Dijalektički zakoni

Dijalektički zakoni - najopćenitiji zakoni kretanja i razvoja zbilje. Engels je u 'Dijalektici prirode' naveo tri osnovna dijalektička zakona: "Zakoni dijalektike apstrahiraju se dakle jednako iz promjena u prirodi kao i iz povijesti ljudskog društva. Oni upravo i nisu drugo nego najopćenitiji zakoni ovih dviju faza razvitka a također i samog mišljenja. Svode se na ova tri zakona: zakon prelaza iz kvantitete u kvalitetu i obratno; zakon prožimanja suprotnosti; zakon o negaciji negacije."

  • Zakon prelaza kvantitete u kvalitetu govori o karakteru promjena koje su nastale nakon dijalektičke negacije. Budući da je svaki predmet i kalitativno i kvantitativno određen, postoji mogućnost samo manjih kvantitativnih promjena, koje još ne dovode do bitnih promjena jedne ili više kvaliteta dotičnog predmeta. Ali te promjene imaju svoju granicu, kad stupanj kvantitativnih promjena dovodi do naglijih, bržih promjena i samih kvaliteta nekog tijela ili procesa. Ovaj zakon daje nam uvid u jedno od najvažnijih pitanja i za samoga čovjeka - u karakter i mogućnost prirodne evolucije, tj. nastajanja noih vrsta, novih bića, pa tako i samog čovjeka - kao posljedice konkretnog, ovozemaljskog prirodnog razvitka.
  • Zakon prožimanja suprotnosti, fundamentalni je dijalektički zakon i ujedno metodički princip koji pokazuje da je u zbilji sve protivstavljeno, da nema nikakvog kretanja i razvoja bez unutrašnjih suprotnosti, u prvom redu bez prožimanja suprotnih tendencija. Bez obzira na to radi li se o privlačnosti (atrakciji) i odbojnosti (repulziji) u mikrokozmičkim i makrokozmičkim procesima, asimilaciji i disimilaciji, borbi vrsta u organskom svijetu, borbi klasa ili suprotnosti različiih teorija, ideologija - u svim tim procesima vlada jedinstven dijalektički zakon prožimanja suprotnosti, uvijek naravno u svojim speciičnim oblicima. Bez suprotnosti nema dakle uopće ni postojanja, ni kretanja, ni razvitka.
  • Zakon negacije negacije govori o razrješavanju tih suprotnosti u nekom kretanju i razvoju. Ako se dijalektički shvati svako postojanje, svako pojedinačno kao u sebi određeno i kvalitativno ograničeno (negativno), onda je svako prevladavanje te unutrašnje granice, te negacije, negacija negacije. Sve što postoji ograničeno je, pa je time negacija svega drugog. Nužno se mora prevladati u svom postojanju i razvoju. U svakom postojećem uvijek se razvijaju nove snage i nove tendencije koje negiraju tu prvobitnu ograničenost. Svako društveno uređenje, npr., isto je tako u sebi ograničeno, negativno, te se nužno prevladava u višim oblicima društvenog kretanja. Dakle, negacija negacije je stvaralački moment svakog postojanja i razvoja. Ovim se nipošto ne iscrpljuje tematika zakona dijalektike, pri čemu postoje mnoge kontroverze među marksistima u shvaćanju ove problematike." (P. Vranicki)