Drago Hedl (Osijek, 24. I. 1950), hrvatski istraživački novinar, reporter, scenarist, književni kritičar. Dobitnik je nagrade Knight International Journalism Award[1], a trenutno djeluje kao istraživački novinar i kolumnist portala Telegram.

Drago Hedl
Drago Hedl.jpg
Drago Hedl, novinar iz Osijeka
Rođenje 24. I. 1950.
Osijek, Hrvatska
Zanimanje književni kritičar, istraživački novinar, reporter, kolumnist
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1969. - do danas
Književne vrste književna kritika, biografija

PočeciUredi

Završio je studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je književne kritike i eseje od 1969. Od 1980. profesionalni je novinar.

Novinarski radUredi

U osječkome Glasu Slavonije bio je zaposlen od 1980. Bio je glavni urednik tog lista od 1986. do 1991. Istjeran je s tog mjesta oružanom akcijom HDZ-a pod zapovjedništvom Branimira Glavaša[2][3].

Od 1991. do 1994. bio je osječki dopisnik i ratni reporter splitske Slobodne Dalmacije. Nakon toga pridružio se londonskom IWPR (Institutu za ratno i mirnodopsko izvještavanje), za koji je nekoliko godina vodio programe poučavanja mladih novinara s Balkana. Istodobno je i kasnije pisao za splitski Feral Tribune i riječki Novi list. Bio je dugogodišnji suradnik američkoga Radija Slobodna Europa. Njegove članke objavljivali su mnogi istaknuti dnevnici i tjednici, među njima londonski The Guardian, The Times i ciriški Die Wochenzeitung. Od 2008. zaposlen je u zagrebačkome Jutarnjem listu kao šef osječkog dopisništva i vodeći istraživački novinar, a 2015. prelazi u Telegram.

Hedl je svjetski poznat po svome istraživačkome novinarskom radu u otkrivanju ratnih zločina za srpsko-hrvatskog rata, pretežno u Feral Tribuneu. Za to je nagrađen, među ostalim, i Knightovom međunarodnom novinarskom nagradom, koju dodjeljuje International Center for Journalists. U obrazloženju je navedeno:

„Drago Hedl je pretrpio prijetnje smrću, vladine prijetnje, prebijanja sa strane lokalnih političara i vojnika, među ostalim, i verbalne uvrede zbog svog izvještavanja o ratnim zločinima u Jugoslaviji devedesetih. Zbog borbe protiv ultranacionalizma, ratnohuškačke propagande i govora mržnje, a za toleranciju i pravnu državu, bio je optužen za izdaju. Njegova podrška zahtjevima da se optuženi za ratne zločine izruče Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu još su više izazvali njegove protivnike. Ništa ga, ipak, nije udaljilo od solidnog i objektivnog pokrivanja osjetljivih tema u njegovoj domovini.“ [4]

Knjige i scenarijiUredi

Autor je više knjiga te filmskih scenarija, među kojima je i Vukovar – posljednji rez[5], u režiji Janka Baljka u srpsko-hrvatskoj koprodukciji 2006.

BibliografijaUredi

  • "Smijeh na kiši" (1969)
  • "Osječka slikovnica" (1984)
  • "Naši obračuni s Krležom" (1987)
  • "Žifci u škripcu" (1988)
  • "Ratne reportaže" (1993)
  • "Glavaš : kronika jedne destrukcije" (2010)
  • "Skriveno lice : biografija trećeg hrvatskog predsjednika" (2010)

Nagrade i priznanjaUredi

  • Nagrada HND Marija Jurić Zagorka 2000. za radijski intervju
  • Knight International Journalism Award 2006.
  • Dr. Erhard Busek Award for Better Understanding in South East Europe[6] (SEEMO) 2011.
  • Red Stjepana Radića (za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine) 2011.

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi