Kolugo {engl. Colugo - /k[invalid input: 'ɵ']ˈlɡ/) su sisari koji žive na drveću. Oni su prisutni u Jugoistočnoj Aziji. Potoje dve vrste u familiji Cynocephalidae /ˌsn[invalid input: 'ɵ']sɛˈfɑːl[invalid input: 'ɨ']d/ i jedan red Dermoptera. Oni imaju najizraženiju sposobnost jedriličarenja među sisarima, koristeći zaliske od dodatne kože među njihovoim nogama da se kreću poput jedrilice sa viših na niže likacije. Oni su takođe poznati kao kobego ili leteći lemuri, mada oni nisu istinski lemuri.

Karakteristike uredi

Kolugoi su prilično veliki za sisare koji živi u drveću: sa oko 35 to 40 cm (14 to 16 in) dužine i 1 to 2 kg (2.2 to 4.4 lb) težine, oni se mogu uporediti sa oposumima srednje veličine ili veoma velikim vevericama.[1] Oni imaju umereno dugačke, vitke udove jednakih dužina napred i nazad, rep srednje dužine, i relativno laku građu. Njihova glava je mala, sa velikim, frontalno fokusiranim očima sa odličnim vidom na daljinu, i malim, okruglim ušima. Nakon rođenja, kolugoi teže samo oko 35 g (1.2 oz) i potrebno im je 2–3 godine da dostignu punu veličinu.[2]

Njihovo najprepoznatljivije svojstvo je kožna membrana koja je razapeta između njihovih udova, što im omogućava jedriličarsko kretanje na velika rastojanja između drveća. Od svih sisara koji mogu da kreću na taj način, kolugoi imaju najekstenzivniju adaptaciju za letenje. Njihove glajderske membrane, ili patagium, su velike koliko god je to geometrijski moguće: one idu od ramenih lopatica do prednjih šapa, od vrha najudaljenijeg prsta do vrhova prtiju na nogama, i od zadnjih nogu do vrha repa;[3] za razliku od drugih sisara sa sposobnošću jedriličarskog kretanja, čak je i prostor između prstiju umrežen da bi se povećala totalna površina, kao kod krila šišmiša. Rezultat toga je da su se kolugoi tradicionalno smatrali bliskim pretcima šišmiša, mada ih u današnje vreme neki smatraju bliskim srodnicima primata.[4]

 
Donja vilica (Galeopterus)

Oni su iznenađujuće nespretni penjači. Nedostaju im suprotstavljajući prsti i nisu posebno jaki, tako da se oni penju putem serija sporih poskoka, grabeći koru drveća svojim malim, oštrim kandžama. Njima je jednako udobno da vise ispod grane, kao i da sede na njoj. Međutim, oni su veoma spretni u vazduhu, i mogu da glajdiraju i do 70 m (230 ft) sa jednog stabla na drugo uz minimalan gubitak visina.[5]

Kolugoi su stidljiva i nokturna bića. Njihov životni prostor je ograničen na tropske kišne šume u Jugoistočnoj Aziji. Konsekventno, veoma malo je poznato o njihovim navikama. Smatra se da oni uglavnom vode samotnjački život, izuzev majki koje neguju mlade. Oni su biljojedi, i uglavnom jedu lišće, izdanke, cveće, i biljne sokove, a verovatno i voće. Oni imaju dobro razvijene stomake i dugačka creva, što im omogućava da ekstrahuju hranljive sastojke iz lišća.

Sinonimi uredi

Imena Colugidae, Galeopithecidae, i Galeopteridae su sinonimi ya Cynocephalidae. Colugo, Dermopterus, Galeolemur, Galeopithecus, Galeopus, i Pleuropterus su sinonimi ya Cynocephalus.

Reference uredi

  1. Lim, Norman (2007). Colugo: The flying lemur of South-East Asia. Singapore: Draco Publishing and Distribution Pte Ltd. 
  2. Macdonald (Ed), David W. (2006). The Encyclopedia of Mammals. Oxford University Press. ISBN 0-19-920608-2. 
  3. MacKinnon, Kathy (1984). Macdonald, D.. ur. The Encyclopedia of Mammals. New York: Facts on File. str. 446–447. ISBN 0-87196-871-1. 
  4. Jan E. Janecka, Webb Miller, Thomas H. Pringle, Frank Wiens, Annette Zitzmann, Kristofer M. Helgen, Mark S. Springer, William J. Murphy (2007). „Molecular and Genomic Data Identify the Closest Living Relative of Primates”. Science 318 (5851): 792–794. Bibcode 2007Sci...318..792J. DOI:10.1126/science.1147555. PMID 17975064. 
  5. Dawkins, Richard (2004). The Ancestor's Tale. Phoenix. ISBN 978-0-7538-1996-8. 

Vanjske veze uredi