Disocijativni poremećaj identiteta

(Preusmjereno sa stranice Disocijativni poremećaj ličnosti)

Disocijativni poremećaji[1] ili disocijativni poremećaj identiteta obeleženi su promenama bolesnikovog osećaja indenteta, njegovog pamćenja ili svesti.[2] Osobe s tim poremećajem mogu zaboraviti bitne događaje iz svoje prošlosti, ili pak privremeno zaboraviti to su, ili čak poprimiti novi identitet. Mogu čak i odlutati iz svoje uobičajene okoline u nepoznatom smeru.[2]

Disocijativni poremećaj identiteta
SpecijalnostPsihijatrija, Psihologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10F44.8
ICD-9300.14
eMedicinearticle/916186
MeSHD009105

Disocijativna amnezija uredi

Osoba s disocijativnom amnezijom odjednom se ne može prisetiti bitnih ličnih podataka, obično nakon neke stresne epizode, a praznine u pamćenju su prevelike da bi se mogle objasniti uobičajenom zaboravnošću. Gubitak pamćenja najčešće se odnosi na sve događaje tokom ograničenog razdoblja nakon nekog traumatskog iskustva, npr. smrti voljene osobe. Nešto ređe, amnezija se odnosi samo na lične događaje tokom ograničenog razdoblja stresa; nastavlja se neprekinuto od traumatskog događaja do sadašnjice; ili je potpuna ili obuhvata celi život bolesnika. Tokom trajanja amnezije, ponašanje osobe ne pokazuje neke značajne promene, osim što zbog gubitka pamćenja može doći do određene dezorijentacije i besciljnog lutanja. U slučaju potpune amnezije, bolesnik ne prepoznaje rođake, prijatelje, mada i dalje može razgovarati, čitati, razmišljati, a verojatno zadržava i nadarenosti i prethodno stečena znanja o svetu i snalaženju u njemu. Epizoda amnezije može trajati nekoliko sati ili čak nekoliko godina, a obično se gubi podjednako naglo i iznenadno kao što se i pojavila, s potpunim oporavkom i vrlo malim izgledima za ponovno pojavljivanje.[3]

Gubitak pamćenja takođe je česta pojava u mnogim organskim moždanim poremećajima, kao i u poremećajima vezanim uz psihoaktivne materije. Takvi oblici amnezije se mogu prilično lagano razlikovati i prepoznati (u degenerativnim bolestima mozga pamćenje se polako osipa tokom daljeg razdoblja i nije vezano uz stresni događaj; gubitak pamćenja nakon traumatske ozljede mozga ili zloupotrebe psihoaktivnih materija lako možemo povezati s doživljenom traumom ili vrstom psihoaktivne materije).

Disocijativna fuga uredi

Ako osoba ne postane samo iznenadno i potpuno amnezična, nego odjednom napusti dom i poprimi novi identitet, postavlja se dijagnoza disocijativne fuge. Katkada poprimanje novog identiteta može biti vrlo složeno i razrađeno, pa bolesnik uzima novo ime i prezime, zasniva novi dom, nalazi novo zaposlenje, pa čak i novi skup obiježja ličnosti. Bolesnik čak može uspeti uspostaviti prilično složen društveni život, ne preispitujući samog sebe o nesposobnosti da se priseti prošlosti. Međutim, češće je da se novi život ne kristalizuje do te mere, a fuga je relativno kratkotrajna. Fuga se obično sastoji od ograničenog, ali naizgled svrhovitog putovanja, tokom kojeg su socijalni kontakti svedeni na najmanju meru ili posve prekinuti. Fuge se tipično pojavljuju nakon što osoba doživi neki težak stres, poput bračne svađe, prekida osobnih odnosa što dovodi do osećaja odbačenosti, uzimanja učestva u ratu ili doživljavanja prirodne katastrofe. Oporavak je prilično potpun, a vreme potrebno da se do njega dođe razlikuje se od osobe do osobe; bolesnik se ne može prisetiti zbivanja tokom trajanja fuge.

Disocijativni poremećaj identiteta uredi

Za dijagnostikovanje disocijativnog poremećaja identiteta, DPI (ili poremećaja višestruke ličnosti, PVL) potrebno je da osoba ima barem dva odvojena ego-stanja (alter-ega, dvojnika), s različitim modusima bivanja i osećanja, što deluju kao posve nezavisna jedan o drugom, pojavljujući se i upravljajući svešću u različitim razdobljima. Praznine u pamćenju takođe su uobičajene i uzrokovane su činjenicom da barem jedan alter-ego nema dodira sa ostalima. Takođe, postojanje takvih dvojnika mora biti hronično i teško (uzrokujući znatan poremećaj životnog toka); tu nije reč o privremenoj promeni uzrokovanoj, na primer uzimanjem neke droge.[4]

Svaki dvojnik je potpuno integrisan i složen, s vlastitim oblicima ponašanja, uspomenama i međuljudskim odnosima: svaki određuje narav i delovanje osobe, kad je on "na vlasti". Obično su dvojnici posve različite ličnosti, čak uzajamne suprotnosti (jedna može biti levoruk a druga desnoruk; mogu nositi naočare s različitom dioptrijom i biti alergične na različite stvari). Izvorna i podređene ličnosti sve su svesne izgubljenih vremenskih razdoblja, a glasovi drugih mogu katkad odjekivati u njihovoj svesti, iako one ne znaju čiji su to glasovi. Kad pojedinac ima više od dva dvojnika, svaki od njih može u određenoj meri biti svjestan postojanja ostalih (oni čak mogu međusobno razgovarati i postati nerazdvojni prijatelji).

Disocijativni poremećaj identiteta obično započinje tokom ranog djetinjstva, no retko se dijagnozira pre adolescencije. To je hronični i ozbiljniji poremećaj od ostalih disocijativnih poremećaja, a i oporavak može biti nepotpun. Ovaj poremećaj mnogo je učestaliji kod žena nego kod muškaraca, i obično je praćen i drugim dijagnozama – posebno depresijom, graničnim poremećajem ličnosti i somatizacijom. Obično je praćen glavoboljama, zlouporabom psihoaktivnih materija, fobijama, samoubistvenim idejama i oblicima ponašanja usmerenim protiv samoga sebe. Slučajeve disocijativnog identiteta u popularnoj štampi često pogrešno opisuju kao shizofrene reakcije. Rascep ličnosti, razlikuje se od rascepa između spoznaje i afekta na kakvom se temelji shizofreno ponašanje. Iako je poremećaj formalno prihvaćen time što je uključen u službeni dijagnostički priručnik, njegovo postojanje protivreči čvrsto ukorenjenom uverenju da je svako telo "nastanjeno" samo jednom osobom.

Depersonalizacija uredi

Poremećaj u kojem je bolesnikovo opažanje ili iskustvo vlastitog ja promenjeno na zabrinjavajući i ometajući način. U epizodi depersonalizacije, osobe posve iznenada izgube osjećaj vlastitog ja. Može im se činiti da im se izrazito menja veličina vlastitih udova, da su napustile vlastito telo i da same sebe posmatraju s udaljenosti. Katkad se osjećaju poput mehaničke naprave, kao da su i oni i drugi ljudi zapravo roboti, ili se pak kreću kao da su u snu, u svetu što je izgubio svoju realnost. Slične, ali intenzivnije epizode, katkad se pojavljuju u shizofreniji. Međutim, iskustvo shizofrene osobe nema tu "kao da" kvalitetu o kojoj govori osoba s depersonalizacijom; nasuprot tome udaljavanje shizofrene osobe od vlastitog ja stvarno je i potpuno.

Reference uredi

  1. „The ICD-10 Classification of Mental and Behavioural Disorders” (PDF). World Health Organization. 
  2. 2,0 2,1 American Psychiatric Association (June 2000). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders-IV (Text Revision). Arlington, VA, USA: American Psychiatric Publishing, Inc.. str. 526–529. DOI:10.1176/appi.books.9780890423349. ISBN 978-0-89042-024-9. 
  3. Reinders AA (2008). „Cross-examining dissociative identity disorder: Neuroimaging and etiology on trial”. Neurocase 14 (1): 44–53. DOI:10.1080/13554790801992768. PMID 18569730. 
  4. Harper, S. (2011). „An examination of structural dissociation of the personality and the implications for cognitive behavioural therapy”. The Cognitive Behaviour Therapist 4 (2): 53. DOI:10.1017/S1754470X11000031. 

Vanjske veze uredi