za harmonijom i ravnotežom.
Nestabilnost je nestala ljeta 1851. kada je prihvatio mjesto profesora njemačke književnosti na Katharinenstiftu u Štutgartu, dužnost koju je odžao do svog umirovljenja u 1866. U Štutgartu će ostati do zadnjih dana života. Iste godine oženio je Margarethu von Speeth, živeći istovremeno uz svoju nerazdvojnu sestru Klaru. Iz 1856. je njegovo remek-djelo u prozi, novela Mozart na putu za Prag (Mozart auf der Reise nach Prag). Likom austrijskog glazbenika, koji svojom osjetljivošću uspijeva pomiriti melankoličnu ljupkost 17. stoljeća i bolan osjećaj ljepote, pisac želi poistovjetiti sebe i neke osobine svog stvaralaštva.
U periodu od 1867. do 1873. godine je se višekrat preseljavao i mijenjao prebivališta. Godine 1867. premjestio se u Lorch, u 1869. ponovo u Štutgart, u Nürtingen 1870. i opet u Štutgart 1871. U tim godinama je pretrpio žešće napetosti u porodici pa je napokon odlučio se razdvojiti i preseliti u Fellbach sa Klarom i kćeri Marijom prije nego što će se vratiti u Štutgart. Posljednje godine (1873-1875) proveo je u Štutgartu u krajnjoj samoći. Godine 1875. bolovao je u postelji i nedugo prije smrti pomirio je se sa svojom suprugom. Pokopan je u štutgartskom groblju Pragfriedhofu. Friedrich Th. Vischer je održao njegov hvalospjev. Njegova kći Marie je umrla godinu dana nakon njega. Ostao je nedovršen Maler Nolten, novela koju je autor prerađivao do zadnjih dana.
Djelo uredi
U ranim godinama je bio član književne Švapske škole[α 1], okupljene oko Ludwiga Uhlanda. Njegov zreliji rad se veže za književni pokret Bidermajera, što se može razumijeti kao romantički senzibilitet usmjeren prema svakodnevnom životu, daleko od bilo kakvih metafizičkih uznemirenosti. Ipak, Mörike je bio jedan od najvažnijih lirskih pjesnika svoga vremena, neki su ga opisali kao najvažnijeg njemačkog pjesnika poslije Goethea. Njegove pjesme i narodne balade su uglazbili skladatelji kao što su Ludwig Hetsch, Robert Schumann, Ludwig Hetsch, Hugo Wolf, Johannes Brahms, Pauline Volkstein, Julie Waldburg-Wurzach, Ignaz Lachner, Wilhelm Killmayer, Fritz Kauffmann. Međutim, unatoč poznim počastima, samo su rijetki kritičari prepoznali njegovu književnu vrijednost. U stoljeću u kojemu su dominirali veliki liberalni, nacionalni i romantičarski ideali, potaknuti dubokim strastima, suvremena i posmrtna književna kritika oštro mu je zamjerila političku neangažiranost i zaostajanje u svojim djelima za malim svakodnevnim stvarima, i tako videći u njemu jednog korifeja režima restauracije Klemensa Metternicha u snazi poslije Bečkog kongresa. Osim poezije, u svoje vrijeme bio je poznat i po crtanju, mada njegova likovna djela nisu doduše privukli veliki interes kod učenjaka. U politici je bio uvjereni rojalist i konzervativac.
Popis djela uredi
- Gedichte (1838, 1848, 1864)
- Maler Nolten (1832)
- Lucie Gelmeroth (1839)
- Der Schatz (1835)
- Der Bauer und sein Sohn (1839)
- Die Regenbrüder (1839)
- Klassische Blumenlese (prijevod, 1840)
- Idylle vom Bodensee oder Fischer Martin (1846)
- Das Stuttgarter Hutzelmännlein (1853)
- Die Hand der Jezerte (1853)
- Theokrit, Bion und Moschos (prijevod, 1855)
- Mozart auf der Reise nach Prag (1856)
- Anakreon und die sogenannten Anakreontischen Lieder (prijevod, 1864)
Bilješke uredi
- ↑ Švabska pjesnička škola (Schwäbische Dichterschule) relativno slobodno udruženje pjesnika koje se formiralo na Sveučilištu u Tübingenu u godinama od 1805. do 1808. oko Justina Kernera i Ludwiga Uhlanda. Među članovima su: Karl Heinrich Gotthilf Köstlin, Eduard Mörike, Gustav Schwab, Karl August Varnhagen, Wilhelm Hauff, Rosa Maria Assing, David Assing.