Država Venezuela
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg)
.svg)
Država Venezuela (španjolski: Estado de Venezuela) bio je službeni naziv Venezuele od ostvarenja nezavisnosti 1830. godine pa sve do ustavnih promjena iz 1865. godine, kada je naziv države promijenjen u Sjedinjene Države Venezuele. Država Venezuela nije, tako, bila posebna država u historijskom razvoju Venezuele, već samo službeni naziv te države u jednom historijskom periodu.
Nakon što je Venezuela u svibnju 1830. godine proglasila nezavisnost od Velike Kolumbije, na čelo države došao je ugledni revolucionar i Bolívarov suborac, José Antonio Páez. Iako je ustav nove zemlje propisivao demokratsku republiku, etatistička tradicija i praktični problemi izrazito su otežali provođenje tih ideja u praksi, zbog čega je država vrlo brzo postala autokratska oligarhija. Praksa se nastavila i za vrijeme Páeza nasljednika, Joséa Maríje Vargasa, što je dovelo do sve većeg nezadovoljstva naroda. Tokom 1835. godine, revolucionarni vođa José Tadeo Monagas je podigao ustanak i svrgnuo Vargasa, a na čelo zemlje je nakratko došao José María Carreño. Ipak, Páez, koji je i dalje vladao zemljom kao siva eminencija, uključio se u konflikt i porazio Monagasa, nakon čega je Vargas vraćen na mjesto predsjednika. Iako je podigao protudržavni ustanak, Monagas nije pretrpio velike posljedice jer se vratio u svoju bazu na istoku zemlje, gdje Páez nije uživao efektivnu kontrolu.
Konzervativci su nastavili vladati zemljom sve do 1847. godine, kada je po mnogima nesposobni predsjednik Carlos Soublette omogućio "izbor" (među historiografima vlada većinsko mišljenje kako su svi venezuelanski izbori na nacionalnoj razini u XIX. vijeku bili ili namješteni ili nepostojeći) Monagasa za predsjednika. Monagas je ubrzo raskinuo s konzervatvcima, međutim je i on vladao zemljom kao diktator; jedna od kontroverznijih odluka za njegova mandata bilo je slanje Páeza u egzil. Monagasa je 1851. godine naslijedio mlađi brat, José Gregorio Monagas, koji je također vladao kao diktator. Ipak, važno je naglasiti da su, unatoč diktatorskim ovlasima, obojica braće vladali kao liberali i naprednjaci; stariji brat je ukinuo smrtnu kaznu, dok je mlađi 1854. godine u potpunosti ukinuo ropstvo. José Tadeo se 1855. godine ponovo vratio na vlast, ali je podnio ostavku nakon tri godine, suočen s pobunom u Valenciji koju je predvodio Julián Castro, a u kojoj su sudjelovali ugledni članovi liberala i konzervativaca. Te iste godine, donesen je novi ustav prema kojemu je ime države promijenjeno u Republika Venezuela (španjolski: República de Venezuela).
Nedugo nakon Monagasova pada, Castro je vojnim udarom preuzeo vlast u zemlji i tako postao njezin prvi predsjednik koji nije sudjelovao u ratu za nezavisnost. Castro se pokazao izrazito nesposobnim kao predsjednik, prepustivši faktičnu vlast njemu sklonim oligarsima, međutim značajan problem stvarali su mu lokalni caudillosi, koji su željeli više moći. Sukob između Castra i caudillosa prerastao je 1859. godine u Savezni rat, koji će dovesti do predsjednikova pada. José Antonio Páez je 1861. godine pozvan natrag iz egzila u Sjedinjenim Državama te je naredne dvije godine vladao zemljom kao diktator. Njegova vlas je tokom 1863. godine toliko oslabila da ju je predao Juanu Crisóstomu Falcónu, za čijeg će mandata biti donesen novi ustav (1864.), kojim je ime države promijenjeno u Sjedinjene Države Venezuele.