Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije utvrđivala se putem popisa stanovništva koji se provodio jednom svakog desetljeća, i to u razdoblju od 1948. do 1991., putem kojeg su se žitelji evidentirali radi statistike po prebivalištu u jednoj od šest republika, dobi, spolu, narodnosti, zaposlenosti i gustoči naseljenosti, dok se religiozni popis proveo jedino 1953. Pošto je Jugoslavija bila sastavljena od šest republika, bila je multi-etnička federacija sa nekoliko naroda bez apsolutne većine. Prema zadnjem službenom popisu stanovništva Jugoslavije, 1991., ta je država imala 23.528.230 stanovnika. [1] Prosječna gustoća naseljenosti bila je 92 stanovnika na km2. Kasnije se, iste godine, ponovio taj popis u nekim bivšim republikama koje su stekle neovisnost da bi se utvrdio njihov službeni rezultat. Primjerice, Hrvatska je prema jugoslavenskom popisu tada imala 4.760.344 stanovnika[2] od kojih su Hrvati činili 77,9 % stanovništva, da bi prema novoj verziji hrvatske vlada taj broj stanovnika bio zapravo 4.784.265 od kojeg su Hrvati činili zapravo 78,1 % stanovništva.[3]

Demografija SFRJ
Demografija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije
Narodni sastav Jugoslavije 1991.
Generalni podaci
Broj stanovnika 23.528.230 (1991)
Gustina naseljenosti 92
Prirodni priraštaj 6,3 ‰
Natalitet 15,4 ‰
Mortalitet 9,1 ‰
Dužina života 68 godina (muškarci), 73 godine (žene)
Fertilitet  ‰
Smrtnost odojčadi 27,3 ‰
Migracije -64.622
Starosna struktura
0-14 godina 24,5 %
15-64 godina 66 %
65+ godina 9,5 %
Polna struktura
Ukupno  muškaraca/žena
0-14 godina  muškaraca/žena
15-64 godina  muškaraca/žena
65+ godina  muškaraca/žena
Narodi
Nacionalnost Jugoslaveni
Većinske etničke grupe Srbi, Hrvati, Muslimani, Slovenci, Makedonci, Crnogorci
Manjinske etničke grupe Albanci, Mađari, Nijemci, Turci, Česi
Jezici
Zvanični jezici srpskohrvatski
Ostali jezici albanski, mađarski, slovenski, makedonski

Stanovništvo države se neravnomjerno mijenjao: od 1921., kada je imala 12 milijuna, do 1991., kada je imala 23 milijuna stanovnika, broj žitelja Jugoslavije se udvostručio. 1950., bila je 29. najmnogoljudnija država svijeta. Ipak, primjerice, u Sloveniji se broj stanovnika u tom razdoblju povećao samo za 80 %, dok se na Kosovu gotovo učetverostručio. U istom razdoblju, broj nepismenih pao je sa četvrtine stanovništva na manje od 6%. Očekivani prosječni životni vijek muškaraca povećao sa u razdoblju 1948.-1981. sa 48,6 na 67,7 godina, a ženski sa 53 na 73,2 godine. Udio poljoprivrednog u ukupnom broju stanovništva Jugoslavije smanjio sa 1948. sa 67,2% na samo 19,9% 1981. godine. Srbi, Hrvati i Slovenci su bilježili stagnaciju po stopi plodnosti, dok su Bošnjaci i Albanci bilježili velik rast, najviše u 1960-ima i 1970-ima. Do 1990-ih, Albanci su po udjelu stanovništva prestigli Slovence i Makedonce. Zabilježen je i porast Jugoslavena koji su 1981. dosegli brojku od preko 1,2 milijuna, da bi se potom njihov broj smanjivao te se oni opredjeljivali za druge narodnosti. Zadnji popis iz 1991. zabilježio je vrhunac broja stanovnika te države. Nakon raspada SFRJ, sve republike su zabilježile trend pada nataliteta a tri trend negativnog prirodnog prirasta, izuzev Slovenije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, makar je i kod njih povećanje stanovništva vrlo nisko.

Uvod uredi

Posljednji popis prije uspostave Federativne Narodne Republike Jugoslavije (1963. godine ime države je promijenjeno u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) održan je 1931. godine u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Prema tom popisu, na teritoriju Kraljevine Jugoslavije koja nije obuhvaćala područja Istre i slovenskog primorja oko Trsta, koji su bili dio Italije, živjelo je 13.934.038 stanovnika, od toga: 6.785.501 pravoslavnih, 5.217.847 rimokatolika, 231.169 evangelika, 1.561.166 muslimana i 138.355 drugih.[4] Do 1940. stanovništvo je uspjelo da naraste do 15.811.000 stanovnika.Podaci o nacionalnosti nisu bili popisivani. Što se tiče vitalne statistike, u periodu između dva svjetska rata u Kraljevini se svake godine rađalo više od 400 tisuća djece, a stopa nataliteta je dvadesetih godina bila oko 35 promila, da bi do 1939. godine pala na 25,9 promila. Stopa smrtnosti je bila izuzetno visoka za današnje okolnosti. 1919. godine ona je iznosila 22,1 promila, ali je do 1939. uspjela da se smanji na 15 promila. Najveća stopa prirodnog prirasta je zabilježena 1930. godine i iznosila je 16,5 promila, tj. stanovništvo se na osnovu prirodnog priraštaja povećalo za 227.773 ili 1,65% stanovnika. 1939. rast je iznosio 1,09 %. Stopa razvoda u međuratnoj Jugoslaviji je bila mnogo manja nego u kasnijem razdoblju za vrijeme SFRJ. Svake godine se u prosjeku razvodilo oko 5 do 6 tisuća brakova, a stopa razvoda je bila konstantna i iznosila je oko 50 razvoda na 1000 brakova svake godine, dok je u SFRJ ta stopa varirala od 120 do 140 razvoda na 1000 brakova. Poslije popisa iz 1931. godine, usljed ratnih okolnosti, naredni je održan tek 1948. godine u FNRJ.

Vitalna statistika Kraljevine Jugoslavije od 1919. do 1940. uredi

Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)
1919 11.706.957 347.748 258.638 89.110 29,7 22,1 7,6
1920 11.881.764 422.267 250.090 172.177 35,5 21,0 14,5
1921 12.059.178 442.530 252.104 190.426 36,7 20,9 15,8
1922 12.239.245 420.910 254.478 166.432 34,4 20,8 13,6
1923 12.421.997 432.779 252.543 180.236 34,8 20,3 14,5
1924 12.607.480 442.835 254.527 188.308 35,1 20,2 14,9
1925 12.795.732 437.070 239.429 197.641 34,2 18,7 15,4
1926 12.986.796 459.035 244.761 214.274 35,3 18,8 16,5
1927 13.180.709 451.617 276.294 175.323 34,3 21,0 13,3
1928 13.377.523 437.523 272.606 164.917 32,7 20,4 12,3
1929[5] 13.577.272 452.544 286.249 166.295 33,3 21,1 12,2
1930 13.780.006 489.270 261.497 227.773 35,5 19,0 16,5
1931 13.982.000 470.275 276.840 193.435 33,6 19,8 13,8
1932 14.174.000 465.935 272.180 193.755 32,9 19,2 13,7
1933 14.369.000 452.229 243.717 208.512 31,5 17,0 14,5
1934 14.566.000 460.913 248.882 212.031 31,6 17,1 14,6
1935 14.767.000 441.728 248.978 192.750 29,9 16,9 13,1
1936 14.970.000 435.861 240.879 194.982 29,1 16,1 13,0
1937[6] 15.172.000 424.448 242.337 182.111 28,0 16,0 12,0
1938[7] 15.384.000 411.381 240.303 171.078 26,7 15,6 11,1
1939[8] 15.596.000 403.938 233.196 170.742 25,9 15,0 10,9
1940 15.811.000
Stanovništo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)

Brakovi i razvodi u Kraljevini Jugoslaviji od 1919. do 1940. uredi

Stanovništo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova
1919 11.706.957 225.605 19,3
1920 11.881.764 185.954 5.687 15,7 0,5 30,6
1921 12.059.178 157.055 6.720 13,0 0,6 42,8
1922 12.239.245 131.776 6.548 10,8 0,5 49,7
1923 12.421.997 129.796 6.492 10,4 0,5 50,0
1924 12.607.480 114.896 5.508 9,1 0,4 47,9
1925 12.795.732 123.005 5.481 9,6 0,4 44,6
1926 12.986.796 124.249 4.940 9,6 0,4 39,8
1927 13.180.709 124.104 5.254 9,4 0,4 42,3
1928 13.377.523 121.334 5.580 9,1 0,4 46,0
1929 13.577.272 128.120 6.070 9,4 0,4 47,4
1930 13.780.006 138.322 5.826 10,0 0,4 42,1
1931 13.982.000 126.072 6.393 9,0 0,5 50,7
1932 14.174.000 111.059 5.231 7,8 0,4 47,1
1933 14.369.000 111.503 5.500 7,8 0,4 49,3
1934 14.566.000 99.704 5.520 6,8 0,4 55,4
1935 14.767.000 110.129 5.561 7,5 0,4 50,5
1936 14.970.000 109.528 5.022 7,3 0,3 45,9
1937 15.172.000 117.717 6.547 7,8 0,4 55,6
1938 15.384.000 121.605 6.466 7,9 0,4 53,2
1939 15.596.000 123.817 7.103 7,9 0,5 57,4
1940 15.811.000
Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova

Popis stanovništva 1948. uredi

 
Narodni sastav FNRJ prema popisu iz 1948.

Prema popisu stanovništva obavljenom 15. ožujka 1948., Jugoslavija je imala 15.772.098 stanovnika te je bio vidljiv demografski gubitak tijekom Drugog svjetskog rata. Prema rezultatima istraživanja iz 1964., Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osoba, civila i partizana. Po republikama, najviše žrtava je imala Hrvatska: 194.749 poginulih ili nestalih civila i partizana ili 32,6% ukupno stradalih. Bosna i Hercegovina je imala 177.045 žrtava (29,6%), uža Srbija 97.728 (16,4%), Vojvodina 41.370 (6,9%), Slovenija 40.791 (6,8%), Makedonija 19.706 (3,3%), Crna Gora 16.903 (2,8%) a Kosovo 7.927 (1,3%), dok se za 1.744 nije znalo porijeklo republike.[9] Po udjelu postotka poginulih, najviše je imala Bosna i Hercegovina, oko 7% ukupnog stanovništva, a najmanje Kosovo, oko 1%. Savezni statistički ured navodi da bi bez rata Jugoslavija imala oko 18,3 milijuna stanovnika, ali da je broj žitelja od zadnjeg popisa iz 1931. ipak povećan za 1,3 milijuna stanovnika ili 9,1%.[10]

Procjenjen broj ubijenih kvislinških i kolboracionisičkih snaga je 125.000.[11] Time se broj ubijenih penje na 750.000 do 800.000 osoba. Jugoslavija time izgubila 5,9[12]–6,6 %[13] svoje ukupne populacije u ratu. Ivo Banac procjenjuje da su Srbi su izgubili 487.000 osoba ili 6,9 % ukupne narodne populacije, Hrvati 207.000 ili 5,4 %, Muslimani 86.000 ili 6,8 % a Židovi 60.000 ili 77,9 %.[12] Jugoslavija je uz to dodatano zbog negativne migracije izgubila 600.000 do 700.000 ljudi koji su izbjegli iz države, uglavnom Nijemaca, Talijana, Mađara, ali i drugih, uglavnom antikomunista koji su pobjegli u zapadne države.[13] Zbog rata je uništeno i 20 % ukupnih stambenih jedinica, čime je 3.000.000 osoba postalo beskućnicima. [13]

Popis iz 1948. je po prvi put uključio i područja Istre i slovenskog primorja oko Trsta, koje je prije pripadalo Italiji.[10] Zadnji popis prije toga obavljen je 1931. u Kraljevini Jugoslaviji, prema kojem je tada imala 14.534.000 stanovnika, bez gore spomenutih teritorija.[14] Obrazac je sadržavao 13 pitanja i uputstvo za popunjavanje. Bilo je predviđeno da muslimani jugoslavenskog etničkog porekla daju neki od neki od odgovora: Srbin-musliman, Hrvat-musliman ili neopredijeljen-musliman, s tim što su Srbi-muslimani uključeni u Srbe, Hrvati-muslimani u Hrvate i Makedonci-muslimani u Makedonce, dok su neopredijeljeni-muslimani iskazani posebno, što je izazvalo poneke konfuzije. Kasnijim popisima muslimanima je priznat status naroda. Izuzev Hrvatske (14.545 manje osoba), sve ostale republike su zabilježile rast stanovništva.[10] Od ukupno 15,77 milijuna žitelja, najviše je otpalo na Srbiju: 6.527.966 ili 41,4%. Kosovo je imalo 727.820 žitelja (498.242 Albanci ili 68,4%, 171.911 Srbi ili 23,6%[15]), Vojvodina 1.663.212 žitelja (Srbi 841.246 ili 50,6%, Mađari 428.932 ili 25,8%, Hrvati 134.232 ili 8,1%[16]) a uža Srbija 4.134.934 žitelja (Srbi 3.810.573 ili 92,2%, Albanci 33.289 ili 0,8% i drugi[17]).

Na Hrvatsku je otpalo 3.779.858 ili 24% stanovništva Jugoslavije. Hrvata je bilo 2.975.339 ili 78,7%, Srba 543.795 ili 14,4%.[18] Bosna i Hercegovina je imala 2.565.277 žitelja, od toga 1.136.116 Srba (44,3%), 788.403 Muslimana/Bošnjaka (30,7%), 614.123 Hrvata (23,9%) i drugih.[19] Makedonija je brojala 1.152.986 stanovnika (789.648 Makedonci ili 68,4%, 197.389 Albanci 17,1%),[20] Slovenija 1.391.873 (1.350.459 Slovenci ili 97%, 16.069 Hrvati ili 1,2%) a Crna Gora 377.189 (342.008 Crnogorci ili 90,7%, 19.425 Albanci ili 5,1% i drugi).

Radno aktivnog stanovništva bilo je 46,3%.[21] Jugoslavija je zabilježila pet gradova većih od 100.000 stanovnika, šest od preko 50.000 i 17 s preko 20.000. Ukupan broj gradskog stanovništva bio je 1,94 milijuna ili 12,3%,[22] a seoskog 13,83 milijuna ili 87,7%. Najveći gradovi bili su Beograd (367.816 stanovnika),[23] Zagreb (279.623 stanovnika),[23] Ljubljana (115.095 stanovnika) i Sarajevo (113.769 stanovnika).

Popis stanovništva 1953. uredi

 
Narodni sastav FNRJ prema popisu iz 1953.

Prema popisu stanovništva iz 1953., Jugoslavija je imala 16.936.573 stanovnika, što ju je tada svrstavalo na visoko 29. mjesto na listi najmnogoljudnijih država svijeta.[24] Najviše je opet imala Srbija: 6.979.154 stanovnika ili 41,2%. Kosovo je imalo 808.141 žitelja (524.559 Albanci ili 64.9%, 189.969 Srbi ili 23.5%, 34.583 Turci ili 4.3% i drugi[15]), Vojvodina 1.699.545 žitelja (Srbi 865.538 ili 50,9%, Mađari 435.179 ili 25,6%, Hrvati 127.027 ili 7,5% i drugi[16]) a uža Srbija 4.471.468 žitelja (Srbi 4.088.724 ili 91,4%, Muslimani 64.303 ili 1,4%, Albanci 39.989 ili 0,9% i drugi[17]).

Hrvatska je brojala 3.936.022 stanovnika (Hrvati 3.128.661 ili 79,5%, Srbi 588.756 ili 15%)[18]. Bosna i Hercegovina brojala je 2.847.459 stanovnika (Srbi 1.264.372 ili 44,4%, Muslimani-Bošnjaci 891.800 ili 31,3%, Hrvati 654.229 ili 23%),[25] Slovenija 1,5 milijuna (96,5% Slovenci), Makedonija 1,3 milijuna (Makedonci 66%, Turci 15,6%, Albanci 12,5%, Srbi 2,7%)[20] a Crna Gora 419.873. Prosječna starost u Jugslaviji bila je 23,8 godina.[26]

Jugoslavija je te godine imala 7.848.857 radno aktivnog stanovništva, ili 46% ukupne populacije. Od toga broja, 5.182.521 (66%) je radilo u poljoprivredi, 812.702 (10%) u industriji, 478.222 (6%) u upravi, 365.770 (5%) u zanatu, 240.431 (3%) u prometu i drugim. Uža Srbija je imala 52%, Hrvatska i Slovenija imale su po 48%, Vojvodina 45%, BiH 42%, Makedonija 41%, Crna Gora 36% a Kosovo samo 33% radno aktivnog stanovništva.[27] Među radnim stanovništvom bilo je samo 2.680.265 žena ili 34%.[28] 8.545.935 ljudi je bilo uzdržavano (djeca, mladež, umirovljenici, nemoćni, nezaposleni).

Vjeroispovijest je istražena samo tijekom popisa iz 1953., kada se 41,2% stanovništva izjasnilo kao pravoslavcima, 31,7% katolicima, 12,3% muslimanima, 12,6% nije bilo religiozno a 0,9% bili su protestanti.[29] Udio nepismenih bio je 25,4%, ili gotovo četvrtina stanovništva.[30]

Popis stanovništva 1961. uredi

Prema popisu stanovništva iz 1961., Jugoslavija je imala 18,55 milijuna stanovnika, što ju je tada svrstavalo na osmo mjesto najmnogoljudnijih država Europe, iza SSSR-a, Britanije, Zapadne Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske i Poljske.[31] Popis se obavljao između 1. i 8. travnja 1961. Srbija je prema tim rezultatima imala 7.642.227 stanovnika ili 41,2% ukupnog stanovništva Jugoslavije. Prosječna gustoča naseljenosti bila je 87 stanovnika/km2, što je bilo iznad jugoslavenskog prosjeka od 73 stanovnika/km2. Prirodni priraštaj stanovništva Srbije bio je 11,3‰ (uža Srbija 9,5‰, Vojvodina 11‰ a Kosovo 21,2‰). Etnički sastav Srbije bio je sljedeći: Srbi 5.704.740 (74,6%), Albanci 699.799 (9,2%), Mađari 449.586 (5,9%), Hrvati 196.411 (2,6%), Slovaci 77.873 (1%) i drugi.[32] Na Kosovu je bilo 646.605 Albanaca (67,1%), 227.016 Srba (23,6%) i drugih,[15] a u Vojvodini je narodni sastav bio sljedeći: Srbi 1.017.717 (54,9%), Mađari 442.561 (23,9%), Hrvati 145.341 (7,8%) i drugi.[16] U naseljima od preko 5.000 stanovnika živjelo je 33% stanovništva, a u naseljima preko 50.000 12% stanovništva. Radno-aktivnog stanovništva bilo je 50,5%.[32]

Druga najmnogoljudnija republika bila je Hrvatska sa 4.159.696 žitelja ili 74 stanovnika/km2, u rangu prosjeka Jugoslavije. Narodni sastav bio je sljedeći: Hrvati 3.339.890 (80,3%), Srbi 624.990 (15%), Mađari 42.347 (1%), Slovenci 39.103 (0,9%) i drugi.[33] Na radno aktivno stanovništvo otpadalo je 1.954.269 stanovnika ili 47%, od toga na industriju i rudarstvo 353.000, trgovinu i ugostiteljstvo 99.500, građevinarstvo 83.900, promet 79.600, poljoprivreda i ribarstvo 72.200 i druge.[33] Narodni dohodak ostvaren u Hrvatskoj 1964. bio je 1.470.501 milijuna jugoslovenskih dinara ili preko četvrtine ukupnog dohotka Jugoslavije.[33]

Treća najmnogoljudnija republika bila je Bosna i Hercegovina sa 3.277.948 žitelja ili 64 stanovnika/km2, ispod prosjeka Jugoslavije. Od 1853. do 1961., njeno stanovništvo je utrostručeno. Narodni sastav bio je sljedeći: Srbi 1.406.057 (42,9%), Bošnjaci 842.248 (25,7%), Hrvati 711.665 (21,7%) i drugi. Više od 76% stanovništvo bilo je zaposljeno u poljoprivredi, a samo 11% u industriji.[34] Makedonija je imala 1.406.003 stanovnika (1.000.866 Makedonaca ili 71,2%, 183.103 Albanaca ili 13%, 131.481 Turaka ili 9,4% i drugih[35]), Slovenija 1.591.523 (Slovenci 1.522.248 ili 95,6%, Hrvati 31.429 ili 2%, Srbi 13.609 ili 0,9%[36]).

Kretanje godišnjeg narodnog dohotka po stanovniku se gotovo utrostručio: 1939. bio je tek 210$ po stanovniku, 1953. bio je 250$, 1962. već 480$ da bi 1965. dosegnuo razinu od 570$, što je tada Jugoslaviju svrstavalo među srednje razvijene zemlje.[37] Broj stranih turista povećan je sa pola milijuna 1957. na 3,6 milijuna 1967., čime je prihod od stranih valuta povećan sa 4,5 milijuna$ na 133 milijuna.[38]

Popis stanovništva 1971. uredi

 
Grafikon koji pokazuje broj živorođenih i umrlih u Jugoslaviji, kao i ukupni prirodni prirast stanovništva od 1953. do 1986. Uočljiva je stagnacija broja rođenih i stoga prirodnog prirasta

Prema popisu stanovništva iz 1971., Jugoslavija je imala 20,52 milijuna stanovnika. Srbi su činili 71,2% stanovništva Srbije, Hrvati 79,4% stanovništva Hrvatske, Slovenci 94,0% stanovništva Slovenije, Makedonci 69,3% stanovništva Makedonije, Crnogorci 67,2% stanovništva Crne Gore dok su Bošnjaci činili 39,6%, Srbi 37,2% a Hrvati 20,6% stanovništva Bosne i Hercegovine. Na Kosovu, 73,7% stanovništva bili su Albanci, 18,4% Srbi, 2,5% Crnogorci. U Vojvodini, 55,8% stanovništva bili su Srbi, 21,7% Mađari, 3,7% Slovaci i drugi.[29] Srbija je imala preko osam milijuna stanovnika, Hrvatska preko četiri milijuna, Bosna 3,75 milijuna stanovnika, Slovenija i Makedonija su imali 1,7 milijuna stanovnika, a Crna Gora ponovno jedina imala manje od milijun, odnosno 529.604.

U usporedbi sa 1961., broj domaćinstava koji 1971. nije imao izvore od poljoprivrede je porastao sa 43,4% na 60,3%.[39] Udio nepismenih bio je 15,1%.[30]

SFRJ je 1971. imala 27.568 naselja, od čega su 127 bili gradovi veći od 10.000 žitelja. Od toga, samo je 21 grad imao više od 50.000, devet više od 100.000 a dva grada (Zagreb i Beograd) više od 500.000 stanovnika. U šest glavnih gradova republika i dva glavna grada pokrajina bilo je sveukupno 2.382.000 žitelja ili 11% ukupnog stanovništva države.[40] U razdoblju od 1921.-1971., glavni gradovi su porasli za 438,5 % dok se ukupno stanovništvo SFRJ povećalo za samo 62,5%.[41] SFRJ je tada imala i 5.042.514 stanova, od čega je 901.011 sagrađeno do 1918., 1.026.390 između dva svjetska rata, 1.241.874 između 1946-1960., a čak 1.741.793 stanova (35%) je sagrađeno iza 1960.[42]

1971. SFRJ je od ukupnog broja stanovnika imala 62,6% radno sposobnog stanovništva (Srbija je imala 64,1 % radno sposobnih, Hrvatska 64,2% a BiH 58,9%).[43] U primarnom sektoru (poljoprivreda i šumarstvo) je radilo 48,7% radno sposobnih žitelja, u sekundarnom sektoru (proizvodnja, trgovina, obrt) 28,7% a u tercijarnom sektoru (prijevoz, komunikacije, usluge) 21,7% žitelja.[44]

Deset najvećih gradova SFRJ bili su:[45]

grad stanovništvo grb zastava slika
Beograd 746.105
 
 
 
Zagreb 566.224
 
 
 
Skopje 312.980
 
 
 
Sarajevo 243.980
 
 
 
Ljubljana 173.853
 
 
 
Split 152.905
 
 
 
Novi Sad 141.375
 
 
 
Rijeka 132.222
 
 
 
Niš 127.654
 
 
 
Kragujevac 97.167
 
 
 

Popis stanovništva 1981. uredi

 
Tablica promjena udjela glavnih naroda SFRJ prema popisima od 1948. do 1991. izražene u postocima

Prema popisu stanovništva iz 1981., Jugoslavija je imala 22.424.711 stanovnika ili 88 stanovnika/km2. Nakon 1970., prirodni prirast lagano se povećao sa 8,9‰ and 9,7‰ 1976., ali je do 1986. opet spao na 6,4‰. U razdoblju 1948.-1981., broj domaćinstava je povećan za 71,6%.[46] Najveći prirodni prirast 1986. imalo je Kosovo sa 24,5‰, a najmanji Vojvodina sa 0,3‰.[47] 1981. bilo je registrirano 173.036 sklopljenih brakova (od toga 42.021 u užoj Srbiji (24,3%), 36.631 u BiH (21,2%), 33.855 u Hrvatskoj (19,6%), 16.303 u Makedoniji (9,4%), 15.542 u Vojvodini (9%) i dr.). Pozitivnu migraciju u razdoblju 1971.-1981. imali su uža Srbija (115.529 stanovnika ili 2,07%), Slovenija (48.469 stanovnika ili 2,63%), Vojvodina i Makedonija, a negativnu migracijsku bilancu imale se sve ostale republike, od toga najviše iz BiH (odlazak 135.163 stanovnika ili -3,2%), Kosova (odlazak 58.972 stanovnika ili -3,6%) i Hrvatske (odlazak 31.262 stanovnika ili -0,7%).[48]

Očekivani prosječni životni vijek muškaraca povećao sa u razdoblju 1948.-1981. sa 48,6 na 67,7 godina, a ženski sa 53 na 73,2 godine. Jugoslavija je imala 8.779.735 radno aktivnog stanovništva ili 39,2% ukupnog stanovništva. Najviše je od toga broja bilo zaposleno u poljoprivredi i ribarstvu (2,6 milijuna ili 29,6%), industriji i rudarstvu (2,21 milijuna ili 25,1%), građevinarstvu (0,69 milijuna ili 7,9%), trgovini (0,59 milijuna ili 6,7%), prometu (0,445 milijuna ili 5,1%) i drugim djelatnostima.[21] Najviše su zaposlenih imali Uža Srbija - 2.664.648 ili 46,8% ukupnog stanovništva - i Slovenija - 888.018 ili 47% ukupnog stanovništva - a najmanje Kosovo - 305.151 ili 19,3% ukupnog stanovništva. Hrvatska je tada imala 1.891.741 zaposlenih ili 41,1% ukupnih žitelja.[21] Udio poljoprivrednog u ukupnom broju stanovništva Jugoslavije smanjio sa 1948. sa 67,2% na samo 19,9% 1981. godine. Broj nepismenih bio je 9,5%[30]

Po dobnoj strukturi, naviše je bilo osoba u starosti između 25-29 godina (1.894.128 ili 8,4% stanovništva) i između 0-4 godine (1.862.656 ili 8,3% stanovništva). Međutim, to se dosta razlikovalo od republike do republike. Primjerice, u BiH je najviše bilo osoba u starosti između 15-19 godina (433.304 ili 10,5% stanovništva) a na Kosovu naviše između 0-4 godine (235.912 ili 14,9% stanovništva).[49]

 
Prirodni priraštaj četiri najveća naroda u SFRJ po desetljeću, od 1953. do 1991.

Od ukupnog broja stanovnika, najviše je bilo Srba: 8.140.452 ili 36,3%, ali ih je bilo za 2.794 pripadnika manje u odnosu na popis iz 1971., vjerojatno zbog izjašnjavanja dijela kao Jugoslaveni. Od ukupnog broja, Srba je u užoj Srbiji bilo 4.865.283 ili 85,4% stanovništva; u Vojvodini 1.107.375 ili 54,4% stanovništva; na Kosovu 209.497 ili 13,2% stanovništva; u BiH 1.320.738 ili 32% stanovništva; u Hrvatskoj 531.502 ili 11,6% stanovništva; u Makedoniji 44.468 ili 2,3% stanovništva; u Sloveniji 42.182 ili 2,2% stanovništva; te u Crnoj Gori 19.407 ili 3,3% stanovništva.[50]

Hrvata je bilo 4.428.005 ili 19,7% stanovništva, ali ih je bilo za 98.777 pripadnika manje u odnosu na zadnji popis, vjerojatno jer su se i oni dijelom izjašnjavali kao Jugoslaveni. Od ukupnog broja, Hrvata je u Hrvatskoj bilo 3.454.661 ili 75% stanovništva; u BiH 758.140 ili 18,4% stanovništva; u Vojvodini 109.203 ili 5,4% stanovništva; u Sloveniji 55.623 ili 2,9% stanovništva; u užoj Srbiji 31.447 ili 0,6% stanovništva; na Kosovu 8.718 ili 0,6% stanovništva; u Crnoj Gori 6,904 ili 1,2% stanovništva te u Makedoniji 3.307 ili 0,2% stanovništva.[50]

Bošnjaka je bilo 1.999.957 ili 8,9% stanovništva, što je povećanje za 270.025 pripadnika u odnosu na zadnji popis. Od ukupnog broja, Bošnjaka je bilo u BiH 1.630.033 ili 39,5% stanovništva; u Srbiji 215.166 ili 2,3% stanovništva; u Crnoj Gori 78.080 ili 13,4% stanovništva; u Makedoniji 39.513 ili 2,1% stanovništva; u Hrvatskoj 23.740 ili 0,5% stanovništva te u Sloveniji 13.425 ili 0,7% stanovništva.[50]

Bilo je još i 1.753.554 Slovenaca ili 7,8% stanovništva (najviše u Sloveniji, 1.712.445 ili 90,5% stanovništva); 1.730.364 Albanaca ili 7,7% stanovništva (najviše na Kosovu, 1.226.736 ili 77,4% stanovništva); 1.339.729 Makedonaca ili 6% stanovništva (najviše u Makedoniji, 1.279.323 ili 67% stanovništva); 579.023 Crnogoraca ili 2,6% stanovništva (najviše u Crnoj Gori, 400.488 ili 68,5% stanovništva); 426.866 Mađara ili 1,9% stanovništva (najviše u Vojvodini, 385.356 ili 18,9% stanovništva); 1.219.045 Jugoslavena ili 5,4 % stanovništva (najviše u Srbiji, 441.941 ili 4,7% stanovništva) i drugih.[50]

Popis stanovništva 1991. uredi

 
Narodni sastav SFRJ prema popisu iz 1948.

Stanovništvo[51]

Od ukupnog broja stanovnika, narodni sastav bio je sljedeći: Srbi 8.526.872 (36,2 %), Hrvati 4.636.700 (19,7 %), Bošnjaci 2.353.002 (10,0 %), Albanci 2.178.393 (9,3 %), Slovenci 1.760.460 (7,5 %), Makedonci 1.372.272 (5,8 %), Crnogorci 539.262 (2,3 %), Mađari 378.997 (1,6 %), Jugoslaveni 710.394 (3,0%) i drugi.[1][52]

Ipak, zbog prilika usred raspada SFRJ, i sam popis bio je kaotičan tako da su pojedine republike objavile tek preliminarne rezultate bez detaljnijih analiza, dok su Albanci na Kosovu bojkotirali popis.[1]

Nadopunjen popis 1991. uredi

Stanovništvo

Broj ljudi po domaćinstvima u SFRJ od 1948. do 1981. uredi

Prosječan broj članova 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
BiH 5,15 5,04 4,64 4,41 4,00
Crna Gora 4,51 4,56 4,43 4,34 4,09
Hrvatska 4,94 3,81 3,56 3,43 3,23
Sjeverna Makedonija 5,27 5,30 5,02 4,68 4,39
Slovenija 3,78 3,66 3,47 3,35 3,18
Srbija 4,39 4,32 3,96 3,76 3,63
Jugoslavija 4,37 4,29 3,99 3,82 3,62

[53]

Popisi stanovništva po republikama od 1948. do 1981. uredi

Republike 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
BiH 2.563.767(16,2%) 2.847.459(16,8%) 3.277.948(17,6%) 3.746.111(18,3%) 4.124.256(18,4%)
Crna Gora 377.189(2,4%) 419.873(2,5%) 471.894(2,5%) 529.604(2,6%) 584.310(2,6%)
Hrvatska 3.779.858(24%) 3.936.022(23,2%) 4.159.696(22,4%) 4.426.221(21,6%) 4.601.469(20,5%)
Sjeverna Makedonija 1.152.986(7,3%) 1.304.514(7,7%) 1.406.003(7,6%) 1.647.308(8%) 1.909.136(8,5%)
Slovenija 1.439.800(9,1%) 1.504.427(8,8%) 1.591.523(8,6%) 1.727.137(8,4%) 1.891.864(8,4%)
Srbija 6.527.966(41,4%) 6.979.154(41,2%) 7.642.227(41,2%) 8.446.591(41,2%) 9.313.676(41,5%)
Jugoslavija 15.841.566 (100%) 16.991.449 (100%) 18.549.291 (100%) 20.522.972 (100%) 22.424.711 (100%)

Narodni sastav od 1948. do 1981. uredi

Narodnosti 1948. 1953. 1961. 1971. 1981.
Srbi 6.547.117(41,5%) 7.065.923(41,7%) 7.806.152(42,1%) 8.143.246(39,7%) 8.140.452(36,3%)
Hrvati 3.784.353(24%) 3.975.550(23,5%) 4.293.809(23,1%) 4.526.782(22,1%) 4.428.005(19,7%)
Bošnjaci 808.921(5,1%) 998.698(5,9%) 972.940(5,2%) 1.729.932(8,4%) 1.999.957(8,9%)
Slovenci 1.415.432(9%) 1.487.100(8,8%) 1.589.211(8,6%) 1.678.032(8,2%) 1.753.554(7,8%)
Albanci 750.431(4,8%) 754.245(4,5%) 914.733(4,9%) 1.309.523(6,4%) 1.730.364(7,7%)
Makedonci 810.126(5,1%) 893.247(5,3%) 1.045.513(5,6%) 1.194.784(5,8%) 1.339.729(6%)
Jugoslavija[54] 15.772.098 (100%) 16.936.573 (100%) 18.549.291 (100%) 20.522.972 (100%) 22.424.711 (100%)

Vitalna statistika uredi

Vitalna statistika SFRJ od 1947. do 1991. uredi

Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)
1947 15.679.000 416.799 199.902 216.897 26,6 12,7 13,8
1948 15.901.032 446.634 214.015 232.619 28,1 13,5 14,6
1949 16.133.000 483.663 217.180 266.483 30,0 13,5 16,5
1950 16.339.860 492.993 212.165 280.828 30,2 13,0 17,2 3,77 4.411.195
1951 16.578.223 446.254 234.689 211.565 26,9 14,2 12,8 3,32 4.455.670
1952 16.793.498 498.172 197.520 300.652 29,7 11,8 17,9 3,65 4.500.131
1953 17.048.601 484.139 211.790 272.349 28,4 12,4 16,0 3,41 4.544.601
1954[55] 17.284.632 493.567 187.521 306.046 28,6 10,8 17,7 3,40 4.600.326
1955[56] 17.522.438 471.394 199.982 271.412 26,9 11,4 15,5 3,18 4.656.054
1956 17.690.580 460.235 198.497 261.738 26,0 11,2 14,8 3,04 4.711.776
1957 17.865.515 426.701 190.334 236.367 23,9 10,7 13,2 2,77 4.745.520
1958 18.034.999 432.399 166.801 265.598 24,0 9,2 14,7 2,79 4.749.438
1959 18.226.203 424.276 180.747 243.529 23,3 9,9 13,4 2,76 4.708.379
1960[57] 18.402.257 432.595 182.693 249.902 23,5 9,9 13,6 2,83 4.689.628
1961 18.592.567 422.180 167.447 254.733 22,7 9,0 13,7 2,78 4.670.880
1962 18.815.935 413.093 186.843 226.250 22,0 9,9 12,0 2,68 4.766.916
1963 19.036.409 407.406 169.744 237.662 21,4 8,9 12,5 2,64 4.804.648
1964 19.260.364 401.104 181.255 219.849 20,8 9,4 11,4 2,62 4.861.010
1965[58] 19.489.605 408.158 170.549 237.609 20,9 8,8 12,2 2,69 4.938.773
1966 19.739.122 399.802 159.570 240.232 20,3 8,1 12,2 2,64 5.043.670
1967 19.960.120 389.640 174.060 215.580 19,5 8,7 10,8 2,55 5.176.374
1968 20.121.246 382.543 174.800 207.743 19,0 8,7 10,3 2,47 5.291.934
1969 20.251.498 382.764 188.693 194.071 18,9 9,3 9,6 2,43 5.421.866
1970[59] 20.386.272 363.278 181.843 181.435 17,8 8,9 8,9 2,27 5.492.906
1971 20.579.890 375.762 179.113 196.649 18,3 8,7 9,6 2,38 5.458.432
1972 20.797.221 380.743 190.578 190.165 18,3 9,2 9,1 2,36 5.518.843
1973 21.008.154 379.051 180.997 198.054 18,0 8,6 9,4 2,31 5.575.065
1974 21.223.359 382.947 177.691 205.256 18,0 8,4 9,7 2,29 5.596.395
1975[60] 21.441.297 388.037 184.907 203.130 18,1 8,6 9,5 2,28 5.651.830
1976 21.674.043 392.364 182.965 209.399 18,1 8,4 9,7 2,26 5.684.130
1977 21.900.681 384.637 182.803 201.834 17,6 8,3 9,2 2,19 5.706.563
1978 22.121.687 381.387 191.087 190.300 17,2 8,6 8,6 2,16 5.720.058
1979 22.297.376 378.803 190.304 188.499 17,0 8,5 8,5 2,13 5.748.224
1980[61] 22.359.500 382.120 197.369 184.751 17,1 8,8 8,3 2,14 5.776.387
1981 22.499.154 369.047 201.201 167.846 16,4 8,9 7,5 2,09 5.706.892
1982 22.646.153 378.814 203.272 175.542 16,7 9,0 7,8 2,14 5.686.451
1983 22.800.697 374.610 218.980 155.630 16,4 9,6 6,8 2,11 5.704.798
1984 22.954.868 377.362 214.725 162.637 16,4 9,4 7,1 2,11 5.729.944
1985[62] 23.121.383 366.629 212.883 153.746 15,9 9,2 6,6 2,05 5.764.187
1986 23.259.342 359.626 213.149 146.477 15,5 9,2 6,3 2,00 5.830.545
1987 23.393.494 359.338 214.666 144.672 15,4 9,2 6,2 2,00 5.820.653
1988 23.526.195 356.268 213.466 142.802 15,1 9,1 6,1 1,98 5.838.991
1989 23.594.157 336.394 215.483 120.911 14,3 9,1 5,1 1,88 5.895.545
1990[63][64] 23.657.623 335.152 212.148 123.004 14,2 9,0 5,2 1,87 5.922.912
1991[65] 23.532.279 325.922 221.929 103.993 13,8 9,4 4,4 1,94 5.669.046
Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)

Brakovi i razvodi u SFRJ od 1947. do 1991. uredi

Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova
1947 15.679.000 205.835 20.915 13,1 1,3 101,6
1948 15.901.032 203.822 24.586 12,8 1,5 120,6
1949 16.133.000 184.078 16.985 11,4 1,1 92,3
1950 16.339.860 185.965 17.879 11,4 1,1 96,1
1951 16.578.223 170.133 15.538 10,3 0,9 91,3
1952 16.793.498 176.055 12.359 10,5 0,7 70,2
1953 17.048.601 167.940 16.020 9,9 0,9 95,4
1954 17.284.632 171.547 16.053 9,9 0,9 93,6
1955 17.522.438 162.711 19.389 9,3 1,1 119,2
1956 17.690.580 156.379 19.336 8,8 1,1 123,6
1957 17.865.515 154.970 20.421 8,7 1,1 131,8
1958 18.034.999 170.242 21.856 9,4 1,2 128,4
1959 18.226.203 163.572 21.483 9,0 1,2 131,3
1960 18.402.257 168.120 22.085 9,1 1,2 131,4
1961 18.592.567 168.510 21.532 9,1 1,2 127,8
1962 18.815.935 162.672 21.198 8,6 1,1 130,3
1963 19.036.409 157.909 21.328 8,3 1,1 135,1
1964 19.260.364 166.998 21.405 8,7 1,1 128,2
1965 19.489.605 174.301 21.649 8,9 1,1 124,2
1966 19.739.122 168.789 23.042 8,6 1,2 136,5
1967 19.960.120 169.282 20.840 8,5 1,0 123,1
1968 20.121.246 170.470 20.984 8,5 1,0 123,1
1969 20.251.498 174.507 20.178 8,6 1,0 115,6
1970 20.386.272 182.704 20.473 9,0 1,0 112,1
1971 20.579.890 183.916 21.347 8,9 1,0 116,1
1972 20.797.221 186.156 22.040 9,0 1,1 118,4
1973 21.008.154 183.665 23.221 8,7 1,1 126,4
1974 21.223.359 181.192 24.802 8,5 1,2 136,9
1975 21.441.297 180.046 25.137 8,4 1,2 139,6
1976 21.674.043 174.918 24.431 8,1 1,1 139,7
1977 21.900.681 178.783 22.990 8,2 1,0 128,6
1978 22.121.687 178.819 24.180 8,1 1,1 135,2
1979 22.297.376 176.310 21.952 7,9 1,0 124,5
1980 22.359.500 171.439 22.583 7,7 1,0 131,7
1981 22.499.154 173.036 22.557 7,7 1,0 130,4
1982 22.646.153 172.359 22.715 7,6 1,0 131,8
1983 22.800.697 171.906 22.127 7,5 1,0 128,7
1984 22.954.868 167.789 22.260 7,3 1,0 132,7
1985 23.121.383 163.022 23.952 7,1 1,0 146,9
1986 23.259.342 160.277 22.557 6,9 1,0 140,7
1987 23.393.494 163.469 22.907 7,0 1,0 140,1
1988 23.526.195 160.419 23.127 6,8 1,0 144,2
1989 23.594.157 158.544 22.761 6,7 1,0 143,6
1990 23.657.623 146.975 20.551 6,2 0,9 139,8
1991 23.532.279 134.826 17.551 5,7 0,7 130,2
Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova

Promjene uredi

 
Tablica demografskih promjena Jugoslavije od 1961.

Stanovništvo Jugoslavije jako se neravnomjerno mijenjalo a bilo je i složene narodne strukture bez ijednog većinskog naroda (Srbi su bili najbrojniji narod, ali bez apsolutne većine. Najveći udio u Jugoslaviji su imali 1961., kada ih je bilo 42,1 %). Najviše se promijenio udio Albanaca, čiji se broj skoro utrostručio za samo 43 godine, tako da ih je 1948. bilo samo 750.431, da bi ih 1991. bilo više od 2,17 milijuna. Albanci su 1991. bojkotirali popis stanovništva na Kosovu, tako da je njihov točan broj na području bivše Jugoslavije sporan, no postoje procjene da ih je tada u cijeloj Srbiji bilo 1.674.353.Skladno s time, pokrajina u kojoj je bilo najviše albanaca, Kosovo, je imalo najveći natalitet populacije u cijeloj Europi, preko 20 promila, ali je i ono doživjelo velik pad stope plodnosti u 21. stoljeću. Jugoslavensko stanovništvo polagano je starjelo: prosječna starost stanovnika je bila je samo 24 godine 1950-ih[26] da bi 1980-ih bila deset godina više.

Najmanje povećanje stanovnika po republikama u te 43 godine zabilježen je u Sloveniji i Hrvatskoj, koji je iznosio samo 4, odnosno 3 % u razdoblju od 1981. do 1991. godine. U te 43 godine njihov broj stanovnika povećao se za 26 % (Hrvatska), odnosno 35 % (Slovenija), a u Kosovu za čak 166 %. Od 1921., kada je imala 12 milijuna, do 1991., kada je imala 23 milijuna stanovnika, broj žitelja Jugoslavije se udvostručio.

1981. najveći gradovi su bili Beograd (1.087.915 stanovnika), Zagreb (648.586 stanovnika), Skopje (408.143 stanovnika), Sarajevo (319.017 stanovnika) i Ljubljana (224.817 stanovnika).[66] Broj stambenih jedinica i/ili kuća povećao se sa 2,4 milijuna 1921. na 6,1 milijuna 1981. godine.[67]

Od 22,4 milijuna stanovnika, Srpskohrvatski jezik je govorilo 16.342.885 stanovnika ili 72.9 % stanovništva, Slovenski 1.761.393 stanovnika ili 7,9 %, Albanski 1.756.663 stanovnika ili 7,8 %, Makedonski 1.373.956 stanovnika ili 6,1 % a ostalih 5,3 % je govorilo drugm jezicima.[68] Nepismenih je 1953. bilo 25,4 %, 1971. 15,1 % da bi 1981. taj udio smanjen na 9,5 %. Najveći udio nepismenih 1981. imali su Kosovo sa 17,6 % i Bosna sa 14,5 % stanovništva.[69]

Nakon raspada SFRJ uredi

Iako su neki demografski analitičari početkom 1980-ih procjenjivali da će stanovništvo Jugoslavije do 2000. narasti do 25,65 milijuna stanovnika,[70] počevši od 1990-ih i prelaska država u neovisnost i kapitalistički sustav, primjećen je trend smanjivanja nataliteta kod većine naroda, tako da je, primjerice, broj Srba čak i smanjen 2002. na području uže Srbije (1991. ih je bilo 5.108.683, a 2002. samo još 4.891.031). Nakon raspada SFRJ i ratova, broj stanovnika na području bivše Jugoslavije se smanjio, što zbog velikog broja mrtvih, što zbog emigracije u druge zemlje. Borislav Radović procjenjuje da su ratovi prouzročili 3.725.300 izbjeglica ili raseljenih, od kojih je jedan dio trajno napustio područje bivše Jugoslavije i otišao živjeti u inozemstvo.Tako se procjenjuje da se na teritoriju te bivše države 2002. nalazilo samo oko 22,3 do 23 milijuna stanovnika, što je smanjenje za 2 do 6 % (u usporedbi sa 23,5 milijuna prije 10 godina): Srbija (bez Kosova) je brojala 7.498.001 stanovnika,Hrvatska 4.437.460,[71] Slovenija 1.964.036,[72] Sjeverna Makedonija 2.022.547,[73] Crna Gora 620.145[74] dok popis za BiH i Kosovo nije obavljen.

Procjene o broju stanovnika BiH 2001. su različite. Prema siteu GeoHive, Federacija Bosne i Hercegovine je 2001. imala 2.312.397 stanovnika, distrikt Brčko 43.516 a Republika Srpska 1.447.477, što je sveukupno 3.803.390 žitelja. Nationsencyclopedia procjenuje, uz opasku da se može raditi o značajnoj pogrešci, da je cijela BiH u srpnju 2001. imala 3.922.205 stanovnika[75] The World Factbook je također procjenila da je BiH imala tada 3.922.205 stanovnika.[76] S druge strane, Svjetska banka i Međunarodna Energetska Agencija procjenile da je BiH 2001. imala oko 4,06 milijuna stanovnika, zasnovano na analizi podataka o potrošnji energije te države.[77]

BBC procjenjuje da je Kosovo 2001. imalo oko 2 milijuna stanovnika.[78] S druge strane, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju daje procjenu da je tada Kosovo imalo do 2,4 milijuna žitelja.

Ako bi se uzele najniže procjene o stanovništvu BiH i Kosovu - 3,8 milijuna i 2 milijuna stanovnika - na području bivše Jugoslavije se 2001. nalazilo oko 22.345.000 stanovnika. Ako bi se uzele najviše procjene - 4,06 milijuna i 2,4 milijuna - ukupan broj stanovnika je bio oko 23.000.000.

Ekonomsko stanje država uglavnom se pogoršalo. Hrvatska je u socijalizmu SFRJ bila zemlja visoke zaposlenosti i niske nezaposlenosti, dok je – otkako je prešla na liberalni kapitalizam – postala zemljom niske zaposlenosti i visoke nezaposlenosti. 1952. zaposlenih je bilo oko 500.000 osoba, a nezaposlenih samo 14.000. 1971. godine nezaposlenih je u Hrvatskoj bilo 40.000, (iako su mnogi posao nalazili i na "privremenom radu" u inozemstvu), a 1990., samo 160.000 osoba. 2011., samostalna Hrvatska imala je oko 300.000 nezaposlenih.[79] Zbog loše ekonomske situacije, na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je sve veći broj odlaska stanovništva na rad u inozemstvo, što je dodatno pogoršalo demografsku sliku republika.

Vitalna statistika od raspada SFRJ uredi

[80] [81] [82] [83] [84] [85] [86] [87] [88] [89] [90]

Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)
19921) 19.093.910 241.009 193.027 47.982 12,6 10,1 2,5 1,81 4.587.453
19931) 19.028.602 241.687 193.845 47.842 12,7 10,2 2,5 1,82 4.599.657
19941) 18.967.461 239.163 189.950 49.213 12,6 10,0 2,6 1,80 4.614.649
19951) 18.906.042 241.820 193.377 48.443 12,8 10,2 2,6 1,82 4.644.106
1996 22.418.439 288.279 222.215 66.064 12,9 9,9 2,9 1,84 5.529.314
1997 22.386.266 282.599 227.208 55.391 12,6 10,1 2,5 1,80 5.535.115
1998 22.254.224 266.468 229.710 36.758 12,0 10,3 1,7 1,71 5.514.073
1999 22.131.334 253.555 230.670 22.885 11,5 10,4 1,0 1,63 5.491.127
2000 22.012.836 252.432 233.138 19.294 11,5 10,6 0,9 1,64 5.464.536
2001 21.905.623 247.883 226.415 21.468 11,3 10,3 1,0 1,61 5.438.762
2002 21.832.507 244.577 232.015 12.562 11,2 10,6 0,6 1,60 5.415.880
2003 21.760.178 238.054 238.117 -63 10,9 10,9 0,0 1,56 5.378.295
2004 21.686.268 236.589 234.872 1.717 10,9 10,8 0,1 1,55 5.341.344
2005 21.651.961 233.114 242.763 -9.649 10,8 11,2 -0,4 1,53 5.300.025
2006 21.607.654 228.716 236.171 -7.455 10,6 10,9 -0,3 1,51 5.266.493
2007 21.602.063 226.270 240.402 -14.132 10,5 11,1 -0,7 1,50 5.233.557
2008 21.587.543 234.278 238.583 -4.305 10,9 11,1 -0,2 1,56 5.201.891
2009 21.590.089 237.747 241.825 -4.078 11,0 11,2 -0,2 1,59 5.169.753
2010 21.574.677 232.918 240.801 -7.883 10,8 11,2 -0,4 1,57 5.136.236
2011 21.518.638 218.047 239.896 -21.849 10,1 11,1 -1,0 1,49 5.066.856
2012 21.493.322 222.150 242.318 -20.168 10,3 11,3 -0,9 1,53 5.035.415
2013 21.458.433 217.095 237.659 -20.564 10,1 11,1 -1,0 1,50 4.996.561
2014 21.400.256 214.380 240.030 -25.650 10,0 11,2 -1,2 1,50 4.955.821
2015 21.299.117 208.503 250.585 -42.082 9,8 11,8 -2,0 1,47 4.900.318
2016 21.216.274 206.588 243.510 -36.922 9,7 11,5 -1,7 1,48 4.854.833
2017 21.136.897 204.340 250.723 -46.383 9,7 11,9 -2,2 1,48 4.807.719
2018 21.063.396 201.191 247.312 -46.121 9,6 11,7 -2,2 1,48 4.760.976
2019 21.003.163 196.920 248.548 -51.628 9,4 11,8 -2,5 1,47 4.710.257
Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)
1) Statistika od 1992. do 1995. godine ne uključuje podatke za Bosnu i Hercegovinu.

Brakovi i razvodi od raspada SFRJ uredi

Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova
19921) 19.093.910 110.205 13.356 5,8 0,7 121,2
19931) 19.028.602 109.168 14.659 5,7 0,8 134,3
19941) 18.967.461 107.819 14.170 5,7 0,7 131,4
19951) 18.906.042 108.778 14.493 5,8 0,8 133,2
1996 22.418.439 124.066 15.332 5,5 0,7 123,6
1997 22.386.266 125.473 16.698 5,6 0,7 133,1
1998 22.254.224 124.267 17.029 5,6 0,8 137,0
1999 22.131.334 123.738 16.213 5,6 0,7 131,0
2000 22.012.836 127.536 18.702 5,8 0,8 146,6
2001 21.905.623 124.876 19.754 5,7 0,9 158,2
2002 21.832.507 129.179 22.118 5,9 1,0 171,2
2003 21.760.178 127.019 20.395 5,8 0,9 160,6
2004 21.686.268 127.410 21.208 5,9 1,0 166,5
2005 21.651.961 121.375 20.406 5,6 0,9 168,1
2006 21.607.654 122.956 20.162 5,7 0,9 164,0
2007 21.602.063 129.528 21.183 6,0 1,0 163,5
2008 21.587.543 126.441 19.805 5,9 0,9 156,6
2009 21.590.089 125.209 20.542 5,8 1,0 164,1
2010 21.574.677 119.129 19.490 5,5 0,9 163,6
2011 21.518.638 116.577 22.210 5,4 1,0 190,5
2012 21.493.322 114.573 21.599 5,3 1,0 188,5
2013 21.458.433 111.595 22.704 5,2 1,1 203,4
2014 21.400.256 114.548 23.368 5,4 1,1 204,0
2015 21.299.117 117.066 24.824 5,5 1,2 212,1
2016 21.216.274 114.489 25.170 5,4 1,2 219,8
2017 21.136.897 116.669 24.750 5,5 1,2 212,1
2018 21.063.396 116.843 25.019 5,5 1,2 214,1
2019 21.003.163 115.604 25.732 5,5 1,2 222,6
Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova
1)Statistika od 1992. do 1995. godine ne uključuje podatke za Bosnu i Hercegovinu.

2011. godine uredi

Trend smanjivanja stanovništva nastavljen je i 2011. Slovenija je te godine imala 2.050.189 stanovnika,[91] Hrvatska 4.284.889,[92] Srbija (bez Kosova) 7.182.862 stanovnika,[93] Kosovo 1.739.825[94] a Crna Gora 620.029 stanovnika.[95] Prema podacima popisa stanovništva iz 2013., Bosna i Hercegovina je imala 3.531.159 stanovnika.[96] U okviru BiH , prema podacima Agencije za statistiku BiH, Federacija Bosne i Hercegovine je prema rezultatima popisa imala 2.219.220 stanovnika, Republika Srpska 1.228.243 stanovnika, dok je Brčko Distrikt imao 83.516 stanovnika. Republika Srpska nije priznala rezultate popisa, pa je odlučila da objavi sopstvene podatke o broju stanovnika za svoju teritoriju, pa prema podacima koje je objavio Republički zavod za statistiku u Srpskoj je živjelo 1.170.342 stanovnika.[97] Jedina država za čiji se broj stanovnika još uvijek ne zna točan broj je Sjeverna Makedonija, u kojoj je prekinut popis stanovništva 2011. zbog optužbi za falsificiranje broja stanovnika albanske zajednice.Procjenjuje se da je Sjeverna Makedonija 2011. godine brojala 2.058.539 žitelja.[98] Prema tim podacima, na području bivše Jugoslavije je 2011.-2013. živjelo oko 21.467.500 stanovnika, ili oko četiri do sedam % manje nego prije 10 godina.

2018. godine uredi

Tijekom druge decenije 21. stoljeća nastavljen je trend opadanja stanovništva na prostoru bivše Jugoslavije. To se dešava kroz, s jedne strane, ubrzan pad nataliteta i stoga povećanje negativne stope prirodnog priraštaja i s druge strane, kroz ubrzano iseljavanje tijekom ove decenije. Prema procjenama zavoda za statistiku zemalja koje su nastale raspadom Jugoslavije, sredinom 2018. godine u Sloveniji je živjelo 2.070.050 stanovnika,[99] Hrvatska je imala 4.087.843 stanovnika,[100] Srbija (bez Kosova) 6.982.604 stanovnika,[101] Kosovo 1.797.086,[102] Crna Gora 622.227 stanovnika,[103] BiH 3.427.369 (Federacija BiH 2.196.233,[104] Republika Srpska 1.147.902,[105] a Brčko Distrikt 83.234 stanovnika), a Sjeverna Makedonija 2.076.217 stanovnika. Prema tim podacima, na području bivše Jugoslavije je 2018. godine živjelo 21.063.396 stanovnika, što predstavlja za oko 2,5 milijuna stanovnika manje nego na popisu 1991. godine. Tačan broj stanovnika zemalja bivše Jugoslavije će se saznati na popisima koji su planirani za 2021. godinu u svim zemljama osim u Bosni i Hercegovini u kojoj popis neće biti održan prije 2023. godinu.[106]

U 2018. godini na prostoru bivše Jugoslavije rođeno je 201.191 beba i broj rođenih se iz godine u godinu smanjuje. 1950. godine rođene su 492.993 bebe, što je za oko 2,5 puta više nego što se rodilo 2018. godine. 1950. stopa nataliteta u SFRJ je iznosila 30,2 promila, stopa prirodnog priraštaja je iznosila 17,2 promila , a stopa fertiliteta je iznosila 3,77. U 2018. godini stopa nataliteta je iznosila 9,2 promila, stopa prirodnog priraštaja je bila negativna i iznosila je -2,2 promila, a stopa fertiliteta 1,48 što je nedovoljno za prosto obnavljanje stanovništva.

Veliki pad nataliteta dogodio se u svim zemljama bivše SFRJ. U Srbiji se 1950. godine rodilo 163.297 djece, dok je 2018. rođeno skoro 100.000 djece manje, 63.975. U Hrvatskoj je broj rođenih 1950. bio 95.174, a 2018. samo 36.945 beba, u Sjevernoj Makedoniji 1950. 49.560, a 2018. 21.333, dok je u BiH 1950. rođeno 102.680, a 2018. samo 29.328 rođene djece. Kosovo je imalo nagli pad rođenih u posljednjih 30 godina. 1988. rodilo se 56.283 beba, i ta godina je bila godina sa najvećim brojem rođenih beba na Kosovu. Međutim, 30 godina kasnije, 2018. godine, rodilo se samo 22.761 beba, što je pad za oko 60% rođenih. Na Kosovo je početkom pedesetih godina svaka žena rađala u prosjeku oko sedmoro djece sa stopom rađanja od preko 45 promila, osamdesetih oko četvoro djece sa stopom rađanja od 30 promila, dok je 2018. stopa fertiliteta iznosila samo 1,6 djece po ženi, a stopa rađanja 12,7 promila. Zemlja sa najvišom stopom fertiliteta je Crna Gora i ona iznosi 1,76 djece po ženi. Najniža stopa fertiliteta zbilježena je u Bosni i Hercegovini i iznosi 1,29.

Jedna od stvari koja dodatno opterećuje lošu demografsku situaciju je drastično povećana stopa razvoda brakova. U 2018. zabilježena su ukupno 116.843 braka i 25.019 razvoda, a stopa razvoda je iznosila 214,1 na 1000 brakova. U Kraljevini Jugoslaviji je stopa razvoda u prosjeku iznosila oko 50 na 1000 brakova, a u SFRJ u prosjeku oko 120-140 na 1000 brakova. Najveća stopa razvoda u 2018. godini je zabilježena u Sloveniji i Hrvatskoj i iznosi 323,5 na 1000 brakova za Sloveniju , odnosno 307,5 na 1000 brakova za Hrvatsku. Najmanja stopa razvoda je na Kosovu i iznosi 59,2 na 1000 brakova, što je ujedno i najniža stopa razvoda u Evropi.

Vitalna statistika 2018. godine
Države Stanovništvo sredinom godine Živorođeni Umrli Prirodna promjena Stopa nataliteta Stopa mortaliteta Prirodni priraštaj Stopa ukupnog fertiliteta Žensko fertilno stanovništvo (15-49 godina)
Bosna i Hercegovina 3.427.369 29.328 37.237 -7.909 8,6 10,9 -2,3 1,29 789.815
Federacija Bosne i Hercegovine[107] 2.196.233 18.899 21.442 -2.543 8,6 9,8 -1,2 1,25 522.788
Republika Srpska[108][109] 1.147.902 9.568 14.763 -5.195 8,3 12,9 -4,5 1,37 247.599
Brčko Distrikt [110] 83.234 861 1.032 -171 10,3 12,4 -2,1 1,58 19.428
Crna Gora[111] 622.227 7.264 6.504 760 11,7 10,5 1,2 1,76 144.894
Hrvatska[112] 4.087.843 36.945 52.706 -15.761 9,0 12,9 -3,9 1,47 875.747
Kosovo[113] 1.797.086 22.761 8.998 13.763 12,7 5,0 7,7 1,60 489.345
Sjeverna Makedonija [114] 2.076.217 21.333 19.727 1.606 10,3 9,5 0,8 1,43 507.275
Slovenija [115] 2.070.050 19.585 20.485 -900 9,5 9,9 -0,4 1,61 430.225
Srbija [116] 6.982.604 63.975 101.655 -37.680 9,2 14,6 -5,4 1,48 1.523.675
Jugoslavija 21.063.396 201.191 247.312 -46.121 9,6 11,7 -2,2 1,48 4.760.976
Brakovi i razvodi u 2018. godini
Države Stanovništvo sredinom godine Broj sklopljenih brakova Broj razvoda Stopa sklopljenih brakova Stopa razvoda Stopa razvoda na 1000 sklopljenih brakova
Bosna i Hercegovina 3.427.369 19.659 3.084 5,7 0,9 156,9
Federacija Bosne i Hercegovine 2.196.233 13.061 1.823 5,9 0,8 139,6
Republika Srpska 1.147.902 5.966 963 5,2 0,8 161,4
Brčko Distrikt 83.234 632 298 7,6 3,6 471,5
Crna Gora 622.227 3.321 849 5,3 1,4 255,6
Hrvatska 4.087.843 19.921 6.125 4,9 1,5 307,5
Kosovo 1.797.086 16.871 999 9,4 0,6 59,2
Sjeverna Makedonija 2.076.217 13.494 1.620 6,5 0,8 120,1
Slovenija 2.070.050 7.256 2.347 3,5 1,1 323,5
Srbija 6.982.604 36.321 9.995 5,2 1,4 275,2
Jugoslavija 21.063.396 116.843 25.019 5,5 1,2 214,1
Prosječna starost stanovništva 2018. godine po republikama
Države Slovenija Hrvatska Srbija Bosna i Hercegovina Crna Gora Sjeverna Makedonija Kosovo
Prosječna starost (u godinama)[117] 44,5 43,0 42,6 42,1 40,7 37,9 29,1

Uz ubrzani pad nataliteta, drugi razlog pada broja stanovnika je i visoka stopa iseljavanja iz zemalja bivše Jugoslavije.[118] Prema podacima Eurostata, u 2018. godini u zemlje Evropske Unije emigriralo je 53.500 stanovnika BiH, 51.000 stanovnika Srbije, 34.500 stanovnika Kosova, 24.300 stanovnika Sjeverne Makedonije i 3.000 stanovnika Crne Gore.[119] [120] Prema podacima Državnog zavoda za statistiku[121] u 2018. u Republiku Hrvatsku iz inozemstva se doselilo 26.029 osoba, a u inozemstvo se odselilo 39.515 osoba. Saldo migracije stanovništva Republike Hrvatske s inozemstvom bio je negativan i iznosio je -13.486. Prema podacima Statističkog ureda Republike Slovenije[122] u 2018. u Republiku Sloveniju iz inozemstva se doselilo 28.455 osoba, a u inozemstvo se odselilo 13.527 osoba. Saldo migracije stanovništva Republike Slovenije s inozemstvom bio je pozitivan i iznosio je +14.928 osoba, što znači da je Slovenija jedina zemlja u bivšoj Jugoslaviji koja ima pozitivan migracioni saldo. Zbog velike emigracije, posebno mladih, došlo je do smanjenja stope nezaposlenosti, koja je bila vrlo visoka. Ali također, uslijed velikih emigracija i lošeg nataliteta, došlo je do drastičnih promjena u starosnoj strukturi stanovništva, što je rezultiralo da se prosječna starost stanovništva, zajedno sa udjelom starijih osoba i umirovljenika, drastično povećala. Skoro u svim zemljama bivše SFRJ prosječna starost je preko 40 godina. Sve to je dovelo do toga da se u određenim zanimanjima javio deficit radne snage, pa su neke zemlje odlučile da uvoze radnu snagu iz inozemstva. Taj je proces najizraženiji u Sloveniji, koja uvozi radnu snagu, uglavnom iz BiH, ali i iz ostalih zemalja bivše SFRJ.[123] Hrvatska je također posljednjih godina počela uvoziti radnu snagu, uglavnom iz zemalja regiona.[124] Te su dvije zemlje počele u manjoj mjeri da uvoze radnu snagu i iz drugih regiona svijeta, kao što su Azija,Latinska Amerika i Afrika, u kojima je stanovništvo u porastu i taj proces imigracije strane radne snage će se povećati u budućnosti.[125] Druge zemlje bivše Jugoslavije ne uvoze radnu snagu u većoj mjeri, ali zbog nedostatka radne snage i starenja stanovništva, procjena je da će u skorijoj budućnosti i one morati da uvoze radnike iz raznih dijelova svijeta. [126] [127]

Bilješke uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Baltic 2007, str. 25-26
  2. FAO 1996, str. 4
  3. Eberhardt 2003, str. 382
  4. „Popis 1931. godine”. 
  5. „Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije, 1929”. 
  6. „Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije, 1937”. 
  7. „Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije, 1938-1939”. 
  8. „Statistički godišnjak Kraljevine Jugoslavije, 1940”. 
  9. Vladimir Žerjavić. „Yugoslavia: Manipulations with the Numbers of Second World War Victims”. Hrvatski informativni centar. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-16. Pristupljeno 23. kolovoza 2013. 
  10. 10,0 10,1 10,2 Šimek-Škoda 1948, str. 153
  11. Mitologija, politika i istorija na blajburškom polju Milivoj Bešlin 13. maj 2017. Pristupljeno 30. juni 2017.
  12. 12,0 12,1 Thomas 2014: str. 24
  13. 13,0 13,1 13,2 Myers & Campbell 1954: str. 20
  14. Yugoslav Survey 1992, str. 3
  15. 15,0 15,1 15,2 Petričević 1983, str. 165
  16. 16,0 16,1 16,2 Petričević 1983, str. 127
  17. 17,0 17,1 Petričević 1983, str. 146
  18. 18,0 18,1 Jordan 1989, str. 27
  19. Kasapović 2005, str. 81
  20. 20,0 20,1 Eberhardt 2003, str. 410
  21. 21,0 21,1 21,2 Feldbauer 1988., str. 117
  22. Šimek-Škoda 1948, str. 155
  23. 23,0 23,1 Seferagić 1988, str. 96
  24. Bierbaum, str. 278
  25. Bieber 1999, str. 75
  26. 26,0 26,1 Iwańska 1955, str. 39
  27. „FNRJ - Aktivno stanovništvo po vrstama djelatnosti”. stat.si. Pristupljeno 4. listopada 2013. 
  28. David 1962, str. 42
  29. 29,0 29,1 Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 40
  30. 30,0 30,1 30,2 Feldbauer 1988., str. 118
  31. Rakičević 1968, str. 33
  32. 32,0 32,1 Krleža (VI) 1969, str. 114
  33. 33,0 33,1 33,2 Krleža (III) 1969, str. 95
  34. Krleža (I) 1969, str. 125
  35. Krleža (IV) 1969, str. 196
  36. Statistički ured Slovenije (2002). „7. Population by ethnic affiliation, Slovenia, Census 1953, 1961, 1971, 1981, 1991 and 2002”. stat.si. Pristupljeno 22. kolovoza 2013. 
  37. Krleža (III) 1969, str. 335
  38. Allcock 2000, str. 82
  39. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 42
  40. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 52
  41. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 53
  42. „1-3. Stanovi prema godini izgradnje i kvalitetu”. stat.si. Pristupljeno 9. rujna 2013. 
  43. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 56
  44. Centar za demografsko istraživanje 1974., str. 63
  45. Danmarks statistik 1984, str. 570
  46. Feldbauer 1988., str. 113
  47. Feldbauer 1988., str. 114
  48. Feldbauer 1988., str. 115
  49. Feldbauer 1988., str. 120
  50. 50,0 50,1 50,2 50,3 Feldbauer 1988., str. 123
  51. Lozny 2011, str. 378
  52. Yugoslav Survey 1992, str. 12
  53. Feldbauer 1988., str. 119
  54. Feldbauer 1988., str. 124
  55. „Statistički godišnjak FNRJ, 1954”. 
  56. „Statistički godišnjak FNRJ, 1955”. 
  57. „Statistički godišnjak FNRJ, 1960”. 
  58. „Statistički godišnjak SFRJ, 1965”. 
  59. „Statistički godišnjak SFRJ, 1970”. 
  60. „Statistički godišnjak SFRJ, 1975”. 
  61. „Statistički godišnjak SFRJ, 1980”. 
  62. „Statistički godišnjak SFRJ, 1985”. 
  63. „Statistički godišnjak SFRJ, 1990”. 
  64. „Demografska statistika 1990, Jugoslavija”. 
  65. „Statistički godišnjak SFRJ, 1991”. 
  66. Feldbauer 1988., str. 124, 125, 126
  67. Allcock 2000, str. 355
  68. Feldbauer 1988., str. 124
  69. Feldbauer 1988., str. 118
  70. Feldbauer 1988., str. 114
  71. „Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2001.”. Državni zavod za statistiku RH. 
  72. Magone 2010, str. 134
  73. „Population”. Statistički ured Republike Sjeverne Makedonije. Pristupljeno 22. kolovoza 2013. 
  74. Ujedinjeni narodi 2010, str. 10
  75. Valentin Hadjiyski. „BOSNIA AND HERZEGOVINA - Country overview”. Nationsencyclopedia. Pristupljeno 1. lipnja 2011. 
  76. Powell 2009, str. 32
  77. „Energy and Environment Data Reference Bank (EEDRB): Bosnia and Herzegovina”. Međunarodna atomska energetska agencija. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-16. Pristupljeno 2013-08-22. 
  78. BBC News (23. prosinca 2005). „Muslims in Europe: Country guide”. bbc.co.uk. Pristupljeno 1. lipnja 2011. 
  79. Ivo Jakovljević (17. rujna 2011). „Hrvatska u Jugoslaviji ostvarivala bolje gospodarske rezultate nego danas”. Novi list. Arhivirano iz originala na datum 2013-06-01. Pristupljeno 24. kolovoza 2013. 
  80. „Eurostat/Database/Population and social conditions/Demography and migration(demo)”. 
  81. „Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine - novi sajt”. 
  82. „Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine - stari sajt”. Arhivirano iz originala na datum 2020-05-11. Pristupljeno 2020-05-17. 
  83. „Federalni zavod za statistiku”. 
  84. „Zavod za statistiku Republike Srpske”. 
  85. „Državni zavod za statistiku - Republika Hrvatska”. 
  86. „Agencija za statistiku Kosova”. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-01. Pristupljeno 2020-05-17. 
  87. „Zavod za statistiku Crne Gore - MONSTAT”. 
  88. „State Statistical Office of the Republic of North Macedonia”. 
  89. „Zavod za statistiku Republike Srbije”. 
  90. „Statistical Office of the Republic of Slovenia (SURS)”. 
  91. „Slovenija v začetku leta s 2.050.189 prebivalci”. 
  92. „STANOVNIŠTVO PREMA STAROSTI I SPOLU, POPIS 2011”. 
  93. „Popis 2011”. 
  94. „STANOVNIŠTVO PREMA POLU I NACIONALNOSTI NA NIVOU NASELJA,2011”. Arhivirano iz originala na datum 2020-09-30. Pristupljeno 2020-05-09. 
  95. „Podaci na nivou Crne Gore”. 
  96. „Republika Srpska objavila rezultate popisa stanovništva”. 
  97. „Popis 2013,BiH”. 
  98. „Statistical Yearbook, 2013-Population”. 
  99. „On 1 July 2018 Slovenia's population 2,070,050 or 3.170 more than six months earlier”. 
  100. „DEMOGRAFSKI POKAZATELJI U HRVATSKIM ŽUPANIJAMA”. 
  101. „Процене становништва, 2018.”. 
  102. „PROCENA Stanovništvo Kosova 2018”. Arhivirano iz originala na datum 2021-06-26. Pristupljeno 2020-05-17. 
  103. „Procjene stanovništva i osnovni demografski pokazatelji,2018. godina”. 
  104. „Procjena ukupnog broja stanovnika u Federaciji BiH po kantonima, 2018, stanje sredina godine”. 
  105. „Procjena stanovništva 2013-2018”. 
  106. „BiH neće imati popis stanovništva prije 2023. godine”. 
  107. „DEMOGRAFSKA STATISTIKA 2018”. 
  108. „ДЕМОГРАФСКА СТАТИСТИКА 2019”. 
  109. „Статистички годишњак Републике Српске 2019”. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-11. Pristupljeno 2020-05-17. 
  110. „DEMOGRAFIJA u Brčko distriktu BiH 2014-2018.godina”. 
  111. „Statistički godišnjak 2019”. 
  112. „Hrvatska u brojkama 2019”. 
  113. „Statistički Godišnjak Republike Kosova 2019”. Arhivirano iz originala na datum 2022-05-06. Pristupljeno 2020-05-17. 
  114. „Statistical Yearbook, 2019”. 
  115. „Demographic events, Slovenia, 2018”. 
  116. „Демографска статистика 2018”. 
  117. „Countries by Median Age 2018”. Arhivirano iz originala na datum 2020-05-27. Pristupljeno 2020-05-17. 
  118. „2019. godina: bijeg sa Balkana”. 
  119. „First permits issued for education reasons by reason, length of validity and citizenship/View table”. 
  120. „"Egzodus" sa Zapadnog Balkana u brojkama”. 
  121. „MIGRACIJA STANOVNIŠTVA REPUBLIKE HRVATSKE U 2018.”. 
  122. „In 2018, every week 126 Slovenian citizens and 133 foreigners emigrated from Slovenia”. 
  123. „Nedostatak radne snage u Sloveniji ozbiljniji nego prije krize”. 
  124. „Hrvatska uvozi najviše radnika od zemalja EU”. 
  125. „NOVA PRAVILA Hrvatska prelazi na slovenski model - nema više nikakvog ograničenja na uvoz stranih radnika”. 
  126. „"Budite svesni - nema više radnika ni u Srbiji"”. 
  127. „Da li će Srbija morati da uvozi radnu snagu?”. 

Literatura uredi

Vanjske veze uredi