Otvori glavni meni
Deška brana
((fa)) سد دز
Dez Dam.jpg
Deška brana
Lokacija
Vodotok Dez
Mjesto Andimešk i Dezful, Huzestan
Država  Iran
Koordinate 32°36.33′″N48°27.82′″E
Gradnja
Status Operativna
Početak gradnje 1959.
Završetak gradnje 12. ožujka 1962.
Graditelj Impregilo
Cijena 42 milijuna USD (1960.)
Vlasnik Iranska vlada
Tehnički podaci
Vrsta brane betonska lučna
Visina brane 203 m
Duljina brane 212 m
Debljina vrha 5,4 m
Debljina baze 27 m
Radijus krivulje ~200 m
Volumen brane 495.000
Ispust Dez (140-610 m³/s)
Vrsta preljeva 2 x radijalne zapornice
Kapacitet preljeva 600 m³/s
Akumulacija
Stvara Jezero Dez
Volumen 3,4 km³
Površina 65 km²
Površina sliva 17.372 km²
Navodnjava 100.000 ha
Duljina 60 km
Maks. širina 12 km
Maks. dubina 200 m
Nadmorska visina 352 m
Hidroelektrana
Upravitelj KHPIMC
U pogonu od 1963.
Vrsta elektrane derivacijska velika hidroelektrana
Turbine 8 x 65 MW Francis
Instalirana snaga 520 MW
Godišnja proizvodnja 1783 GWh
((en)) www.khpimc.com/dez
Karta
Deška brana is located in Iran
Deška brana
Deška brana na karti Irana

Deška brana (perz. سد دز) je betonska lučna brana i derivacijska velika hidroelektrana na rijeci Dez u Iranu odnosno pokrajini Huzestan[1].

NazivUredi

Projekt je prvotno imenovan prema vladaru M. Rezi Pahlaviju[2], no nakon revolucije iz 1979. godine preimenovan je prema rijeci Dez[3].

LokacijaUredi

Glavni članak: Geografija Irana
 
((sh)) Karta i šematski razvedeni presjek projekata glavnih brana na porječju rijeka Dez i Karun

Deška brana nalazi se u jugozapadnom Iranu, oko 20 km sjeveroistočno od gradova Dezfula i Andimeška na sjeveru pokrajine Huzestan[1]. Podignuta je na rijeci Dez, najvećem pritoku najvodonosnije iranske rijeke Karun. Istjek Deza kreće se između 140 m³/s tijekom sušnih mjeseci odnosno 610 m³/s u vrijeme proljeća[2], dok najveća pretpostavljena granica u poplavnom petogodišnjem razdoblju iznosi 4337 m³/s odnosno 9169 m³/s za tisuću godina[4]. Umjetno jezero Dez koje je nastalo podizanjem brane karakteristično je po lijevkastom obliku na južnom dijelu odnosno vijugastom na sjevernom. Obližnje planine Tangevan i Šadab pod čijim je liticama brana izgrađena dijelom su planinskog lanca Zagros.

IzgradnjaUredi

Brana je građena između 1959. i 1962. godine pod vodstvom talijanskog konzorcija Impregilo i sve do konca 1960-ih godina bila je najveći razvojni projekt u Iranu[3]. Ostali važni sudionici u dobavi opreme bili su njemački Siemens i japanski Hitachi, a izgradnja je financirana zajmom od 42 milijuna USD kojeg je iranskoj vladi odobrila Svjetska banka.

Glavna tehnička karakteristika brane Dez jest lučni dizajn[1] odnosno betonska ljuska duljine 212 m[3]. Debljina brane na vrhu iznosi 5,4 m odnosno 27 m kod temelja, a zapremnina joj je 495.000 [3]. Nakon što je puštena u promet 1963. godine visinom od 203 m[2] postala je jednom od pet najviših svjetskih brana, a status najviše brane u zemlji zadržala je sve do 2004. godine kada je podignuta brana Karun-3.

UpotrebaUredi

Deška brana ima trostruku namjenu i koristi se za kontrolu poplava, navodnjavanje i proizvodnju električne energije[5]. Osam Francisovih turbina pojedinačne snage od 65 MW (520 MW ukupno[1]) godišnje proizvede oko 1783 GWh električne struje[1]. Vodospremnikom Dez navodnjava se oko 100.000 ha poljoprivrednih zemljišta u Huzestanu[2], a površina porječja uzvodno od brane jest 17.372 km²[6]. Preljev se kontrolira pomoću dvije ustave promjera 13,5 odnosno 14 m sa segmentnim zapornicama ukupnog kapaciteta od 600 m³/s[1].

VezeUredi

IzvoriUredi

BilješkeUredi

Citirane straniceUredi

Službene stranice (KHPIMC)
  • ((en))((fa)) KHPIMC (2012.). The Dez Dam, Samples of the Works. Ahwaz: The Khuzistan Hydro Powerplants Installation Maintenance Company.
Enciklopedije
Studije

Vanjske vezeUredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Deška brana