Decamerotico (množina: decamerotici, od riječi Decameron i erotika) je izraz koji se koristi za podžanr erotskih filmskih komedija, odnosno sexy commedia all'italiana, a koji je bio izuzetno popularan u Italiji početkom 1970-ih. Zajednička karakteristika tih ostvarenja je bila da su vremenom radnje smješteni u srednji vijek ili razdoblje Renesanse, odnosno da su, u većoj ili manjoj mjeri, bili temeljeni na djelima tadašnjih književnika, u pravilu onih koji su sadržavali eksplicitne ili implicitne elemente erotike. Proizvodnju takvih filmova je omogućila seksualna revolucija, odnosno kolaps dotadašnjih cenzorskih standarda, koji je dozvolio da se u njima prikazuju scene golotinje i, za tadašnje standarde, prilično eksplicitne seksualne aktivnosti. Poticaj je, međutim, došao zahvaljujući filmu Il Decameron iz 1971. u režiji Pier Paola Pasolinija, ekranizaciji istoimene zbirke Giovannija Boccaccija od koga je posuđeno ne samo mjesto radnje, eksplicitnost sadržaja nego i struktura u obliku omnibusa. Decamerotici, iako su u njima znala glumiti, a ponekad i iza kamere stajati, ugledna imena, nikada nije uživao naklonost kritike, i za razliku od Pasolinijevog ostvarenja, se najčešće smatrao njegovom jeftinom eksploatacijskom imitacijom. Decamerotica se nakon nekoliko godina brzo zasitila i publika, ali je u mnogo čemu omogućio da se sljedećih nekoliko godina snimaju ostvarenja sexy commedia all'italiana radnjom smještena u suvremeno doba.

Janet Agren u filmu Racconti proibiti... di niente vestiti iz 1972. godine, u sceni karakterističnoj za ostvarenja žanra.