Dušan Mugoša Duć (19141973), učesnik Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i Narodnooslobodilačke borbe u Albaniji, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije, SR Srbije i SAP Kosova i narodni heroj Jugoslavije. Od 4. 4. 1960. do 18. 6. 1963. godine obavljao je funkciju predsednika Narodne skupštine Autonomne Kosovsko-Metohijske Oblasti.

Dušan Mugoša

Biografija uredi

Dušan Mugoša rođen je 7. 1. 1914. godine u Lješkopolju kod Podgorice, u zemljoradničkoj porodici. Nižu gimnaziju završio je u Peći, a višu, koju je počeo u Prizrenu, morao je da napusti zbog svoje političke aktivnosti. Još tokom školovanja povezao se sa komunistima i naprednim omladincima.

Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1934. godine. Za člana Mesnog komiteta KPJ u Peći izabran je 1938. godine, a na Oblasnoj konferenciji 1940. godine izabran je za člana Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju. Zbog revolucionarnog rada bio je često hapšen i proganjan, a posle demonstracija u Peći maja 1940. godine, povukao se u ilegalnost.

Drugi svetski rat uredi

 
Delegati CK KPJ Miladin Popović i Dušan Mugoša sa albanskim rukovodiocima 1942/43.

Odmah po izbijanju rata, aktivno je učestovao u organizovanju ustanka na Kosovu i Metohiji. Na poziv sekretara Okružnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, Miladina Popovića, a po odluci Centralnog komiteta KPJ, krajem 1941. godine otišao je u Albaniju. Zajedno sa Miladinom Popovićem dao je značajan doprinos oslobodilačkoj i revoluconarnoj borbi albanskog naroda. Radio je na stvaranju organizacija Komunističke partije Albanije, organizacija Komunističke omladine Albanije, kao i na formiranju borbenih i diverzantskih grupa za borbu protiv fašističkih okupatora i njihovih saradnika.

U proleće 1942. godine, oslobodilački pokret u Albaniji je naglo rastao i postajao sve masovniji, tako da je postalo neophodno da se uspostavi neposredni kontakt sa CK KPJ i komandantom Josipom Brozom Titom. Trebalo je da Kominterna definitivno prizna KP Albanije. Takođe je trebalo dobiti potrebne savete i sugestije od CK KPJ. Zbog toga, maja 1942. godine Dušan kreće iz Albanije u Jugoslaviju. Probijajući se preko neprohodnih terena Albanije i Jugoslavije, krijući se od neprijatelja sve dok u rejonu Igmana nije naišao na proletersku brigadu, iscrpljen od napora. Posle 82 dana upornog traženja, stigao je do Vrhovnog štaba i CK KPJ u zapadnoj Bosni.

Na oslobođenoj teritoriji je ostao mesec dana upoznajući se sa iskustvima Narodnooslobodilačkog pokreta, radom Partije i organa vlasti u novim uslovima, a potom se vratio u Albaniju sa pismom Kominterne i pismom Tita komunistima Albanije. Po povratku u Albaniju učestvovao je u pripremama za održavanje Prve zemaljske konferencije KP Albanije. Od aprila do avgusta 1943. godine radio je u južnoj Albaniji na formiranju partijskih organizacija, partizanskih odreda i Operativnog štaba Prve zone (Valona i Argirokastro). Partijski rukovodilac Prve albanske brigade postao je po njezinom formiranju sredinom avgusta 1943. godine.

Posle uspešno obavljenog zadatka, vratio se maja 1944. godine u Jugoslaviju, gde je preuzeo nove dužnosti. Učestvovao je u formiranju Prve, Treće, Četvrte i Pete kosovsko-metohijske brigade i Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju, u kome je vršio dužnost pomoćnika političkog komesara.

Posleratna karijera uredi

Nakon oslobođenja Jugoslavije bio je na raznim partijskim i državnim funkcijama:

Umro je 8. 8. 1973. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena narodnog oslobođenja, albanskih odlikovanja Ordena spomenice i Ordena zastave, te ostalih visokih stranih i jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 6. 7. 1953. godine.

Vidi još uredi

Literatura uredi