Ljubodrag Simonović

(Preusmjereno sa stranice Duci)

Ljubodrag Simonović – Duci (Vrnjačka Banja, 1. januara 1949) je bivši jugoslovenski i srpski košarkaš, a danas književnik publicist. Kao košarkaš važio je za jednog od najboljih igrača ne samo u Evropi nego i čitavom svetu. Danas, kao doktor filozofije, važi za jednog od najglasnijih kritičara kapitalizma i savremenog olimpizma u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji.

Ljubodrag Simonović

Duci Simonović u dresu Crvene zvezde
Duci Simonović u dresu Crvene zvezde

Lične informacije
Puno ime Ljubodrag Simonović
Nadimak Duci
Datum rođenja 1. 1. 1949. (1949-01-01) (75 god.)
Mesto rođenja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Vrnjačka Banja, FNRJ
Državljanstvo  Srbija
Pozicija bek
Pro karijera 1967–1978
Seniorski klubovi
God. Klub
Crvena zvezda
Reprezentacija
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Košarkaška reprezentacija Jugoslavije

Klupska karijera uredi

Svoju karijeru počeo je u kraljevačkoj Slogi, a prvotimac je postao već sa trinaest godina. Samo četiri godine nakon toga zaigrao je i za državni tim. U Crvenoj zvezdi igrao je od 1967. do 1976. godine i u tom periodu osvojio je dve titule i tri nacionalna Kupa. U usezoni 1973/1974 u Kupu Kupova bio je najbolji strelac tima sa 21,2 poena po utakmici. Bio je član legendarne generacije zajedno sa Draganom Kapičićem i Zoranom Slavnićem.

Nakon Zvezde nastupao je u Nemačkoj i bio fantastičan, tokom prve sezone ubacivao je 29,6 poena prosječno, uz rekord njemačke lige od 55 poena na jednoj utakmici, dok je u drugoj sezoni ostvario 26 koševa u prosjeku. Nažalost, takav igrač i čovek je imao velikih problema sve dok nije dobio nacionalnu penziju: morao je da se bavi košarkom i u zrelim godinama, igrao je u Staroj Pazovi. Veoma hladna hala i loši uslovi uticali su na pucanje jednog od kapilara na plućima, a stalno krvarenje definitivno ga je odvojilo od parketa.[1]

Reprezentacija uredi

Najveće priznanje Simonović je dobio 1970. godine, kada je sa reprezentacijom Jugoslavije postao svetski prvak. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 107 utakmica i postigao je 1018 poena i sa njom osvojio šest zlatnih i dve srebrne medalje. Za reprezentaciju Evrope nastupao je sedam puta.

Još jedna stvar je obeležila njegovu karijeru: isključenje iz reperezentacije na Olimpijadi u Minhenu 1972. godine. Portoriko je pobedio Jugoslaviju, ali je na doping kontroli utvrđeno da su dva igrača iz Portorika koristila nedozvoljene supstance. Posle utakmice ceo tim Jugoslavije je odlučio da ne nastavi takmičenje ukoliko se to ne reguliše. Utakmica je registrovana kao da se ništa nije desilo. Ipak, stiglo je naređenje iz države da se na napuštanje Olimpijade ni ne pomišlja. Jedini igrač koji je ostao dosledan prethodnim stavovima i dogovoru bio je Simonović i to ga je koštalo mesta u timu.

Upravo mu je borba za pravdu bila ne samo igračka, već i karakterna crta svih ovih godina. Jedan je od prvih igrača (možda i jedini) koji je otvoreno pričao i negodovao o učenju trenera podlim trikovima i niskim udarcima. Protivio se bilo kom sredstvu koje nije u duhu sporta i fer-pleja (droga, doping, alkohol, udaranje ili vređanje protivnika…)

Ostalo uredi

Ono što je sada nepojmljivo mnogima koji prate sport je to da je Duci Simonović pored vrhunske sportske karijere beležio uspeh i u školskoj klupi. Postao je magistar pravnih nauka i doktor filozofije, a kasnije je postao i autor mnogih knjiga.

Simonović je saradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[2][3]

Ljubodrag Simonović je saradnik i počasni član političkog udruženja građana Komunisti Republike Srbije vršio je unekoliko navrata naučne analize komunizma i dela Karla Marksa i drugih vodećih komunista u svetu. U svojim političkim stavovima zalaže se za takozvani nacionalni komunizam koji je politički pokret koji kombinuje elemente nacionalizma i komunizam. Često se izjašnjava kao antikapitalista, ideološke simpatija ima prema određenim formama komunizma i socijalizma. Poznat je po tome da brani istorijske forme komunizma iako u sadašnjim uslovima ne želi u potpunosti da prihvati ponovno kreiranje ovakvog sistema.

Oženjen je Snežanom Milutinović, a ima još dva sina i kćerku iz prethodnih brakova.

Zanimljivosti uredi

  • I kada se sa „Mokom Slavnićem” nije slagao po nekim životnim stavovima u košarci, na terenu su bili „strašan tandem“.
  • Na očigledne nepravedne sudijske odluke uvek je burno reagovao. Jedno vreme je igrao sa stisnutom cuclom u ustima kako bi „ćutao” kada sudije namerno pogrešno sude i to se dugo vremena prepričavalo kao „urbana legenda“.
  • Kada je sedamdesetih godina Jugoplastika iz Splita bila gotovo nepobediva i prvak Jugoslavije od Zvezde su najčešće gubili jer su „Moka” i „Duci” bili nerešiva enigma za njih (Za sezonu 1974/75. je Zvezda osvojila Kup).

Objavljene knjige uredi

  • „Pobuna robota”, 1981.
  • „Sport-Kapitalizam-Destrukcija”, 1995.
  • „Filozofski aspekti modernog olimpizima”, 2001.
  • „Olimpijska podvala”, 2007.
  • „Novi svet je moguć”, 2007.
  • „Ustaj radniče!”, 2011.
  • „Poslednja revolucija”, 2013.

Izvori uredi

  1. „Moj pas je živeo bolje od mene” (sr). Politika. 28. 2. 2010.. Pristupljeno 22. 2. 2012. 
  2. „Saradnici Urbanog književnog kruga”. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-20. Pristupljeno 2014-11-14. 
  3. Počasni članovi Urbanog književnog kruga

Spoljašnje veze uredi