Otvori glavni meni

BiografijaUredi

Sa četiri godine - 1925. porodica mu se preselila u Zagreb, tu je pohađao osnovnu školu, a nakon toga tadašnju Obrtnu školu (kasnije Škola primijenjene umjetnosti), gdje su mu nastavnici bili dobri slikari; Edo Kovačević, Kamilo Tompa i Ernest Tomašević. Prvi put je izlagao 1935. u Realnoj gimnaziji u Zagrebu[2], nakon tog se aktivno počeo baviti likovnom umjetnošću, kao crtač reklama i slikar dekorater na sajmovima Zagrebačkog zbora. Pred rat - 1939. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasu Ljube Babića i Krste Hegedušića[2], ali se 1940. preselio na beogradsku Akademiju kod Petra Dobrovića, no kad je počeo rat 1941. vratio se u Zagreb u klasu Ljube Babića.[2] Akademiju zapravo nije ni dovršio jer se pred kraj 1943. prebacio u partizane[1], gdje se angažirao u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a, na radu plakata, novina, propagandnih letaka. Iz tog vremena naimpresivniji rad mu je grafička mapa Jama na stihove I. G. Kovačića koju je realizirao zajedno sa slikarem Zlatkom Pricom.[3] Edo Murtić vrlo je rano prihvatio socijalističke ideje i iskazao svoju sklonost NOP-u, praktički još od 1941. i nikad nije krio svoje ljevičarsko opredjeljenje, čak i 1990-ih kad su mnogi okrenuli kaput i počeli tvrditi da su u mladosti bili nešto drugo... Nakon Drugog svjetskog rata, postavljen je za načelnika propagande predsjednika hrvatske vlade (kasnija OZEHA- Oglasni zavod Hrvatske), ali je brzo odustao od tog posla, jer mu se puno više sviđala pozicija slobodnog umjetnika - slikara, kako je sam rekao bilo je puno prijedloga i situacija koji su me mogli odvući u druge vode, ali nisam se dao...[4]

 
Mozaik u riječkoj banci

Bavio se i scenografijom (za kazalište), dekoracijom javnih prostora, murali i mozaici [1] (ciklus za Zagrebačku banku krajem 1970-ih). Nakon rata je puno putovao po inozemstvu, naročito često u Francusku i Italiju.[1] Za njega i njegovu slikarsku genezu osobito je bilo značajno putovanje u Ameriku i Kanadu 1951. gdje se upoznao sa slikarstvom Jacksona Pollocka i njegovim action paintingom koje ga je potpuno impresioniralo, tako da je nakon toga malo po malo (trebalo mu je skoro 10 godina) i on postao pollackovac. Prije tog je slikao po tadašnjoj zagrebačkoj modi u duhu post ekspresionizma, strogo figuralne slike. Nakon povratka u Zagreb organizirao je izložbu u Umjetničkom paviljonu 1953. pod nazivom Doživljaj Amerike, a 1956. bio je jedan od osnivača Grupe Mart.[5] heterogene grupe okupljene oko Krste Hegedušića i sve se više udaljavao od figuralnog slikarstva, prema apstraktnom ekspresionizmu.

Edo Murtić bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997.[6] i član Hrvatskog helsinškog odbora.[5] Živio je na relaciji Zagreb (Martićeva ulica) Vrsar, gdje je imao vikendicu.

IzložbeUredi

Edo Murtić je za života često izlagao, kako u domovini (galerija Forum bila je njegova kućna galerija), tako i u inozemstvu, tako da je ostvario oko 150 samostalnih i 300 kolektivnih izložbi na svim kontinentima.[1] Slike mu se nalaze po brojnim privatnim i javnim kolekcijama po čitavom svijetu. Prvi put je izlagao na Venecijanskom bijenalu 1958. zajedno sa svojim profesorom Krstom Hegedušićem[7], drugi put 1964. zajedno sa Glihom, Petlevskim, Pricom, Šimunovićem, Bakićem i Džamonjom i zadnji put 1972. na popratnoj izložbi Graphic Art Today zajedno sa Šutejem, Piceljem, Dobrovićem i Nevjestićem.[7] Edo Murtić izlagao je 1959. i na 2 Documenti u Kasselu.[8]

Samostalne izložbeUredi

  • 1966 Galerija Umjetnina Split, Split
  • 1988 Umjetnički paviljon, Zagreb
  • 2003 Retrospektiva, Moderna galerija Zagreb
  • 2004 Kunsthistorisches Museum Wien, Vienna
  • 2005 Umjetnički paviljon, Zagreb
  • 2010 Donacija, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Izbor najpoznatijih djelaUredi

  • grafička mapa Jama (zajedno sa Z. Pricom 1944.
  • ciklus Doživljaj Amerike 1951. - 1953.
  • Mozaik na grobu Pirker, Mirogoj, Zagreb 1973.
  • Mozaik na grobu Šeferov, Mirogoj, Zagreb
  • Jesen 1962.
  • Plava podloga 1964.
  • Crni trokut 1968.
  • Tapiserija za koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, Zagreb 1970.
  • Kompozicija, (akril na platnu 73 x 60 cm) 1972.
  • Mozaik za poslovnu zgradu Zagrepčanka 1975.
  • Pred kućom (gvaš i pastel 100x70 cm) 1981.
  • Pejzaž s oblacima (ulje na platnu 98x130 cm) 1991.
  • Krajolik s morem (ulje na platnu 120x176 cm) 1991.

BibliografijaUredi

  • Vladimir Maleković: Murtić [His life and art], Centro Iniziative Pordenone, 1978.
  • Čedo Prica: Plovidbe atelijerom Ede Murtića, Naprijed Zagreb, 1997. ISBN 978-953-178-075-9
  • Michael Gibson: Edo Murtić, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb, 1989.
  • Igor Zidić: Edo Murtić, Moderna galerija Zagreb, 2002.

NagradeUredi

Za svoj rad Edo Murtić, dobio je 1981. godišnju nagradu, a 2000. i nagradu za životno djelo Vladimir Nazor[9]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi