Drago Kocakov

Drago Kocakov (Vukovar, 15. kolovoza 1908. - Zagreb, 30. listopada 1977.), hrvatski umjetnik i ekonomist.

Drago Kocakov

Životopis

Počeci

Njegova majka Maria Pivonka bila je žena naprednih vidika i velike kulture, te je poticala svoju djecu da se bave aktivnostima kojima će oplemeniti svoj duh i steknuti bogato opće obrazovanje. Ubrzo je Drago Kocakov pokazao (usljed prvih poduka, koje mu je dala majka) izniman smisao i interes za glazbu, što je nagnalo njegove roditelje da mu omoguće poduke kod profesionalnih glazbenika. Kada je krenuo u srednju školu, započeo je i privatne poduke iz crtanja i slikanja kod slikara i grafičara Dragutina Renarića (1872. - 1944.), te je kao njegov učenik kroz nekoliko godina ovladao sve klasične tehnike.

Razdoblje od 1926. do kraja II. svjetskoga rata

1926. godine, sa solidnim znanjem sviranja violine i klavira, odlazi u glavni grad Zagreb, na studij ekonomije (nije poznato što stoji iza te njegove odlukle). Kako bi mogao financirati studij i egzistencijalne potrepštine, zarađivao je svirajući po kavanama i sličnim radnjama, u kojima se odvijao društveni život buržoazije. Povezao se sa glazbenicima koji su svirali u nekima od mnogih komornih sastava koji su u to vrijeme djelovali u Zagrebu i svirali na gažama po salonima bogatih stanova i kuća, privatnim poslovnim prostorima, a nešto manje i javnim mjestima, i pridružio im se. Kocakovovoj samozatajnoj naravi takvo je diskretno okružje najbolje odgovaralo. Usporedno sa studijem ekonomije i profesionalnim bavljenjem glazbom, polazio je privatne poduke skladanja te usavršavanja u violini kod nekoliko kompozitora i violinista (Ladislav Miranov, Rudolf Matz, Milan Tarbuk, Tihomil Vidošić, Miroslav Miletić, itd.) s kojima je bio prijatelj, no najviše je naučio kao samouk marljivo proučavajući partiture glazbenih vrsta unutar klasične tradicije, slično kao i Dora Pejačević.
Neki naslovi koje je svirao kao solist: A. Vivaldi – Koncert za violinu i soliste 'Quattro stagioni'; M. Bruch – Koncert za violinu Op. 26; L. van Beethoven – Koncert za violinu u D-duru Op. 61; F. Mendelssohn – Koncert za violinu u E-duru Op. 64; L. van Beethoven: Sonate za violinu i klavir Op.30 No.2, Op. 23 No. 4, Op. 47 No. 9 'Kreutzer', Op. 12 No. 2 ; F. Mazas - Études mélodiques pour Violon Op. 36., ..
Najviše je ipak djelovao kao član komornog sastava. Osobito je volio svirati i sudjelovao je u brojnim izvedbama kompozicija Antonína Dvořáka.
1931. godine Kocakov je završio studij ekonomije i otišao na neko vrijeme živjeti u Prag, rodni grad svoje majke, gdje je znatno proširio svoje glazbene spoznaje. Po svom povratku u Zagreb pa sve do pred kraj rata provodio je mnogo vremena sa svojim prijateljima iz studentskih dana. (U jednoj od 'avantura' išli su na otok Rab (isola d'Arbe) i kampirali u drevnoj šumi Kalifront u šatorima, na čuđenje mještana koji nikada prije nisu vidjeli takvo što!). Povremeno Kocakov se aktivno bavi i umjetničkom fotografiom, te je ostvario više albuma fotografija sa putovanja sa svojom prijateljskom družinom. (npr. album sa o. Raba). Također je vodio uzbudljive dnevničke zapise na svim tim putovanjima. Govorio je nekoliko jezika (poliglot).

Razdoblje nakon II. svjetskoga rata

Nakon drugoga svjetskoga rata i uspostave komunističke Jugoslavije nova društvena klima u Zagrebu nije tolerirala stari buržoazijski sistem, a Kocakov je instaliran na mjesto direktora jednog novoosnovanog poduzeća. Otada se njegova djelatnost kao reproduktivnog glazbenika svodi na prijateljska okupljanja ljubitelja glazbe koji su se međusobno ugošćivali i zajedno svirali (a u kasnijim godinama povremeno je svirao u simfonijskome orkestru škole Pavao Markovac).
Od 1950-ih godina Kocakov je počeo trpjeti poteškoće sa zdravljem, koje su se negativno odrazile na njegove sviralačke sposobnosti. Stoga se aktivnije uključio u ekonomsku djelatnost, s mnogo uspjeha. U ovoj drugoj fazi svoga života, postao je više introvertiran i posvećen stvaralaštvu. Volio je boraviti u prirodi i upijati njene meditativne vibracije. Pritom je proučavao biljne vrste i promatrao ptice i leptire, slikao je i fotografirao. Na svojim izletima vodio je živopisne dnevničke zapise. O svome slikarstvu Drago Kocakov jednom prilikom (1973. godine) je izjavio: Uživam radeći. Kad napravim nešto, onda to darujem prijateljima ili sačuvam. te Tražim svoj stil, svoju boju, svoj rukopis. U tome se još nisam odredio . U opusu ovog slikara nenametljive palete, pune mirnih tonova, uočljivi su razni likovni utjecaji, ali uglavnom prevladava realističan izraz i specifična osobitost koja ujedinjuje sve njegove slike: osjećaj za prirodu i ljubav prema čovjeku, životu i predmetima, važnim i beznačajnim, koji nas okružuju.

U cijelom razdoblju do kraja života radio je na ekonomici istraživanja nafte i plina kao ekonomist-pionir u tom znanstvenom području. Radio je u Institutu za naftu na ekonomici istraživanja nafte i plina, te je radio na prvim elaboratima o isplativosti uvođenja prirodnog plina u Socijalističku republiku Hrvatsku. Napisao je niz stručnih publikacija na tom području znanosti, prvih te vrste u Jugoslaviji, od kojih su mnoge i danas aktualne.

Sve do svoje smrti aktivno zalazi u prirodu, koja je ostala njegov pouzdani izvor mira i nadahnuća. Ostavio je za sobom bogatu zbirku crteža, ulja i akvarela, te rukopise vlastitih i tiskana izdanja tuđih skladba, od kojih su mnoge nažalost bačene iz neznanja, ili usljed selidbi ostavljene, i nepovratno izgubljene.

1978. godine 'JAZU' i 'INA' priredili su retrospektivnu izložbu njemu u čast.

Izvori

• Guido Quien - Retrospektivna izložba slika Drage Kocakova
• Maja Borzatti - Sjećanje i poticaj
• Crolist
• Biografija
• Stručna literatura Problem oko izbora novih rafinerijskih kapaciteta; Problem tržišne cijene prirodnog plina; Je li eksploatacija nafte u Gojlu još rentabilna?; Saharska nafta u svjetskoj naftnoj privredi; Ukapljeni naftni plinovi u energetici Jugoslavije; Mogućnost primjene dvojnih tarifa u prodaji butana; Amortizacija u eksploataciji nafte i plina (D. Kocakov, R. Sernec); Tendencije i predviđanja buduće potražnje prirodnog i utekućenog plina u Jugoslaviji (D. Kocakov, R. Protić)
• Bibliografija radova objavljenih u “Ekonomskom pregledu”/“Ekonomistu”, 1935.-2005. (542. Kocakov, Drago - Problem opskrbe Zagreba plinom)
• IMSLP.org