Distalna tubula

Distalna tubula (DCT - engl. Distal convoluted tubule) je porcicija bubrežnog nefrona između Henlove petlje i sistema kolektorskih kanala.[1]

Distalna tubula
Bubrežni nefron ("prva proksimalna tubula", "druga distalna tubula")
Sekcija korteksa ljudskog bubrega.
Latinski tubulus contortus distalis
Gray's subject #253 1223
Prekursor Metanephric blastema
MeSH Distal+Kidney+Tubule

Fiziologija uredi

Distalna uvojita tubula je delimično odgovorna za regulaciju kalijuma, natrijuma, kalcijuma, i pH. Ona je primarno mesto za regulaciju kalcujuma posredstvom bubrežnih hormona.

Na njihovoj apikalnoj površini (lumenskoj strani), DCT ćelije sadrže na tiazid senzitivne Na-Cl kotransportere i permeabilne su za Ca, putem TRPV5 kanala. Na bazolateralnoj površini (krv) prisutna je ATP zavisna Na/K antiportna pumpa, sekundarni aktivni Na/Ca transporter - antiporter, i ATP zavisni Ca transporter. Bazolateralna ATP zavisna Na/K pumpa proizvodi gradijent koji omogućava apsorpciju Na sa apikalne površine putem Na/Cl sinportera i ponovno preuzimanje Ca u krv posredstvom Na/Ca bazolateralnog antiportera.

Klinički značaj uredi

Tiazidni diuretici inhibiraju Na+/Cl- reapsorpciju iz DCT blokiranjem Na-Cl kotransportera senzitivnog na tiazid.[2]

Inhibiranjem kotransportera, tiazidni diuretici povišavaju gradijent potencijala za Na. Time se povišava aktivnost bazolateralnog Na/Ca antiportera i dolazi do povišenja preuzimanja kalcijuma.

Dodatne slike uredi

Reference uredi

  1. Susan Standring, ur. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 izd.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 
  2. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 

Vanjske veze uredi