Ediakaran

(Preusmjereno sa stranice Edijakarij)

Ediakaran je posljednji geološki period Neoproterozojske ere, koji se zbio prije kambrija. Raspon mu je od prije 635 do prije 542 miliona godina. U historiji se ovaj naziv koristio od strane naučnika, ali je njegov status kao službenog geološkog perioda ratificiran u martu 2004. od strane Međunarodne unije geoloških nauka (IUGS) i proglašena 13.5. 2004., što je prvi takav slučaj u 120 godina.

Tribrachiidae iz doba vendijuma

Ovaj period je neobičan jer mu početak nije definiran promjenama fosilnih nalaza. Neobični mekušasti fosili se mogu pronaći u ediakaranskom periodu, ali su ograničeni na njegove kasnije dijelove, iza međe koja označava period prije 580 miliona godina. Umjesto toga početak je definiran s pojavom novih sloja karbonata s drukčijom strukturom i kemijskim ssastavaom koji označava klimatsku promjenu (kraj globalnog ledenog doba). Postoji neobično iscrpljivanje 13C koje označava kraj globalnog ledenog doba koje je dominiralo prethodnim kriogenijskim periodom. Datum međe je prilično dobro ograničen na oko 635 miliona godina što se temelji na U-Pb (uransko-olovnim) datiranjima iz Namibije i Kine.

Ime mu dolazi od Ediacara Hillsa (ponekad zvanih 'Ediacarian', što dolazi od izraza Australskih Aboridžina za mjesto blizu vode) u Južnoj Australiji, te tako predstavlja jedini geološki period nazvan po lokaciji u južnoj hemisferi. Upravo u Ediacara Hillsu je geolog Reg Sprigg godine 1946. pronašao neobične prakambrijske fosile koje će 1950-ih proučavati Martin Glaessner. Glaessner je ispočetka vjerovao da su to primitivne verzije kasnijih životinja kao što su koralji, morske olovke i crvi. U novijim desetljećima je još veći broj prakambrijskih fosila pronađen u Južnoj Australiji. Još fosila je pronađeno u nizu nalazišta na svim kontinentima i oni su zajedno poznati kao Ediakaranska biota. Posebno važne naslage su pronađene u oblasti Bijelog mora u Rusiji, u jugozapadnoj Africi, sjeverozapadnoj Kanadi i istočnom Newfoundlandu.

Kako je vrijeme prolazilo tako su ediakarnske biote postajale sve misterioznije. Nekoliko fosila kao Kimberella izgledaju kao mogući prethodnici kambrijskih oblika. Nakon otprilike 560 miliona godina, fosili tragovima nalik na one koje čine crvi pokazuju prisutstvo pravih životinja. S druge strane, mnoga od najpoznatijih ediakaranskih stvorenja izgledaju kao nepomične grude, diskovi, perasti i oblici nalik na madrace koji nemaju nikakve jasne veze s kasnijim oblicima. Mnogi od kasnijih ediakaranskih formi su predmetom velikih naučnih kontroverza, a neke su klasificirane u čak šest različitih kraljevstava.

Ediakaranske biote se ponekad nazivaju Vendijske biote, ali taj se naziv nešto rjeđe koristi u posljednje vrijeme. Taj je naziv ostatak prethodne upotrebe izraza Vendij, kojim se u mnogim dijelovima svijeta ediakaran nazivao prije službenog proglašenja današnjeg naziva godine 2004. U moderno doba se izraz "ediakaran" koristi kako bi opisao puni raspon faune koji uključuje alge, spužve i druge oblike života u kasnom prakambriju. Izraz Vendobionte, koji se također koristi, nije opis faune nego naziv za posebno kraljevstvo u koje su smješteni mnogi fosili koje je bio pronašao njemački palaeontolog Dolf Seilacher. Ovaj izraz je prilično kontroverzan i nije našao široku primjenu.

Postoje još raniji poznati fosili. Dobro datirani fosili bakterija su pronađeni u rožnjaku starom 3460 miliona godina i mogući bakterijski pokrov je datiran od prije 3600 miliona godiina. Za 3800 miliona godina star grafit u metasedimentima Zapadnog Grenlanda se smatra da je organskog porijekla. Mnogi prilično stari tragovi za koje se mislilo da su fosili (kao Eoozon) su bili poslije odbačeni kao prirodni fenomen pseudo-fosili. Najstariji trenutni kandidat za višestanični život su 2000 miliona godina stari tragovi iz Zapadnog Teksasa, 1000 miliona godina stari tragovi u Indiji i Australiji, te 700 miliona godina stari tragovi crva u Kini.

(Još traje žustra naučna debata o tome može li sve to biti protumačeno kao tragovi "vreća stanica" -- konfederacije jednostaničnih organizama koje zajedno djeluju -- ili čak anorganskih prirodnih anomalija, iako je većina geologa sklonija potonjem mišljenju. Ediakaranske biote su prihvaćene kao najstariji trag životinjskog života od strane većine paleontologa).

Otkriće uredi

Fosile ovih višećelijskih organizama prvi je otkrio jedan australijski geolog 1946. godine u peščaru kambrijumske starosti. Čitava otkrivena fauna je dobila naziv po bregovima Edijakara u južnoj Australiji.[1]

Nalazišta uredi

Osim u Australiji, fosili edijakarijske faune nalaženi su i drugim krajevima sveta, posebno na Grenlandu, u Rusiji i Namibiji.[1]

Ranije pretpostavke uredi

Pošto se doba edijakarijuma prethodno smatralo biološkomcrnom rupom“, odnosno erom bez životinja i života uopšte, edijakarska fauna je „smeštena“ u kambrijum (pre 540 miliona godina). Tek kasnija istraživanja su pokazala da su fosili edijakara mnogo stariji.[1]

Edijakarijska fauna uredi

Otkriveni fosili su ličili na ostatke korala, meduza, crva, dok drugi nisu imali sličnosti sa današnjim životinjama. Nisu imali glavu, rep i udove, kao ni usni otvor i organe za varenje. Hranljive supstance su upijali iz vode u kojoj su živeli. Moguće je da su neki živeli u simbiozi sa algama poput današnjih dupljara. Bili su to bentosni organizmi. Većina ovih životinja je poput biljaka bila pričvršćena za morsko dno, (sesilni organizmi), dok su drugi samo „ležali“ na dnu. Nisu imali čvrstih delova, što znači ni ljuštura, jer za tim nije bilo ni potrebe. U mirnim vodama edijakarijuma nije bilo predatora. Građa tela im je bila nalik na pregradama izdeljen i tečnošću ispunjen mešak.[1]

Predstavnici uredi

Medusina mawsoni je nalikovala maloj meduzi. Karnija (Charnia) je izgledala kao pero i bila pričvršćena za dno, kao i švartpuncija (Swartpuntia). Dikinsonija (Dickinsonia) je sa 1m dužine bila div u doba vendijuma. Mala spriginija (Spriggina) podsećala je na nekakvog trilobita.[1]

Postoji više gledišta na položaj edijakarijskih predstavnika u filogeniji živog sveta, kao i o njihovoj daljoj evoluciji. Po nekim mišljenjima, oni su nalik na lišajeve, dok ih drugi smatraju posebnim carstvom (vendobionti) zbog specifične građe njihovog tela. Većina ipak misli da su edijakarijske životinje bile pravi predstavnici životinjskog carstva, od kojih su neke preci dupljara iz kambrijuma, dok su druge zauvek nestale sa pojavom dinamičnijih i agresivnijih vrsta.[1]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Berni D. 2001. Velika enciklopedija dinosaurusa. Zmaj. Novi Sad.

Vanjske veze uredi

Proterozoički eon
Paleoproterozoička era Mezoproterozoička era Neoproterozoička era
Siderij Rijacij Orosirij Staterij Kalimij Ektazij Stenij Tonij Kriogenij Edijakarij