Dječji disintegrativni poremećaj

Dječji disintegrativni poremećaj poznat još kao Hellerov sindrom. Još neka imena su infantilna demencija, disentegrativna psihoza, regresija socijalnog razvoja.

Dječji disintegrativni poremećaj
SpecijalnostPsihijatrija, Psihologija, Psihoterapija
Klasifikacija i eksterni resursi

Dječji disintegrativni poremećaj je rijetko stanje karakterizirano zastojima u razvoju jezika, socijalnih funkcija i motornih sposobnosti. Zasad nije pronađen uzrok ovog poremećaja.

DDP ima neke sličnosti s autizmom. Oštećenja nisu uvijek očigledan kod mlađe djece. Razlikuje se od autizma po tome što se javlja kod djece koja su do tada imaala normalan razvoj, dok je autizam prisutan od rođenja. [1] Stanje se javlja u 3. i 4. godini života. [2]Prema nekim dokazima, smatra se da je uzrok ovog poremećaja leži u patologiji središnjeg živčanog sustava DDP povezan je i s mentalnom retardacijom ali to ne mora biti slučaj.

Epidemiologija uredi

DDP je vrlo rijedak, tek dvoje na 100.000 djece. Raširenost pervazivnih razvojnih poremećaja je otprilike 30 na 10.000, i samo 1 na 175 s PRP ima DDP.[3] Češće se javlja kod muškog spola.

Historija uredi

Theodore Heller je 1908. godine prepoznao ovaj poremećaj i nazvao ga infantilna demencija.[4] Poremećaj je tek odnedavno službeno formaliziran.

Izvori uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-04. Pristupljeno 2013-03-10. 
  2. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-13. Pristupljeno 2013-03-10. 
  3. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-04. Pristupljeno 2013-03-10. 
  4. http://www.med.yale.edu/chldstdy/autism/cdd.html