Edo Murtić
Edo Murtić (Velika Pisanica / Bjelovar, 4. maj 1921. - Zagreb, 2. januar 2005., bio je hrvatski i jugoslavenski slikar i grafičar.[1]
Edo Murtić | |
---|---|
Apstraktni ekspresionizam, Informel | |
Biografske informacije | |
Rođenje | Velika Pisanica (Bjelovar), Kraljevina Jugoslavija, 28. jul 1924 |
Smrt | Zagreb, Hrvatska2. januar 2005 |
Opus | |
Polje | slikarstvo, grafika |
Influencija | |
Edo Murtić vrlo je rano prihvatio socijalističke ideje i iskazao svoju sklonost NOP-u, praktički još od 1941. i nikad nije krio svoje ljevičarsko opredjeljenje, čak ni mnogo godina kasnije, kad su mnogi okrenuli kaput i počeli tvrditi da su u mladosti bili nešto drugo...
Biografija
urediSa četiri godine - 1925. porodica mu se preselila u Zagreb, tu je pohađao osnovnu školu, a nakon toga tadašnju Obrtnu školu (kasnije Škola primijenjene umjetnosti), gdje su mu nastavnici bili dobri slikari; Edo Kovačević, Kamilo Tompa i Ernest Tomašević. Prvi put je izlagao 1935. u Realnoj gimnaziji u Zagrebu[2], nakon tog se aktivno počeo baviti likovnom umjetnošću, kao crtač reklama i slikar dekorater na sajmovima Zagrebačkog zbora. Pred rat - 1939. se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasu Ljube Babića i Krste Hegedušića[2], ali se 1940. preselio na beogradsku Akademiju kod Petra Dobrovića.
Drugi svetski rat
urediKad je počeo rat 1941. vratio se u Zagreb u klasu Ljube Babića.[2] Akademiju zapravo nije ni dovršio jer se pred kraj 1943. prebacio u partizane[1], gdje se angažirao u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a, na radu plakata, novina, propagandnih letaka.
Iz tog vremena naimpresivniji rad mu je grafička mapa Jama na stihove I. G. Kovačića koju je realizirao zajedno sa slikarem Zlatkom Pricom.[3] 1944. godine, kao borac Narodno oslobodilačke vojske boravi u Topuskom. U suradnji sa slikarom Zlatkom Pricom, također pripadnikom partizanskog pokreta, radi mapu linoreza «GRAFIKA», potom u tehnici litografije izvodi grafičku mapu Jama nadahnutu potresnim stihovima istoimene poeme Ivana Gorana Kovačića.[4]
Period SFRJ
urediNakon Drugog svjetskog rata, postavljen je za načelnika propagande predsjednika hrvatske vlade (kasnija OZEHA- Oglasni zavod Hrvatske), ali je brzo odustao od tog posla, jer mu se puno više sviđala pozicija slobodnog umjetnika - slikara, kako je sam rekao bilo je puno prijedloga i situacija koji su me mogli odvući u druge vode, ali nisam se dao...[5]
Bavio se i scenografijom (za kazalište), dekoracijom javnih prostora, murali i mozaici [1] (ciklus za Zagrebačku banku krajem 1970-ih). Nakon rata je puno putovao po inozemstvu, naročito često u Francusku i Italiju.[1] Za njega i njegovu slikarsku genezu osobito je bilo značajno putovanje u Ameriku i Kanadu 1951. gdje se upoznao sa slikarstvom Jacksona Pollocka i njegovim action paintingom koje ga je potpuno impresioniralo, tako da je nakon toga malo po malo (trebalo mu je skoro 10 godina) i on postao pollackovac. Prije tog je slikao po tadašnjoj zagrebačkoj modi u duhu post ekspresionizma, strogo figuralne slike. Nakon povratka u Zagreb organizirao je izložbu u Umjetničkom paviljonu 1953. pod nazivom Doživljaj Amerike, a 1956. bio je jedan od osnivača Grupe Mart.[6] heterogene grupe okupljene oko Krste Hegedušića i sve se više udaljavao od figuralnog slikarstva, prema apstraktnom ekspresionizmu.
Edo Murtić bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997.[7] i član Hrvatskog helsinškog odbora.[6] Živio je na relaciji Zagreb (Martićeva ulica) Vrsar, gdje je imao vikendicu.
Izložbe
urediEdo Murtić je za života često izlagao, kako u domovini (galerija Forum bila je njegova kućna galerija), tako i u inozemstvu, tako da je ostvario oko 150 samostalnih i 300 kolektivnih izložbi na svim kontinentima.[1] Slike mu se nalaze po brojnim privatnim i javnim kolekcijama po čitavom svijetu. Prvi put je izlagao na Venecijanskom bijenalu 1958. zajedno sa svojim profesorom Krstom Hegedušićem[8], drugi put 1964. zajedno sa Glihom, Petlevskim, Pricom, Šimunovićem, Bakićem i Džamonjom i zadnji put 1972. na popratnoj izložbi Graphic Art Today zajedno sa Šutejem, Piceljem, Dobrovićem i Nevjestićem.[8] Edo Murtić izlagao je 1959. i na 2 Documenti u Kasselu.[9]
Samostalne izložbe
urediIzbor najpoznatijih djela
uredi- grafička mapa Jama (zajedno sa Z. Pricom 1944.
- ciklus Doživljaj Amerike 1951. - 1953.
- Mozaik na grobu Pirker, Mirogoj, Zagreb 1973.
- Mozaik na grobu Šeferov, Mirogoj, Zagreb
- Jesen 1962.
- Plava podloga 1964.
- Crni trokut 1968.
- Tapiserija za koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, Zagreb 1970.
- Kompozicija, (akril na platnu 73 x 60 cm) 1972.
- Mozaik za poslovnu zgradu Zagrepčanka 1975.
- Pred kućom (gvaš i pastel 100x70 cm) 1981.
- Pejzaž s oblacima (ulje na platnu 98x130 cm) 1991.
- Krajolik s morem (ulje na platnu 120x176 cm) 1991.
Bibliografija
uredi- Vladimir Maleković: Murtić [His life and art], Centro Iniziative Pordenone, 1978.
- Čedo Prica: Plovidbe atelijerom Ede Murtića, Naprijed Zagreb, 1997. ISBN 978-953-178-075-9
- Michael Gibson: Edo Murtić, Nacionalna i sveučilišna biblioteka Zagreb, 1989.
- Igor Zidić: Edo Murtić, Moderna galerija Zagreb, 2002.
Nagrade
urediZa svoj rad Edo Murtić, dobio je 1981. godišnju nagradu, a 2000. i nagradu za životno djelo Vladimir Nazor[10]
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Krešimir Šilipetar. „Biografija” (hrvatski). Edo Murtic - official site. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Edo Murtić - Biografija” (hrvatski). Galerija Kula, Split. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-16. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ↑ „Životopis Zlatka Price, na portalu Prica (pristupljeno 4.03. 2011.)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-17. Pristupljeno 2011-11-06.
- ↑ http://murtic.org/index.php/hr/edo-murtic/appendix/biografija
- ↑ Sina Karli. „Edo Murtić u vrtlogu politike” (hrvatski). Nacional. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-23. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ↑ 6,0 6,1 „Edo Murtić - Biografija” (hrvatski). Životopis.hr. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-22. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ↑ Deceased members, All classes of Academy JAZU (pristupljeno 4.03. 2011.)
- ↑ 8,0 8,1 „Croatian Artists at Venice Biennales” (hrvatski). Culturenet Croatia. Pristupljeno 5. 11. 2011.
- ↑ Murtic, Edo na arhivu documente 2
- ↑ Nagrada Vladimir Nazor 1959.–2005.