Dobrilo Pavić
Dobrilo Pavić (Plužine, 21. IV. 1946), crnogorski književnik.
Dobrilo Pavić | |
---|---|
Rođenje | 21. 4. 1946. Plužine, NR Crna Gora, FNRJ |
Prebivalište | Plužine |
Nacionalnost | crnogorska |
Državljanstvo | crnogorsko |
Obrazovanje | Viša pedagoška škola (Mostar), Filozofski fakultet (Novi Sad) |
Alma mater | Univerzitet u Novom Sadu |
Zanimanje | nastavnik, književnik |
Poznat/a po | po književnom radu |
Suprug/a | Anđelka Pavić |
Djeca | sin Aleksandar |
Životopis uredi
Osnovnu školu završio je u Plužinama, a gimnaziju u Sečnju u Banatu. Diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru, Grupa za srpskohrvatski jezik i istoriju. Apsolvirao je jugoslovensku književnost u Novom Sadu.
Radni vijek proveo je u Plužinama, prvo u osnovnoj i srednjoj školi kao nastavnik, a zatim kao direktor Doma učenika, čiji je bio osnivač. Bio je i direktor Centra za kulturu, sekretar u DPS-u, rukovodilac službe u Centru za socijalni rad te direktor NVO "Eviva Piva" Plužine.
Živi i radi u Plužinama, ali povremeno boravi i u Belom Manastiru, gdje živi njegova supruga Anđelka Pavić.
Književni rad uredi
Piše poeziju, a u novije vrijeme i prozu (romane i pripovijetke). Njegovo stvaralaštvo, tvrdi se, stilski je tečno i opojno djeluje na čitaoce, tako da se njegova proza čita u dahu od korica do korica.
Prevođen je na bugarski, engleski, mađarski, makedonski, njemački, rumunski, poljski, ruski i slovenski.
Zbirke poezije uredi
- "Presa" (Pljevlja, 1980), hermetička, misaona i intimistička poezija.
- "Đavo - brojilo" (Valjevo, 1987), poezija žestoke pobune protiv robovanja ljudima, stvarima i konvencionalnom načinu razmišljanja i protiv organizovanja života u društvu u posljednjim decenijama dvadesetog vijeka.
- "Kazaljka" (Trebinje, 1991), zbirka pjesama o ljubavi, o čarima življenja sa ženom koju voliš.
- "Odmut", (Podgorica, 1994), poezija tematski vezana za ljudski iskon i osudu gospodara koji tiraniše narod.
- "Ledenica" (Podgorica, 1996), motivi strepnje nad lijepim u životu; ljubav kao dominantno u čovjeku.
- "Zemni glas" (Podgorica, 1999), raznovrsne elegične sudbine ljudi i žena i osuda rata.
- "Preskakala s Jelenom" (Nikšić, 2000), kultna poezija; stvaranje idola žene. Zbirka je jedinstvena. U njoj se stilskim figurama na nov način iskazuje ljubav prema ženi, što je novina u savremenoj evropskoj poeziji.
- "Okapine" (Bukurešt, 2002), izbor ljubavne poezije na (rumunskom jeziku.
- "Sebi ruke" (Nikšić, 2010), nova metaforika kazivanja intime, a istovremeno i čežnja prema uzvišenom osjećanju i žal za neostvarenom željom.
Romani uredi
- "Dok se ne vratim" (Nikšić, 2003), ljubavni roman s posmatranjem previranja u Jugoslaviji.
- "Iz magline" (Nikšić, 2003), misaoni roman, a istovremeno i oda prirodnim ljepotama zemlje.
- "Smutnja" (Nikšić, 2007), roman motivski vezan za raspad Jugoslavije.
- "Čiji je grijeh" (Nikšić, 2008), složena tematska struktura o porijeklu grijeha; to je roman idejā, a istovremeno i ljudskih sudbina.
- "Magla istorije" (Novi Sad, 2012), roman o filozofiji bogumilskog vjerovanja i nesagledivosti tragike tih vjernika na granicama pravoslavlja i katolicizma.
- "Znamo li se?" (Nikšić, 2012).
Zbirke pripovijedaka uredi
- "Đe nađe Taliju" (Nikšić 2003), tematika stvarnog i onostranog.
- "Zakopano blago" (Nikšić, 2006), izmišljene i stvarne legende s prostora Balkana, kao i mistični motivi izuzetno bitni za razvoj čovjekove mašte. Ovdje je posebno došla do izražaja stvaraočeva invencija i imaginacija.
Ostalo uredi
- Scenario za etnomuzikološki film "Pivska svadba".
- Igrokaz "Durmitorsko sijelo".
- Priprema knjige "Balkanska Troja" Dušana Jovovića.