Dinko Ranjina

Dinko Ranjina (Dubrovnik, 1536. – Dubrovnik, 1607.), hrvatski je renesansni pjesnik iz Dubrovnika.

Životopis

Rođen je u Dubrovniku kao vlastelin te je sedam puta biran za kneza Dubrovačke Republike, a 1556. izabran je u Veliko vijeće. Oženio se sestrom Frana Lukarevića.

Pokušao se baviti trgovinom u Messini da bi na posljetku došao u Firencu gdje je počeo pisati. Cosimo de' Medici primio ga je u Red svetog Stjepana (Sacro Militare Ordine di Santo Stefano Papa e Martire).

Poslanicu mu je napisao Maroje Mažibradić.

Lirika

Utjecaji

Pisao je pod utjecajem petrarkista, ali s bembističkim željama približavanja izraza pučkom govoru. Vraća se uzorima Antoniu Tebaldeu, Serafinu Aquilanu i ostalim talijanskim pjesmicima protiv kojih nastaje bembizam.

Forma

Napisao je 27 talijanskih soneta u antologiji Rime scelte da diversi eccelenti autori iz 1563. godine, a glavno mu je djelo zbirka Pjesni razlike, posvećena Mihu Menčetiću.

Prvi je jedan dio svojih pjesama u dvanaestercima oslobodio unutarnje rime.

Tematika

Većinom je pisao ljubavne pjesme, ali i duhovne i satiričke pjesme, zatim erotičko-idiličko pjesništvo i bukolike (Pastirske pjesni) te prijevode grčkih i rimskih pjesnika.

Literatura

• Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković, Zagreb: Školska knjiga, 2000.
• Skripte FFZG Arhivirano 2007-06-12 na Wayback Machine-u Starija hrvatska književnost - renesansa

Vanjske poveznice

• Dinko Ranjina: Pjesme
• Dinko Ranjina: Piesni razlike, izdanje 1850.
• Dinko Ranjina: Pjesni razlike, izdanje "Stari pisci hrvatski", [1]