Devojka s podrezanom kosom (Menandar)

Menandrova komedija

Devojka s podrezanom kosom (grč. Περικειρομένη) naslov je jedne komedije grčkoga pesnika Menandra, koji je pripadao tzv. novoj atičkoj komediji. Oko polovine teskta ove drame pronađen je na papirusu. Naime, procenjeno je da je kompletna drama imala između 1030 i 1091 stihova, od kojih je sačuvano njih oko 450. U svim činovima nedostaje početak i kraj, s izuzetkom sačuvanog prelaza između prvog i drugog čina. Komad je prvi put igran možda 314-313. pne., a možda i mnogo kasnije.[1]

Papirusni fragment Menandrove Devojke s podrezanom kosom, vv. 976–1008, (P. Oxy. 211, 1. ili 2. vek n.e.

Zaplet uredi

Siromašni trgovac Patek izložio je svoju decu blizance, dečaka i devojčicu. Dečaka Moshiona usvoji bogatašica Mirina koja se kasnije uda za Pateka, pa ovaj posvoji Moshiona ne znajući da mu je on zapravo rođeni sin. Devojčica Glikera, sada ljubavnica plaćenika Polemona, uhvaćena je kako grli Moshiona, za koga ona zna da joj je brat, premda je on sam još uvek nesvestan te činjenice. U napadu ljubomore Polemon podreže njenu kosu na kratko (po čemu je komad i dobio naslov), nakon čega ona pobegne u kuću Pateka, koji se u međuvremenu obogatio. Polemon pokuša da upadne u kuću na čelu komične armije koju čini nekoliko robova, sviračica na fruli i jednan kuvar koji vuče svinju, no Patek ih izvodi iz kuće. Uskoro nakit ostavljen s Glikerom u korpi kada je kao beba bila izložena dokazuju njen identitet, a i Moshion otkriva vlastiti identitet prisluškujući Pateka i Glikeru. Tako se na kraju svi pomire i Glikera se udaje za Polemona.

Lica uredi

  • Polemon, plaćenik
  • Sosija, rob Polemonov
  • Glikera, nevenčana žena Polemonova
  • Dorida, ropkinja Polemonova i sluškinja Glikerina
  • Moshion, mladi sused, brat Glikerin
  • Davos, rob Moshionov

  • Patek, starac
  • Agnoja ("Neznanje"), koja govori prolog
  • Kuvar, koji vuče svinju
  • Habrotona, sviračica na fruli
  • Nekoliko robova, članova Polemonove "armije"
  • Hor pijanih mangupa

Tematika uredi

Glavna tema ove komedije je pomirenje, a radnja se usredsređuje na odnos između Polemona, korintskog plaćenika, i njegove nevenčane žene Glikere. Akt nasilja u porodici koji je počinio Polemon uzrokuje niz događaja koji kulminiraju Glikerinom spoznajom vlastitog identiteta i njenim pomirenjem i sklapanjem zvaničnog braka s Polemonom.

Scena u kojoj lik plaćenika okuplja komičnu vojsku sastavljenu od robova i drugih lica ni nalik na vojnička predstavljao je jednu od tipskih scena u komedijama s plaćenicima. U Terencijevom Evnuhu, na primer, vojnik Trason neuspešno pokušava da upadne u kuću hetere Taide sa vojskom u kojoj se nalaze njegov čankoliz Gnaton i kuvat Sanga.[2]

Kao i u Štitu i Omraženom čoveku, i u ovoj drami plaćenik se mora prvo socijalizovati u polis pre no što se može venčati sa svojom romantičnom junakinjom. Najzad mu i njegov budući tast predlaže da bi trebalo da napusti plaćeničku službu.[3]

No, od samoga početka čini se da Polemon nije previše vičan vojničkom umeću. Napad na susedovu kuću zapravo predvodi Polemonov rob Sosija. Slično tome, mladi Moshion mnogo više nalikuje tipskom liku hvalisavog vojnika dok se hvali svojim dobrim izgledom i svojim uspesima s heterama (Pk. 302-303), šaleći se da će svog roba Davosa postaviti za "upravnika grčkih poslova i zapovednika kopnenih snaga (Pk. 279-80) i šaljući ga kao "izvidnicu" (Pk. 295).[4]

Polemonov akt porodičnog nasilja (rezanje kose na silu) vezuje se za nasilje koje su u to doba činile plaćeničke vojske. Ono što ga iskupljuje i ipak čini potencijalnim suprugom Glikerinim jeste činjenica da u prologu Agnoja (Neznanje) jasno prihvata na sebe odgovornost za njegov nasilni čin (Pk. 163-166). Štaviše, njegovo nasilje je predstavljeno kao "izuzetak a ne izraz suštinski loše naravi", pa se stoga prikazuje kao oprostivo

Menandar u ovoj drami na posebno elegantan način obrađuje uobičajenu temu odvajanja i spajanja porodice. U trenutku kada se raskid između Glikere i Polemona čini konačnim, kada ona odnosi svoje stvari iz Polemonove kuće, upravo tada počinje scena prepoznavanja: Patek vidi njen dečji nakit i odeću i prepoznaje Glikeru kao svoju kćerku, što pak dovodi do njenog pomirenja s Polemonom. Druga važna odlika scene prepoznavanja jeste parodiranje tragičkog pathosa. Od stiha 779 razgovor između Pateka i njegove kćerke prerasta u stihomitiju tipičnu za tragedije, u kojoj likovi naizmenično izgovaraju po jedan stih. Osim toga, likovi citiraju poznate fragmente iz Euripidovih tragedija koji, izvađeni iz konteksta, zvuče komično.

Sa srećnim završetkom transformisana je uloga svakoga od glavnih likova. Svi oni počinju kao lica na marginama polisnog društva ili čak izvan njega, ali do kraja komada svako od njih preuzima na sebe sve više od konvencionalne uloge koja se u društvu očekuje. Glikera od ljubavnice nepoznatog državljanstva postaje udata građanka. Polemon, plaćenik i lutalica, stalno se nastanjuje u polisu. Patek, udovac bez dece, preuzima ulogu oca porodice, a čak se i Moshion iz mladog zavodnika pretvara u uglednog supruga.[5]

Reference uredi

  1. W. Geoffrey Arnott, Menander, volume II, Loeb Classical Library, 459, 1996, str. 370-372.
  2. Terencije, Eunuchus, 771 sqq.
  3. Susan Lape, Reproducing Athens. Menander's Comedy, Democratic Culture, and the Hellenistic City, 2004, str. 171-201.
  4. Sander M. Goldberg, The Making of Menander's Comedy, 1980, str. 49-50
  5. David Konstan, "Between Courtesan and Wife: Menander's Perikeiromene", Phoenix (Classical Association of Canada) 41 (2), 1987, str. 137–138