Državni ateizam

Državni ateizam je naziv za aktivno promicanje ateizma od strane vlasti određene države. On se može ispoljavati u raznim oblicima - od uspostavljanja ateizma kao državne ideologije, odnosno svojevrsnog ekvivalenta državne religije do oduzimanja religijskih sloboda i spriječavanja javnog ispovijedanja vjere. S obzirom da je ateizam predstavlja dio komunističke ideologije, državni ateizam se smatra karakteristikom komunističkih država.

"Monasi - krvavi neprijatelji radnika", sovjetska propaganda na hramu u Kijevu 1930-ih.

Od svih država koje su promicale državni ateizam najekstremniji je slučaj Albanije pod Enverom Hoxhom u kojoj je 1967. godine religija zakonom zabranjena, a Albanija postala prvom ateističkom državom na svijetu.[1]

Državni ateizam u Jugoslaviji uredi

Glavni članak: Religija u SFRJ

Petokraka sa pet roga, ja se borim protiv Boga, ne borim se protiv Hrista, on je bio komunista.[2]

– Posleratna komunistička dečja pesmica

Na prostoru Jugoslavije je državni ateizam predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine Komunističke partije Jugoslavije od 1945. do 1990.

Državni ateizam u komunističkoj Jugoslaviji je imao iste ideološke osnove kao i u većini drugih komunističkih država, ali i neke lokalne specifičnosti. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije se opravdavalo činjenicom da vjerske razlike ističu razlike između jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako podstiču nacionalizam i šovinizam te potkopavaju bratstvo-jedinstvo. Katolički i pravoslavni kler su također bili optuživani za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u drugom svjetskom ratu pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom poraženim i prema vladajućem sistemu neprijateljskim političkim opcijama.

Državni ateizam je svoje najekstremnije oblike imao neposredno nakon rata i tokom konsolidacije komunističkog poretka. Svećenici su pogubljivani i zatvarani, a vjernici izlagani nasilju i policijskom maltretiranju. Nešto kasnije je imovina vodećih vjerskih zajednica postala predmetom nacionalizacije.

Kasnije se državni ateizam ispoljavao kroz implicitne oblike. Izvršena je potpuna sekularizacija javnog života - u školama je ukinut vjeronauk, a iz školskih udžbenika izbačen vjerski sadržaj i umjesto toga promicana kritika religije. Vjerski sadržaji su također prognani iz medija, a čak su se prestali slaviti i vjerski blagdani kao Uskrs i Božić. Čak i vjerski sadržaji stranog porijekla su bili predmetom cenzure, za što je karakterističan primjer holivudskog filma Ben Hur koji je 1960-ih prikazivan u napola kraćoj verziji, s obzirom da su iz njega izbačene sve scene u kojima se pojavljuje Isus.

Najefikasnije sredstvo državnog ateizma bila je činjenica da je KPJ/SKJ Ustavom imala zagarantiranu vodeću ulogu u društvu. S obzirom da je ateizam bio nužan preduvjet članstva u Partiji, to je značilo da se na svim vodećim položajima u društvu mogu nalaziti samo ateisti.

Odnos komunističke vlasti prema religiji je s vremenom postajao manje rigidan, a državni ateizam je u pojedinim republičkim organizacijama SKJ, a samim time i republikama Jugoslavije formalno napušten neposredno pred raspad SKJ 1990. godine.

Jedna od danas očuvanih tekovina državnog ateizma je običaj slavljenja Nove Godine koji je krajem 1940-ih uveden partijskim dekretom kao zamjena za tada ukinuti Božić.

Povezano uredi

Napomene uredi