Delirijanti su vrsta halucinogena koje odlikuje obamrlost, potpuna konfuzija i konfabulacija.[1]

Tatula (Datura stramonium)

Efekti delirijanata su kao mesečarenje, gubitak identiteta ili psihotične epizode, što je značajno odstupanje od tipičnih halucinogena, zbog čega je i uveden ovaj termin, koji sam navodi na stanje delirijuma.

Druga često prijavljena ponašanja uključuju održavanje potpunih i realističnih razgovora sa zamišljenim osobama, obavljanje složenih radnji (kao što je oblačenje), a zatim naglo otkrivanje da ta radnja nije ni započela, kao i nemogućnost prepoznavanja sopstvenog odraza u ogledalu.

Sporedna dejstva delirijanata su midrijaza i dehidracija.

Delirijanti se u prirodi javljaju u biljnim vrstama, kao što su velebilje, tatula i mandragora, ali i u nekim gljivama (Amanita muskarija). Sintetička jedinjenja poput difenhidramina i dimenhidrinata su takođe delirijanti. Uprkos tome što su neke od ovih biljaka legalne, delirijanti nisu popularne rekreativne droge, zbog teških i neprijatnih halucinacija koje proizvode.

Reference uredi

  1. Duncan, D. F., and Gold, R. S. (1982). Drugs and the Whole Person. New York: John Wiley & Sons