Dhyāna
- Ne mešati sa đnana, što znači znanje.
Dhjana (sanskrit: ध्यान dhyāna) ili đhana (pali: झान jhāna) označava motrenje, zagledanje, kontemplaciju[1], odnosno meditativnu zadubljenost koja se postiže intenzivnom koncentracijom na odredeni duhovni ili telesni predmet.[2]
Đhâna u izvornom značenju jeste metoda redukcije fenomena svijesti, zajednička tradicionalnom sistemu yoga i Budinom metodu zahvata reduktivnim putem u čisti tok svijesti.[3] Bitan je pojam u hinduizmu, đainizmu i budizmu. Ošo je opisuje kao "dublju pažnju usmerenu na sebe, koja uključuje opažaj tela, uma, čula i okoline, bez poistovećenja sa tim."[web 1]
Etimologija uredi
Sanskritska reč dhyāna je nastala od indo-evropskog korena „dheia“, što znači gledati, videti. Originalno značenje reči bilo je razmotriti, sagledati, iako je već u Budino vreme dobila značenje meditativnog zadubljenja.[4]
Prema D. T. Suzukiju, dhyana dolazi od korijena dhi, što znači "percipirati", "razmišljali o", "usmjeriti um na".[5]
U hinduizmu uredi
Od vremena upanišada, indijski religijski pravci naglašavaju dhjanu i odnos učitelj-učenik.[6]
U sistemu joge, dhjana kao pretposlednji član duhovne discipline prethodi stanju pune sabranosti (samadi). Kasniji budistički modeli pružaju oštrije specifikacije i skoro doslovno odgovaraju formulacijama u Patanđalijevevim jogasutrama.[7] U svakom slučaju Patanđalijevo delo datira iz post-buddhističkog perioda.[7]
U đainizmu uredi
Sistem meditativnog zadubljenja nosi u nekoliko đainskih tekstova naziv đhana. U oba slučaja ima četiri razine ili područja, s analognim obeležjima kao u budizmu.[7]
U budizmu uredi
Buda je reč đhana koristio da označi stupnjeve koje prelazi um na putu od uobičajene prenatrpanosti do potpune jasnoće. Đhana, zagledanje, je jedno od sredstava postizanja nirvane putem kroćenja svesti i postizanja potpunog mira.[1] Prvi korak u zagledanju je istrajna i redovna vežba do nivoa kada su pet prepreka napretku uma neutralisane.[4] Buda je uočio četiri stupnja zagledanja.[4]
Literatura uredi
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
- Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Rada Iveković, Rana budistička misao. Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
- ↑ dhyāna, Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
- ↑ http://srednjiput.rs/tumacenja/cedomil-veljacic/zen-i-zapadna-misao/
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Budizam od A do Ž
- ↑ D. T. Suzuki, Uvod u zen budizam (str. 111), Zagreb, 1998.
- ↑ Zen, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Čedomil Veljačić, Put meditativnog zadubljenja u đainizmu i buddhizmu