FK Dukla Prag (češ. Fotbalový klub Dukla Praha) češki je profesionalni nogometni klub sa sjedištem u Dejvicama u Pragu, osnovan 1948. godine. Prvotno, klub je bio vezan uz Čehoslovačku narodnu armiju, kao što je velik broj nogometnih klubova Istočnog Bloka bio vezan uz vojsku. Čehoslovački nogometaši pridružili su se momčadi u sklopu obavljanja vojne službe. Neki su već bili afirmirani igrači, a neki  talentirani mladići, kojima je rad u elitnoj momčadi pomogao u karijeri. Odvajanje od vojske dogodilo se nakon pada komunističkog režima. Ubrzo će nakon toga, 1996. prestati s radom i udružiti se s Pribramom. Jedan od najpopularnijih klubova za vrijeme komunističke vlasti, Dukla je kroz povijest osvojila 11 puta naslova prvaka Čehoslovačke te 9 puta Čehoslovački kup. Jedan od najznačajnijih uspjeha ovog kluba je doseg polufinala Kupa europskih prvaka 1966./67., polufinale Kupa pobjednika 1986./87. Međunarodnu slavu klub je postigao uspjesima u američkom kupu u New Yorku koji je osvajao od 1961. do 1964. godine. Status vojnog kluba olakšavao je dovođenje talentiranih igrača, a kao najpoznatiji svakako se ističe dobitnik Zlatne lopte, Josef Masopust. Dukla Prag nije uključivala samo nogometni klub, već i one druge (atletski, veslački, rukometni i dr.) koji su nakon 1989. se osamostalili ili ostali pod patronatom češke vojske.

Povijest

uredi

Počeci

uredi

Klub je prvotno osnovan u prostorijama Čehoslovačke vojske 1948. godine pod nazivom ATK Praha (Armádní tělovýchovný klub). Odmah po osnutku nastupa u najvišem nogometnom rangu kada se u njega kvalificirao nakon pobjede nad pobjednikom sindikalne lige MZK Pardubice. U prvoligaškoj sezoni ATK je završio na 8. (od 14.) mjestu, a kao jedan od najvećih poraza ističe se onaj od tadašnjeg prvaka SK Slavije Prag 8:2. Ipak, za debitantsku sezonu krajnji plasman je bio dobar, štoviše najbolji rezultat kluba u prvim godinama postojanja. Na prvi trofej ATK Prag je čekao do 1952. kada osvaja Čehoslovački kup nakon pobjede od 4:3 nad Sokol Škodom Hradec Králové u finalu. Početkom sljedeće 1953. klub je preimenovan u ÚDA Prag (Ústřední dům armády).[1] Iste će godine klub osvojiti ligu izgubivši samo jednu od 13 utakmica. Najznačajniji igrači ove generacije bili su Ota Hemele, Václav Pavlis, Karol Dobay, Ladislav Přáda, Ladislav Novák i drugi.

Zlatni period 1950-ih i 1960-ih

uredi

Svoje najpoznatije ime, Dukla Prag, klub će dobiti 1956. u spomen na bitke za Duklu u Drugom svjetskom ratu. Kao i prvi put, u godini promjene imena Dukla pobjeđuje u ligi s pet bodova prednosti ispred Slovana iz Bratislave, a treći je završio Spartak Prague Sokolovo (Sparta Prag). U narednoj sezoni 1957-58. klub je obranio naslov. Spartak je imao jednak broj bodova (40), ali je izgubio naslov zbog lošije gol razlike. Dukla je tada upisala i prvu pobjedu u Europskom kupu gdje je savladala Manchester United 1:0 nakon poraza u Engleskoj 3:0. Momčad je u narednim sezonama više puta zauzimala neka od prva tri mjesta u ligi. Pod palicom Karela Kolskýja Dukla je igrala do 1961. kada je momčad preuzeo Jaroslav Vejvoda. Pod njegovim vodstvom Dukla osvaja četvrtu titulu uz vodstvo od sedam bodova pred Slovanom i ostvaruje prvi „double“, kada su u finalu Kupa Čehoslovačke pobijedili Dynamo Žilinu 3:0. Time je započeo niz od četiri pobjede Dukle u Čehoslovačkom kupu od 1961. do 1964. godine. Dukla je naslov osvojila 1966. s 13 pobjeda, 7 remija i 6 poraza te gol razlikom +17 kao i druga Sparta (Slavia je imala isti broj bodova, ali lošiju gol razliku). Momčad je poboljšala svoj ugled kao pobjednik u sljedeće tri godine Kupa Čehoslovačke (1965., 1966. i 1969.).[2] Dominaciju Duklje potkrijepili su i rezultati njezinih rezervi koje su 1965. osvojile drugu ligu i plasirali se u najviše natjecanje gdje nisu smjeli nastupati zbog zabrane nastupa dviju momčadi iz jednog kluba.

Josef Masopust bio je ključ svih ovih uspjeha (kako na klupskoj, tako i reprezentativnoj razini), a o njegovom talentu govori dovoljno da je proglašen najboljim europskim nogometašem 1962. godine, kada je Čehoslovačka završila na drugom mjestu na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1962. godine. Uz Masopusta treba istaknuti Ladislava Nováka, Svatopluka Pluskala, Pavela Koubu, Jaroslava Borovičku, Františeka Šafráneka i Rudolfa Kučeru.

Kao prvak lige Dukla je sudjelovala u Kupu europskih prvaka 1962. i 1964. i u oba slučaja se plasirala u četvrtfinale, svladavši Servette iz Geneve i Górnik Zabrze iz Polsjke. Izgubila je od Tottenham Hotspursa, Benfice i Borussije Dortmund. U Kupu prvaka 1966-67 Dukla je eliminirala Esbjerg fB, RSC Anderlecht i Ajax Amsterdam i bez poraza se plasirala u polufinale, u kojem je izgubila 1:3 od kasnijeg pobjednika kupa Celtica.

Američki kup

uredi

Kao posebni internacionalni uspjeh smatra se osvajanje Američkog kupa. Godine 1961. Dukla je dobila poziv za sudjelovanje u drugoj godini Međunarodne nogometne lige u New Yorku, poznatoj kao Američki kup. Tu je startalo 16 elitnih nogometnih klubova iz cijelog svijeta. Dukla je cijelo ljeto provela u Sjedinjenim Državama, tijekom kojeg je odigrala devet mečeva, među kojima je trenirala u poznatom Central Parku.

Duklinih sedam utakmica u osnovnoj skupini turnira završilo je sljedećim rezultatima:

Dukla - Crvena zvezda 4:2

Dukla - Hapoel Petah Tikva 7:1

Dukla - Rapid Beč 6:0

Dukla - Concordia Montreal 2:2

Dukla - AS Monaco 2:0

Dukla - Barcelona 5:1

Dukla - Shamrock Rovers FC 4:3

Najveće oružje momčadi bio je dvojac Pluskal-Masopust, a Rudolf Kučera je bio najbolji strijelac turnira i miljenik njujorške publike. Početni sastav Dukle bio je: Kouba - Šafránek, Čadek, Novák - Pluskal, Masopust - Brumovský, Vacenovský, Borovička, Kučera, Josef Jelínek (trener Vejvoda).

U nastavku je Dukla igrala dvomeč protiv Evertona kojeg je u prvom meču pobijedila 7:2, a u uzvratu  2:0. Rezultat Dukle nakon završetka turnira bio je osam pobjeda iz devet utakmica i gol razlika 39:11.

Nadmoć Dukle bila je tolika da su organizatori sljedećih godina odlučili stvoriti tzv. American Challenge Cup kao nastavak američkog kupa. Tamo je Dukla pozvana kao suparnik za pobjednika osnovne skupine. Dukla je pobijedila na tri takva natjecanja, 1962. Americu Rio de Janeiro (1:1 i 2:1), 1963. West Ham United (1:0 i 1:1) i 1964. Zagłębie Sosnowiece (3:1 i 1:1). Tek 1965., u posljednjoj godini natjecanja, Dukla je izgubila u finalu američkog kupa od Polonije Bytom 0:2 i 1:1. Ukupan rezultat Dukle u američkom kupu je 11 pobjeda, četiri remija i jedan poraz rezultatom 49:19.[3]

Češki književnik i sportski novinar Ota Pavel napisao je jedinstvenu knjigu o ovim trijumfima u Americi pod naslovom Dukla mezi mrakodrapy (Dukla među neboderima).[4]

Uspjesi 70-ih i 80-ih

uredi

S početkom 1970-ih, točnije 1971., dolazi najgori rezultat Dukle od njenog osnutka do 1992/1993. Tada je završila na 11. mjestu u ligi. Čak je 1975. pala na 9. mjesto, ali se već 1977. vratila na vrh ligaške tablice s 4 boda prednosti ispred Intera iz Bratislave. Ovaj period najviše su označili Ladislav Vízek i Zdeněk Nehoda koji su svojim golovima Dukli pomogli da osvoji još jedan naslov 1979. godine.

Kada je Čehoslovačka 1976. osvojila Europsko nogometno prvenstvo, ključni igrači momčadi, inače sastavljene uglavnom od igrača Slovan Bratislava, bili su i igrači Dukle poput Ive Viktora i Zdeněka Nehode.

Dukla je sudjelovala u četiri Kupa prvaka između 1969. i 1977., ali je pobijedila u samo četiri od deset utakmica i samo jednom napredovala. Međutim, 1979. godine klub se prisjetio svojih prethodnih uspjeha u Kupu UEFA. Preko jakih zapadnoeuropskih klubova Lanerossi Vicenze (oslabljene u odnosu na prethodnu sezonu bez Paola Rossija) i Evertona prošla je u treće kolo, gdje je nakon gostujućeg poraza rezultatom 1:4 svladala VfB Stuttgart 4-0 na svom terenu. Potom je ispala iz natjecanja nakon četvrtfinala s Herthom Berlin nakon remija 1:1 na protivničkom terenu i poraza od 1:2 kod kuće. Dukla je kasnije bila redovita sudionica Europskih kupova, ali je sve do sezone 1985.-86. imala problema s prolaskom prvog kola.

Godine 1982. Dukla je ponovno osvojila naslov prvaka, a Vízek je sezonu završio s 15 golova. Godinu dana ranije, 1981., Dukla je osvojila Kup Češke, a u finalu Kupa Čehoslovačke pobijedila je Bansku Bystricu 4:1. Nakon ove pobjede Dukla je šest puta sudjelovala u finalu Kupa zaredom te je između 1981. i 1985. tri puta ga osvojila.

Zahvaljujući pobjedi u Nacionalnom kupu, Dukla se plasirala u Kup pobjednika kupova u sezoni 1985.-86. i ponovno dosegla svoj europski vrhunac. Do polufinala je eliminirala klubove AEL Limassol, AIK Stockholm i Benficu iz Lisabona, gdje ju je eliminirao Dynamo Kijev s Olegom Blochinom, kasniji pobjednik natjecanja. Godinu dana kasnije, Dukla je eliminirala Bayer Leverkusen iz Kupa UEFA prije nego što ju je Inter Milan izbacio iz natjecanja. Leverkusen je osvojio trofej sljedeće godine. Prema kraju 1980-ih Dukla slabi te je kraj desetljeća obilježio Milan Luhovy kao najbolji strijelac lige 1988. i 1989.

Kao najznačajniji igrači ovo perioda ističu se : Ivo Viktor, Václav Samek, Ladislav Vízek, Zdeněk Nehoda, František Štambachr, Stanislav Pelc, Miroslav Gajdůšek, Luděk Macela, Karel Stromšík, Jan Fiala i Milan Luhový.

Početak propadanja i kriza 90-ih

uredi

Nakon 1990. godine i Baršunaste revolucije koja je rezultirala značajnim padom popularnosti tada istaknutog vojnog kluba, Dukla je osvojila Kup Čehoslovačke, pobijedivši u tri od posljednja četiri meča u natjecanju. Sljedeće godine ispala je iz Kupa pobjednika kupova nakon poraza od Dynama Kijeva. Klubu je bilo teško od početka 1990-ih. Njihovi glavni rivali, kao što je AC Sparta Prag, dobili su velike sponzorske ugovore. Dukla nije uspjela postići sličnu razinu sponzorskih doprinosa ponajviše zbog svog ugleda u prošlosti. Dukla je do raspada Čehoslovačke igrala u najvišoj konkurenciji. U sezoni 1993./94. slavni klub je dobio samo jednu prvoligašku utakmicu i prvi put od svog osnutka, zbog financijskih problema, ispao izravno u treću ligu. Najbolji igrači ove klupske ere bili su: Pavel Nedvěd, Karel Rada, Günter Bittengel i drugi.

Spajanje s FK Příbramom

uredi

Klub u lošoj financijskoj situaciji na kraju je preuzeo kontroverzni praški poduzetnik Bohumír Ďuričko. Njegov prvi korak bila je kupnja FC Portal Příbram 1996., koji je u to vrijeme igrao u drugoj ligi. Oba kluba su spojena, novoformirani klub je zauzeo mjesto spomenutog kluba u drugoj ligi i svoje utakmice igrao u Pragu. Nakon godinu dana, spojena Dukla Prag je uz pomoć financijskih injekcija osvojila drugu ligu i ponovno se plasirala u prvu ligu. Kao drugoligaš igrala je finale Kupa Češke, ali je na kraju po pravilu zlatnog gola izgubila od Slavije Prag. Zbog poteškoća u dogovoru s vojskom oko stadiona, uprava se seli u Příbram. Ubrzo se ime mijenja u FC Dukla, odnosno Dukla Příbram te na kraju postaje 1. FK Příbram. No, svih osam omladinskih kompleksa još uvijek su nosili tradicionalni naziv Dukla Prag i tamo igraju. 1. FK Pribram igrao je jednu sezonu u Pragu nakon čega seli u Pribram 1997. godine. Nakon završetka suradnje s Pribramom 1997. svi pehari, pehari i nagrade koje je klub osvojio u svojoj bili su odnijeti tamo. Naravno, to se nije svidjelo novim vlasnicima koji stoje iza obnove kluba, kao i bivšim igračima i dužnosnicima kluba. Vlasnici su stoga odlučili otkupiti ove simbole poznate tradicije kluba. To je na kraju i uspjelo 2013. i pehari su se vratili tamo gdje su osvojeni.

Kao njapoznatiji igrači ovog perioda ističu se Václav Koloušek, Antonín Kinský i sudionik Svjetskog prvenstva u nogometu 1990. Ivo Knoflíček.

Dukla u 21. stoljeću

uredi

Zbog nepostojanja prve momčadi, što je uprava omladinskog kluba smatrala potrebnim, 2001. se spojila s lokalnim nogometnim klubom FK Dukla Dejvice, igrajući prvenstvo Praga. Sljedeće sezone slavno ime se ponovno pojavljuje u natjecateljskim tablicama petog najvišeg češkog nogometnog natjecanja. Momčad ne igra najuvjerljivije i redovito se bori za opstanak. Tako je sve do 2003./2004., kada u klub ulaže investitor, a momčad počinje boriti se za više pozicije. Prava prekretnica dolazi u ljeto 2007. godine kada klub preuzima drugoligašku licencu od kluba Fotbal Jakubčovice i tako se profesionalni nogomet nakon deset godina vraća u Julisku. Klub će ukupno četiri sezone provesti u drugoj ligi, posljednja je donijela posljednji veliki uspjeh do sada, a to je prolazak u najviše natjecanje, kada klub jasno osvaja 2. ligu. Od sezone 2011/2012 klub ponovno djeluje u 1. ligi gdje se kreće u sredinu ljestvice.

Povijesni nazivi

uredi

1948. - ATK Prag

1953. - ÚDA Prag

1956. - AS Dukla Prag

1976. - ASVS Dukla Prag

1991. - FC Dukla Prag

1994. - FK Dukla Praha

1996. - spajanje s FC Příbram

1998. - FK Dukla Praha, (Nogometni klub Dukla Prag, udruga građana) iz FC Dukla

2001. - spajanje s FK Dukla Dejvice

2007. - FK Dukla Praha

Zanimljivosti

uredi

Duklu je proslavila britanska glazbena grupa Half Man Half Biscuit pjesmom „All I Want For Christmas Is A Dukla Prague Away Kit“ (Sve što zelim za Božić je gostujući dres Dukle Prag).[5]

Spomenuto djelo o uspjesima Dukle u SAD-u nije bilo jedino inspirirano ovim klubom. Godine 1951. Pavel Pásek napisao je komediju pod nazivom 4:0 pro ATK s podnaslovom Veselohra o lidu footballovém a sázejícím o 3 dějstvích (4:0 za ATK. Komedija o ljudima iz nogometa i klađenja u 3 čina), a kasnije ju je prepravio u obliku kratke proze. Djelo govori o životu mladog igrača koji se izliječio od zvjezdanog rasipništva kroz angažman u vojnom klubu. Knjiga je prevedena i na poljski.

Povijest Dukle obilježena je i filmom Hrdý na svůj klub (Ponosni na svoj klub) iz 2014. redatelja Luděka Svoboda.[6]

Reference

uredi