Edith od Wessexa

Edith od Wessexa (cca. 1025 – 18. decembar 1075) bila je kraljica Engleske, odnosno supruga kralja Edwarda Ispovjednika.

Edith od Wessexa
kraljica Engleske
Vladavina	1045 – 5. januar 1066
Suprug/a	kralj Edward od Engleske
Otac	Godwin, earl od Wessexa
Majka	Gytha
Rođen/a	cca. 1025
Umro/la	18. decembar 1075

Rodila se u anglosaksonskoj plemićkoj porodici, odnosno kao dijete earla Godwina od Wessexa, najmoćnijeg od svih feudalnih magnata Engleske u svoje vrijeme. Preko majke Gythe je bila povezana za režimom dansko-engleskog kralja Knuta Velikog, s obzirom da je Gythin brat Ulf bio Knutov šurjak. Edith je bila obrazovana u samostanu Wilton Abbey, kome je ostala privržena u kasnijim godinama života te financijski potpomagala njegovo održavanje i dogradnju.

Kada se 1042. anglosaksonski princ Edward vratio iz izgnanstva i preuzeo prijestolje, sklopio je brak s kćeri najmoćnijeg feudalca kako bi potvrdio svoju krunu. Njih dvoje su se svečano vjenčali u Westminsterskoj opatiji. Kao jedna od rijetkih anglosaksonskih kraljevskih supruga, bila je formalno okrunjena za kraljicu.

Brak je trajao sljedeće dvije decenije, ali u njemu nije bilo djece. Neki od kasnijih kroničara su ga tumačili time da nikada nije bio konzumiran, bilo zbog Edwardove duboke antipatije prema Edithinoj porodici, bilo zbog zavjeta čednosti. Kada se godine 1051. Godwin posvađao s kraljem i otišao u izgnanstvo, Edith je nakratko poslana u ženski samostan; historičari pretpostavljaju da se kralj nadao kako može ishoditi poništenje braka i pronaći novu suprugu. Međutim, već sljedeće godine se Edith vratila na dvor i postala jedan od njegovih najbližih savjetnika; većina izvora navodi kako je odnos između dvoje supružnika otada bio gotovo potpuno skladan.

Preko nje je brat Harold ishodio mjesto earla Northumbrije 1055. za svog brata Tostiga. Ta se odluka kasnije pokazala kobnom po dinastiju, s obzirom da je Tostig tamo postao izuzetno omražen, a što je 1064. dovelo do ustanka protiv njegove vlasti. Sjevernjacima, koji su za novog earla izabrali Haroldovog šurjaka Morcara, kralj je nakon dugog razmišljanja, a na Haroldov nagovor, ispunio zahtjev. Edith je bila bijesna zbog te odluke, a Tostig je otišao u izgnanstvo odakle je organizirao pobunu koja će dovesti do norveške invazije i njegove pogibije u bitci kod Stamford Bridgea 1066.

Nakon što joj je 5. januara 1066. umro muž, novim kraljem je postao Harold. Ta je odluka, pak, bila povod normanskom vojvodi Guillaumeu (Vilim) da pokrene invaziju Engleske s ciljem da osvoji englesku krunu. U bitci kod Hastingsa 14. oktobra je poginuo Harold i njegova braća Gyrth i Leofwine. Jedini Edithin brat koji je uspio preživjeti bio Wulfnoth, ali samo zato što se od 1051. nalazio kao talac u Normandiji.

Za vrijeme ili neposredno nakon tih događaja, Edith je dala izraditi historijski tekst Vita Ædwardi Regis ("Život kralja Edwarda") koji se smatra najopsežnijim, iako ne i najobjektivnijim izvorom podataka o njenom životu. U njemu se nastojala prikazati kao pobožnom i čednom vladaricom koja je podržavala svog supruga. Knjiga Sudnjeg dana, koja je izrađena nakon njene smrti, pak navodi da je bila najbogatija žena u Engleskoj, odnosno među četiri najbogatije ličnosti u Engleskoj - iza Edwarda, Harolda i Stiganda, nadbiskupa Canterburyja.

Literatura

Edith od Wessexa na Wikimedijinoj ostavi

• Barlow, Frank (1997) Edward the Confessor, Yale University Press: London
• Stafford, Pauline (1997). Queen Emma and Queen Edith: Queenship and Women's Power in Eleventh-Century England, Blackwell ISBN 0-631-16679-3
• Stafford, Pauline (2009). 'Edith, Edward's Wife and Queen', pp. 129-138 in Richard Mortimer ed., Edward the Confessor: The Man and the Legend, The Boydell Press ISBN 978-1-84383-436-6
• Williams, Ann (2004). „Edith (d. 1075)”. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. Pristupljeno 15. VI 2008. 

Engleska kraljevska porodica
Upražnjen/a Titulu posljednji imao/la Emma od Normandije	kraljica Engleza 23. januar 1045 – 4. januar 1066	Slijedi: Edith od Mercije