Danko Angjelinović
Danko Angjelinović (Makarska, 13. travnja 1891. – Split, 23. rujna 1963.), hrvatski književnik i prevoditelj.
Životopis uredi
Potječe iz stare hvarske obitelji (Sućuraj). Završio je pravni studij u Zagrebu, te stekao stručni naziv doktora prava. Službovao je kao odvjetnički i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu, bio je činovnik u Skoplju, te samostalni odvjetnik u Zagrebu. Oženio je doktoricu Marinu Gutschy.[1] Politički je bio orijentiran jugoslavensko-unitaristički,[1][2] ali po dostupnim podatcima nije bio stranački organiziran.
U vrijeme Drugog svjetskog rata surađuje s četnicima Ilije Trifunovića, zapovjednika četnika na području NDH, i talijanskim okupatorima.[3]
Djed je hrvatske političarke Vesne Pusić[4][5][6]
Književni rad uredi
Angjelinović je svojim djelom Robovi zemlje vrlo je srodan djelima Josipa Kozarca, te ih se obojicu može smatrati nasljednicima Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Pisao je pjesme, novele, humoreske, članke, eseje,[7] pripovijetke i romane,[8] drame i prozu, a osobitu pozornost zavrjeđuje roman o lovačkom psu Moj Dren. Pjesma »Jematva«, posljednja je koju je ispjevao putujući parobrodom »Herceg-Novi« iz Staroga Grada u Split, upravo na dan svoje smrti.
Jedno je vrijeme bio u državnoj službi, a kao odvjetnik radi do 1941. kada odlazi u Split. Drugi je svjetski rat proveo u talijanskoj internaciji. Bio je upućen na prisilni boravak u Apriku (tal. Aprica), liječio se u bolnici u Sondriju, a diplomatski izvor tvrdi kako je bio i u koncentracijskom logoru Ferramontiju. Drugi izvori navode kako je s još 300 Splićana bio upućen na Lipare.[9] Angjelinovićeva supruga bila je internirana u Lepoglavi. Iz zatvora je oslobođen 1944., pa je otišao u Kairo, te se u Drugu Jugoslaviju vratio poslije rata.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Radoš, Ivica. Od pelena do Pantovčaka. Globus. 23. listopada 2009. Preuzeto 30. prosinca 2011.
- ↑ Dalibor Brozović, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 1. sv. : A – Bd, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 1999., str. 254. — za kvalifikaciju o političkoj orijentaciji.
- ↑ Vukojević, Vice. "Časna obitelj" Vesne Pusić Arhivirano 2008-12-07 na Wayback Machine-u. Preuzeto 30. prosinca 2011.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-07. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-20. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-09-14. Pristupljeno 2014-07-26.
- ↑ Pavao Cindrić, ur., Hrvatsko narodno kazalište : 1894. – 1969., Enciklopedijsko izd., Zagreb : Naprijed : Hrvatsko narodno kazalište, 1969., str. 167.
- ↑ Mate Ujević, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, Zagreb : Naklada Konzorcija Hrvatske enciklopedije, 1. sv. : A – Autom, str. 437.
- ↑ Ljubo Boban, Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade: 1941-1943, Globus, 1988., str. 208.
Literatura uredi
- Angjelinović, Danko[mrtav link] — Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija; pristupljeno 14. prosinca 2011.
- Ivan Pederin, Hrvatski velikosrbi — Danko Angjelinović // Croat. Slav. Iadert. II (2006), 297. – 325. (Hrčak)