Duccio
Sijenska škola

Maestà s dvadeset anđela i devetnaest svetaca]]
Biografske informacije
Rođenje cca. 1255-1260
Siena, Italija
Smrt cca. 1318-1319
Siena, Italija
Opus
Polje slika
Znamenita djela

Duccio Di Buoninsegna, talijanski slikar (vjerojatno Siena, oko 1255. – Siena, prije 3. VIII. 1319.). Zadnji majstor sienske slikarske škole koja čuva bizantsku tradiciju, a prvi predrenesansni slikar koji se nastoji osloboditi krutih shema bizantskog slikarstva.

U sakralnim kompozicijama slika idealizirane likove oko kojih, još uvijek na zlatnoj pozadini, nastoji stvoriti atmosferu i dublji prostor na prizorima krajolika i vedutama gradova.

Poleđina ikone Maesta

Glavna djela su mu: Madonna Rucellai za firentinsku crkvu Sta. Maria Novella i veliki poliptih s brojnim prizorima iz Biblije od kojih je najvažnija središnja kompozicija Majka Božja na prijestolju okružena anđelima i svecima za prvostolnicu u Sieni. Do kulminacije Duccovog uspjeha došlo je 1311., kada je njegova ogromna oltarska ikona Maestà za sijensku katedralu u trijumfu prenošena iz njegovog ateljea. Na središnjem mjestu ikone Bogorodica s Isusom sjedi na prijestolju, tradicionalno veličanstvena. Oko njih i na pozadini, nevidljivi a oči vjernika, nalazi se mali prizor, dramske priče, istočnjački fine po boji. Najsitniji njihov detalj je obojen, pozlačen, ispoliran. I scene iz evanđelja (Tri Marije i Pranje nogu) ostavljaju bogati utisak perzijskih minijatura.

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1., Mladost, Zagreb, 1975.
  • Više autora, Opća povijest umjetnosti, Mozaik Knjiga, Zagreb, 2003.
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975.
  • Gilles Plazy & Jean Lacouture, Povijest umjetnosti u slikama, Leo-Commerce, d.o.o. Rijeka, 2000
  • Majkl Levi, Istorija slikarstva od Đota do Sezana, Jugoslavija, Beograd, 1975.
  • H. W. Janson, Art History, Thames & Hudson, London, 1997.
  • Several Authors, History Of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001.

Vanjske vezeUredi