Dragutin Wolf
Dragutin Wolf (rođen: Karl Wolf) (Vukovar, 1866 - Bjelovar, 1927), bjelovarski industrijalac poznat kao osnivač i vlasnik "Tvornice keksa, dvopeka, biskvita i finih poslastica Dragutina Wolfa i sinova" (današnji "Koestlin").
| Dragutin Wolf | |
|---|---|
| Rođenje | Karl Wolf 1866. Bjelovar, Austrijsko Carstvo |
| Smrt | 1927. (dob: 60-61) Bjelovar, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Zanimanje | industrijalac |
| Poznat/a po | osnivač i vlasnik Koestlina |
| Suprug/a | Irma Wolf |
| Djeca | Otto Wolf Matilda Wolf Slavko Wolf |
| Roditelji | Benjamin Wolf Matilda (Ebenspanger) Wolf |
| Rodbina | Slavko Wolf (brat) Leopold Wolf (brat) Branko Wolf (unuk) Boris Bukač–Wolf (praunuk) Miryam Wolkoon Wolf (praunuka) |
Biografija
urediDragutin Wolf je rođen 1866 godine u vukovarsko-židovskoj porodici Benjamina i Matilde Wolf. Odrastao je uz braću Slavka i Leopolda.[1] Dragutin je bio oženjen za Irmu Wolf sa kojom je imao dvojicu sinova Slavka i Otta, i kćer Matildu. 11. 11. 1892 u Bjelovaru je osnovao "Pekarnu Dragutina Wolfa" koja je proizvodila kruh i kekse. 1902 godine počeo se fokusirati na proizvode sa produljenim vijekom trajanja. 1905 Dragutin je, u tadašnjoj Šenoinoj ulici, osnovao "Tvornicu keksa, dvopeka, biskvita i finih poslastica Dragutina Wolfa i sinova". 1921 godine tvornica je započela proizvodnju keksa i vafla. Dragutin je sa sinovima Slavkom i Ottom vodio tvornicu, te je ubrzo postao jedan od najbogatijih Bjelovarčana. Prvi je imao vlastiti automobil, a vila u Šenoinoj ulici, gdje je ujedno bila i tvornica, bila je među najljepše uređenim kućama u Bjelovaru, puna perzijskih tepiha i ostalih skupocjenih-lijepih stvari. Dragutin Wolf je umro 1927 godine u Bjelovaru i pokopan je na židovskom groblju u Bjelovaru. Nakon njegove smrti, poslovanje su preuzeli Slavko i Otto koji su otputovali u mađarski Gyor i tamo dogovorili suradnju s Koestlinom, tada iznimno poznatim i uspješnim mađarskim brendom kojega je osnovao Lajos Koestlin potkraj 19. stoljeća. U vrijeme njihova posjeta mađarski "Koestlin" je zapošljavao 500-injak radnika, a svoje proizvode je izvozio u 14 zemalja. Wolfovi su kupili Koestlinova postrojenja i pravo na korištenje licence, a zauzvrat, među ostalim, Mađarima su ponudili tri vlastita recepta za kekse.[1][2]
Dragutinova supruga Irma je tijekom Drugog svjetskog rata počinila samoubojstvo. Ne mogavši podnijeti progon i masovna smaknuća Židova popila je tablete, a umjesto oproštajne poruke, na komad papira je samo zapisala "ne spašavati". Jednostavno nije mogla živjeti sa spoznajom o Holokaustu i tolikom mržnjom prema Židovima. Vilu Wolfovih su tijekom okupacije prvo opljačkali Nijemci, a potom ju je kao i tvornicu konfiscirao ustaški režim tijekom Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Iako su rat završili na pobjedničkoj strani kao pripadnici NOVJ-a,[3] komunistička vlast FNR Jugoslavije je 1947 godine Slavku i Ottu oduzela i nacionalizirala tvornicu. Otto Wolf je 1949 godine sa sinom Brankom napustio SR Hrvatsku i Jugoslaviju za Izrael. Odmah po dolasku Otto i Branko su pronašali posao u konditorskom poduzeću. Otto je umro od raka šest godina nakon odlaska u Izrael, dok je Branko nakon desetogodišnjeg iskustva u konditorskoj industriji otvorio trgovinu prehrambenih artikala.[2]
2011 godine, Hrvatski fond za privatizaciju je unucima i naslijednicima Dragutina Wolfa, Borisu Bukaču–Wolfu i Miryam Wolkoon Wolf, isplatio 800 tisuća HRK (dio u dionicama "Koestlina") kao naknadu za oduzetu imovinu.[2][4]
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 Milan Polić, 2001, str. 23
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Nisam razočarana mrvicama koje sam na kraju dobila sa Koestlinova stola. Gradski list Bjelovarac (3. 7. 2011). Arhivirano iz originala na 12. 4. 2013. Preuzeto 30. 1. 2016
- ↑ Jaša Romano, 1980, str. 509
- ↑ Isplaćeni nasljednici osnivača Koestlina. Bjelovarski list (2011). Preuzeto 30. 1. 2016
Literatura
uredi- Polić, Milan (2001). Život i djelo Pavla Vuk - Pavlovića, Zagreb: Biblioteka filozofska istraživanja. ISBN 953-164-069-6
- Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.